JOSIP ŠIMIĆ: Smjestili me na psihijatriju

SARAJEVO - Odbivši da lažem na Gordanu Tadić, Šahinpašić i Burzić organizirali su moj smještaj na Psihijatriju!

„Cilj onih, koje je Josip ranije spominjao u svojim tekstovima, bio je da ga pritvore i proglase neuračunljivim kako bi ga spriječili da se o njima sazna istina“ – izvor blizak istrazi Tužiteljstva BiH!

Kako plan poticanja u sticaju da dam lažan iskaz protiv Glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH Gordane Tadić, potpredsjednice VSTV-a Ružice Jukić i tužitelja Tužiteljstva BiH Ćazima Hasanspahića, nije uspio, te kako nisam podlegao ni ucjenama, ni prijetnjama niti ponudama Vahidina Šahinpašića, hitro u strahu, maliciozno se prešlo na realizaciju drugog plan, osmišljenog od strane Dragana Mektića, Vahidina Šahinpašića i Dalide Burzić i to, da me smjeste na Psihijatriju i proglase neuračunljivim, čime bi sve nečasne radnjeVahidina Šahinpašića i dr., počinjene u noći 5./6. 09. 2017. godine bile „opravdane“, jer da su me proglasili neuračunljivim, jasno je da moj iskaz, ne bi imao nikakvu dokaznu snagu u krivičnom postupku protiv njih.

Takvim kukavičkim činom bili bi riješeni svi problemi Burzićeve i dr., te bi „palo u vodu“ sve što sam do sada o njima napisao. Za samo razumijevanje, treba istaći, da me ne hapsi SIPA uzalud navečer i cijelu noć do jutra Vahidin Šahinpašić zajedno sa Slađenkom Čerkezom podstrekava i ispituje. Noć je bila unaprijed smišljen plan kovanja zavjere, da se preko mene, u slučaju da sam lagao, smijeni Tadićeva i promijeni kadrovska struktura državnog pravosuđa, kako su to Dragan Mektić, Vahidin Šahinpašić i Dalida Burzić željno priželjkivali. Kaže narodna poslovica, da su „kriminalci, prevaranti, lopovi i sotone najaktivniji noću“. Po noći se do kasno ujutro kuju zavjere i nečasni planovi. Noć je za spavanje, a ne za ispitivanje!

Dana 20. 09. 2017. godine u KPZ Sarajevo, kako bi se realizirao drugi plan, postupajući po Naredbi Tužiteljstva Kantona Sarajevo, posjetio me sudski vještak psihijatar dr. Dževad Begić, s kojim sam u prostorijama KPZ Sarajevo obavio intervju. Postupajući po Naredbi Tužiteljstva KS vještak je dao svoje mišljenje dana 21. 09. 2017. godine ističući, prema unaprijed malicioznom dogovorenom planu, da navodno nije moguće odgovoriti na pitanja navedena u Naredbi na osnovu jednog intervjua, koji je obavio sa mnom, te da je neophodno izvršiti timsko institucionalno psihijatrijsko vještačenje.

Dana 22. 09. 2017. godine, Kantonalno tužiteljstvo Kantona Sarajevo, postupajuća tužiteljica Nevena Aličehajić, uputila je munjevitom brzinom prijedlog prema Općinskom sudu u Sarajevu, i to sudiji za prethodni postupak Tinu Begtaševiću, da mi se odredi smještaj u Psihijatrijsku bolnicu KS, radi posmatranja, odnosno vještačenja. Istoga dana, 22. 09. 2017. godine, sudija za prethodni postupak Tin Begtašević „ekspresno“ donosi Rješenje broj: 65 0 K 665895 17 Kpp 15, kojim uvažava prijedlog Tužiteljstva KS i kojim se određuje moj smještaj na Psihijatrijsku bolnicu Kantona Sarajevo, ul. Nahorevska 248, Sarajevo, radi posmatranja, odnosno vještačenja.

Po mnogo čemu se ovaj slučaj razlikuje od ostalih, ali najviše po tome, što predstavlja još jedan generalni dokaz, kako politika i kriminalni interesi na velika vrata ulaze u pravosuđe, gdje im inače nikad nije bilo mjesto.

U Rješenju Suda se navodi, da je dana 22. 09. 2017. godine Sud zapremio prijedlog Tužiteljstva KS broj: T09 0 KT 0116640 17 istog datuma, kojim se predlaže moje upućivanje u Psihijatrijsku bolnicu KS, radi psihijstrijskog pregleda, po Naredbi za vještačenje Tužiteljstva Kantona Sarajevo broj: T09 0 KT 0116640 17 od 22. 09. 2017. godine, u trajanju koje ocjeni potrebnim tim vještaka, ali ne duže od dva mjeseca, u kojem prijedlogu se navodi, da je Tužiteljstvo KS dana 20. 09. 2017. godine izdalo Naredbu za neuropsihijstrijsko vjetačenje na okolnosti stepena uračunljivosti u vrijeme navodnog izvršenja krivičnog djela, te procesne sposobnosti, a iz razloga što je Tužiteljstvo KS u toku istrage došlo do saznanja (preko Mektića i njegovog javnog nastupa), da sam navodno bio na pregledu u Psihijstrijskoj klinici KCUS-a, da je postupajući po Naredbi Tužiteljstva KS vještak dao svoje mišljenje, da nije moguće odgovoriti na pitanja navedena u Naredbi, te da je potrebno, da se nada mnom provede timsko vještačenje, te da je to jedini način, da se obavi detaljno i kvalitetno psihijatrijsko vještačenje.

Rješenje Općinskog suda u Sarajevu, koje je donio sudac za prethodni postupak Tin Begtašević, po kojem mi se bio odredio smještaj na Psihijatriju Kantona Sarajevo je činjenično i pravno neosnovano bilo, i povrh svega nezakonito!

Contra legem fecit qui id fecit quod lex prohibet, in fraudem vero qui salvis verbis legis sententiam eius circumvenit – Protivzakonito postupa ‘ko čini ono što zakon zabranjuje, a zakon izigrava ‘ko se drži slova zakona, a izvrće njegov smisao. Ova definicija se pripisuje Paulusu jednom od najuglednijih pravnika klasničnog perioda rimskog prava.

Dakle, rimsko pravo je prije dvije tisuće godina, osim protivzakonitog postupanja, poznavalo i izigravanje smisla samog zakona. Moje smještanje na Psihijstriju KS predstavlja ekletantan primjer nezakonitog postupanja i izigravanja smisla zakonske norme. Tužiteljstvo KS imalo je za cilj, da me stigmatizira kao duševnog bolesnika i neuračunljivu osobu, čime su počinjene teške zloupotrebe položaja ili ovlaštenja. Naime, iz ovoga su očigledne namjere Tužiteljstva KS da prednjim navodima, uz pomoć vještaka neuropsihijatra, dezavuiše Sud u namjeri određivanja bolničkog smještaja radi vještačenja moga duševnog stanja.

Naime, potpuno je jasno „i Bogu i narodu“ da, od samog hapšenja 05. 09. 2017. godine pa sve do danas, kod mene nije utvrđena niti jedna anomalija psihičke prirode, koja bi zahtjevala vještačenje moga duševnog zdravlja, a pogotovu ne duže posmatranje u zdravstvenoj ustanovi.

Zbog toga je potrebno razotkriti prave ostrašćene maliciozne namjere Tužiteljstva Kantona Sarajevo (Dalide Burzić i Nevene Aličehajić), odnosno nastojanje, da se pod svaku cijenu smjestim (bio smješten) u zdravstvenu ustanovu Psihijatrijske bolnice Kantona Sarajevo i time diskreditiram.

Iz gore citiranog teksta možemo zaključiti, da Tužiteljstvo KS, u nedostatku sumnje u moju uračunljivost, svoj prijedlog za moj smještaj u zdravstvenu ustanovu radi vještačenja bazira na „saznanju“, a ne na dokazu. Posebno zabrinjavaju navodi Tužiteljstva KS iz prijedloga od 20. 09. 2017. godine u prilog kojim navodima je uz prijedlog dostavljeno otpusno pismo (kopija) Psihijatrijske klinike KCUS-a, matični broj 396/15, datum otpusta 24. 04. 2015. godine o čemu ću detaljnije dalje. Dakle, u nedostatku pojave sumnje, da je isključena ili smanjena moja uračunljivost navodnih duševnih smetnji, odnosno da nisam navodno sposoban učestvovati u postupku, Tužiteljstvo KS poseže za medicinskim nalazom od 24. 04. 2015. godine, nastojeći njegovim sadržajem dokazati, da je potrebno moje vještačenje.

Iz navedenog je jasno, da Tužiteljstvo KS u namjeri da me pravno siluje i stigmatizira kao duševnog bolesnika, na najgori mogući način sprovodilo je nada mnom pravno nasilje! Zbog toga su nezakoniti i potpuno bili neosnovani navodi iz prijedloga Tužiteljstva KS, kao i navodi iz sudsko psihijatrijskog nalaza i mišljenja dr. Dževada Begića od 21. 09. 2017. godine, da se na osnovu jednog intervjua ne može dati odgovor na pitanja uračunljivosti i moje procesne sposobnosti. Samo je cilj bio, da me Tužilaštvo KS uz pomoć vještaka smjesti na Psihijatrijsku bolnicu KS i time diskreditira po svaku cijenu, kako bi me oni o kojima sam pisao i javno ukazivao na njihove kriminalne radnje prisilno, uz pomoć sistema, zloupotrebljavajući svoj položaj, stigmatizirali kao duševnog bolesnika, a što ja nisam!

Prema članu 11. stav 2. i 3. ZKP-a F BiH: „Na dokazu pribavljenom povredama ljudskih prava se ne može zasnivati sudska odluka“:

Ovakvim postupkom Tužiteljstvo KS u stvari razotkriva svoje prave namjere prema meni! Nepostojanje sumnje, da je kod mene isključena ili smanjena uračunljivost ili da zbog navodnih duševnih smetnji nisam sposoban učestvovati u postupku, Tužiteljstvo KS pokušava nadomjestiti pozivanjem na kopiju otpusnog pisma Psihijatrijske klinike KCUS-a, matični broj 396/15, datum otpusta 24. 04. 2015. godine, a kojeg im je Dragan Mektić dao. Iz Rješenja Općinskog suda u Sarajevu, i to po sudiji za prethodni postupak Tinu Begtaševiću, broj Rješenja: 65 0 K 665895 17 Kpp 15 od 22. 09. 2017. godine, po kojem mi se određuje smještaj na Psihijatrijsku bolnicu KS se ne vidi, kako, kada, kojim metodama i na koji način je Tužiteljstvo KS, odnosno postupajuća tužiteljica Nevena Aličehajić došla u posjed ovog otpusnog pisma, i to kopije?!

Prema članu 18. stav 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama F BiH („Službene novine F BiH“ broj: 37/01, 40/02 i 52/11) liječnička dokumentacija o liječenju osobe sa duševnim smetnjama dostupna je isključivo Sudu za potrebe postupka koji je u toku. U članu 54. stav 1. tačka 6. istog zakona je propisano da će se pravna osoba kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 2.000 do 50.000 KM, ako vodi i postupa s medicinskom dokumentacijom suprotno članu 18. tog zakona, dok je u stavu 2. istog člana za isti prekršaj propisana i novčana kazna u iznosu od 400 do 5.000 KM za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

Dana 23. 08. 2017. godine ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić je održao, jednu, u nizu od svojih skandaloznih press konferencija za štampu, na kojoj je upravo prezentirao „Otpusno pismo Psihijatrijske klinike KCUS-a, matični broj 396/15, datum otpusta 24. 04. 2015. godine“, što se može vidjeti u video zapisu na internetskoj stranici „Mektić ponovno napade novinare i to medicinskom dokumentacijom“.

Naime, s tim gore u vezi, već je dana 25. 08. 2017. godine, Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari veoma oštro osudio javnu hajku i diskreditaciju mene, koju je pokrenuo ministar Dragan Mektić. Iz ovoga su potpuno jasne namjere Tužiteljstva KS prema meni, obzirom da je opće poznata činjenica, da ministar Mektić javno favorizira Dalidu Burzić na poziciju Glavnog državnog tužitelja BiH, i ne skriva empatije prema istoj. Naime, prvi sam put nezakonito lišen slobode 30. 08. 2017. godine od strane pripadnika SIPA-e i to bez Naredbe Tužilaštva, o čemu su mediji detaljno izvještavali toga dana, a nakon toga ponovno lišen slobode dana 05. 09. 2017. godine, sada po Naredbi Tužiteljstva KS.

Zbog toga se postavljaju slijedeća pitanja:

Na koji način je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić došao u posjed gore navedenog otpusnog pisma prije 23. 08. 2017. godine;

Na koji način je Tužiteljstvo KS došlo u posjed otpusnog pisma „u toku istrage“, koja je pokrenuta protiv mene 01. 09. 2017. godine?

Iz navedenog je sasvim jasno, da Sud nije mogao svoje Rješenje zasnivati na ovom nezakonitom dokazu, pa je bilo već tada neophodno, da Sud, a ne Tužiteljstvo KS, na osnovu člana 18. stav 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetanjama F BiH od KCUS-a zatraži dostavljanje autentičnog otpusnog pisma, ako uopće i postoji, te da zatraži od Tužiteljstva KS odgovor na pitanje, kako i na koji način je Tužiteljstvo KS došlo u posjed otpusnog pisma, obzirom, da je takva dokumentacija dostupna samo Sudu, a ne Tužiteljstvu. Iz navedenog je sasvim jasno, da je sudija za prethodni postupak Tin Begtašević nekritički prihvatio podneseni prijedlog Tužiteljstva KS, uz apstraktno navođenje činjenica za čije postojanje nije naveden niti jedan zakonski razlog, te je uz citiranje teksta zakonskih odredbi, sasvim neosnovano prema meni odredio smještaj na Psihijatrijsku bolnicu KS, iako sam potpuno zdrava i psiho-fizički uravnotežena osoba. Sud svoju odluku, iz gore unaprijed navedenih i opisanih razloga nije mogao zasnivati na kopiji otpusnog pisma iz 2015. godine, imajući u vidu, kako nezakonitost toga dokaza, kao i činjenicu, da kod mene nisu zabilježene nikakve psihičke anomalije!

Naravno, moj advokat Ifet Feraget je na ovakvo nezakonito Rješenje sudije za prethodni postupak Tina Begtaševića pisao žalbu vanraspravnom Vijeću Općinskog suda u Sarajevu i ukazao na brojne nepravilnosti i nezakonitosti, ali bezuspješno. Bilo je zaista „suđeno“ da me smjeste na Psihijatriju oni o kojima sam najviše pisao, pa i o Tinu Begtaševiću, koga sam prozvao jednom od svojih javnih članaka zbog nepotizma, obzirom, da mu otac radi kao sudija Suda BiH. Niti jedna žalba moga prvog advokata Belme Balijagić Džuho nije usvojena, a tako niti advokata Ifeta Ferageta, unatoč brojnim nezakonitim radnjama na koje smo ukazivali u postupanjima tužiteljice Nevene Aličehajić i sudije Tina Begtaševića. Tužiteljica Tužiteljstva KS Nevena Aličehajić i sudija Općinskog suda u Sarajevu Tin Begtašević i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić na najgori mogući način zloupotrijebili su svoj položaj, a sve na moju štetu, čime bi sudija Tin Begtašević, Dalida Burzić, tužiteljica Nevena Aličehajić, ministar Dragan Mektić počinili krivično djelo organizirani kriminal, i to: „udruživanje radi činjenja krivičnih djela“, „povreda zakona od strane sudije“, „zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja“, „nesvjestan rad u službi“, „zlostavljanje u obavljanju službe“, „nezakonito prikupljanje medicinske dokumentacije“ i dr.

Dakle, stvar je jasna i logički na dokazima zasnovana:

Obzirom, da plan podstrekavanja nije uspio, da podlegnem pritiscima i ponudama Vahidina Šahinpašića, da lažem na Glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić i dr., pristupilo se ka realizaciji plana određivanje pritvora prema meni, te prisilnog smještaja na Psihijatriju KS radi vještačenja, odnosno posmatranja po Naredbi Tužilaštva KS, kako bi me se kroz prisilni smještaj na Psihijatriju prisilno proglasili neuračunljivim, kako bi mi uništili dostojanstvo, ličnost i kredibilitet, kako bi svi moji tekstovi do sada napisani i u buduće izgubili u cijelosti na težini i ozbiljnosti, te kako ne bi više mogao dati nikakvu izjavu, niti svjedočiti pred Tužilaštvom i Sudom BiH protiv onih (Dalida Burzić i dr.,), koje sam s dokazima prijavljivao Tužilaštvu BiH, i povrh svega, u slučaju, da su me proglasili uz pomoć svojih vještaka neuračunljivim, a nisu Bogu hvala, bili bi onda takvim gnusnim potezom spašeni tzv. podstrekači u SIPA-i Vahidin Šahinpašić i Slađenko Čerkez, obzirom, da moj iskaz u odnosu na podstrekavanje, u slučaju da su me proglasili „šifrom“, ne bi imao nikakvu dokaznu snagu, niti bi mi itko više u tom slučaju vjerovao.

Ja sam slučaj u povijesti broj 1, u kojemu se Tužiteljstvo Kantona Sarajevo na Sudu borilo, da dokaže, kako ja nisam procesno sposoban. Ovakav slučaj nije zabilježen u povijesti Federalnog pravosuđa! Svi akteri ovog nezakonitog monstrouznog postupanja i plana doživjet će totalno razočarenje, zbog onoga što su vještaci naveli u nalazu u odnosu na mene: da sam sasvim psihofizički uravnotežena osoba i procesno sposobna!

„Ljudi moji, sve je ovo tako providno“, kako i reče moj odvjetnik Ifet Feraget!

Uskoro čitajte drugi dio o tome, kako su me 10 dana vezali za krevet na Psihijatriji u jedinici intezivne njege!