Kad Feraget škôla „škòlovane“ – Pravosudna bruka tužitelja KS Mladena Vukojičića i Nevene Aličehajić!

Autor: Josip Šimić-Đinđić / Dnevno.ba

SARAJEVO - „Sud je potvrdio stav odvjetnika Ferageta, da se dokazi optužbe (replika) ne mogu koristiti za ispravljanje grešaka Tužiteljstva KS, slijedom čega je sud, a prihvaćajući prigovor odvjetnika Ifeta Ferageta, odbio dokaze tužiteljstva“!

Sutkinja Melika Murtezić, dana 19. 02. 2020. godine, na glavnom pretresu, pozvala je kantonalnu tužiteljicu Nevenu Aličehajić, da Sudu obrazloži Prijedlog dokaza optužbe, kojima pobija navode obrane.

Odvjetnik Ifet Feraget na glavnom pretresu, usprotivio se Prijedlogu dokaza optužbe, kojima se pobijaju navodi obrane, odnosno, predloženim novim vještačenjima pojedinih akata, uvođenju materijalnih dokaza i saslušanja određenih svjedoka, predloženih od strane Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo. Feraget je sudu istaknuo, da neki od predloženih dokaza optužbe apsolutno nemaju veze sa predmetnom optužnicom, napomenuvši sudu, da što se tiče preostalih dokaza optužbe (replike), da oni ne mogu poslužiti Tužilaštvu, da u toku glavnog pretresa, Tužilaštvo ispravlja svoje greške, koje je napravilo u istrazi i prilikom podizanja optužnice.

Sutkinja Melika Murtezić, prihvatila je stav odvjetnika Ifeta Ferageta, te je Prijedlog dokaza optužbe, kojima se pobijaju navodi obrane (replika) na glavnom pretresu odbila i to u dijelu: pozivanje i saslušanje svjedoka optužbe Josipa Kneževića i Čavar Miroslava, sud je također odbio i prijedlog tužilaštva u dijelu kojim se predlaže vještačenje akata po vještaku grafološke struke Ismetu Katani – za vještačenje akata, i to: akta uloženog kao dokaz obrane O30: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,, te dokaza tužilaštva, koji je uložen pod brojem T-41, i to: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,, a sve to na okolnosti da li svi navedeni akti u dijelu otiska pečata i potpisa Adnana Softića imaju ista individualna obilježja, točnije, da li svi otisci pečata i potpisi potiču sa istog dokumenta.

Ovakav prijedlog tužilaštva, a prihvaćajući stav odvjetnika Ferageta, sud nije prihvatio iz slijedećih razloga:

Na glavnom pretresu odvjetnik Feraget je istaknuo slijedeće:

Dana 26.10. 2017.g., kantonalna tužiteljica Nevena Aličehajić donijela je Naredbu o provođenju istrage, broj: T09 0 KT 0116640 17, protiv Josipa Šimića-Đinđića, stavljajući mu na teret, da je „dana 09.06.2014.g., na tačno neutvrđen način, javnu ispravu, Rješenje MUP-a SBK, Odsjeka za administraciju Kreševo, broj: 03/16-13-7-119/14 od 23.05.2014.g., sačinjeno na memorandumu toga odsjeka i potpisano od strane šefa odsjeka Adnana Softića i sa pečatom odjeljenja za administraciju i podršku Kreševo, kojim je oglašena nevažećom putna isprava BiH, broj: A0178879, izdata od strane MUP-a SBK/KSB – Travnik – Odsjek za administraciju Kreševo, dana 28.05.2010.g., sa rokom valjanosti do 28.05.2015.g., na ime Josip Šimić, sin Miroslava, rođen 19.03.1992.g…, a koji mu je kao podnositelju zahtjeva i dostavljen, preinačio na način da je u isti unio neistinit sadržaj, tako što je u tekstu izvršio promjene u samom tekstu memoranduma…, ali mijenjajući datum na 09.06.2014.g…“! U odnosu na ovo podignuta je optužnica.

Feraget je, citiravši ukratko pred sudom tezu naredbe o provođenju istrage i točku 4 predmetne optužnice, kazao, da je Tužilaštvo protiv Josipa Šimića u skladu sa naredbom o provođenju istrage od 26. 10. 2017.g., podiglo optužnicu protiv Josipa Šimića-Đinđića, a vezano za točku 4 predmetne optužnice, tereteći ga, da je iskoristio Rješenje, kojim se njegova putna isprava oglašava nevažećom, te istu preinačio, na način da je u istu unio neistinit sadržaj, navodeći, da je riječ o aktu: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,,“!

Odvjetnik Feraget je kazao, da navedeni akt, koji je fotokopija nije vještačen, dok prilikom pretresa stana ili kuće Josipa Šimića nije pronađen ni original, ni kopija, niti ovjerena kopija Rješenja MUP-a SBK, Odsjeka za administraciju Kreševo, broj: 03/16-13-7-119/14 od 23.05.2014.g., sačinjeno na memorandumu toga odsjeka i potpisano od strane šefa odsjeka Adnana Softića i sa pečatom odjeljenja za administraciju i podršku Kreševo, kojim je oglašena nevažećom putna isprava BiH, broj: A0178879, izdata od strane MUP-a SBK/KSB – Travnik – Odsjek za administraciju Kreševo, dana 28.05.2010.g., sa rokom valjanosti do 28.05.2015.g., , na ime Josip Šimić, sin Miroslava, rođen 19.03.1992.g…, a koji mu je kao podnositelju zahtjeva i dostavljen, pa nije moguće niti utvrditi, da je Šimić koristeći navedeno Rješenje izradio akt, koji predmetom točke 4 predmetne optužnice.

Odvjetnik Ifet Feraget je kazao, da je pred sudom saslušan vještak Ismet Katana, vještak grafološke struke, kojemu je Naredbom Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo, broj: T09 0 KT 0116640 17 od 31.10.2017.g., bilo naloženo, da vještači akt: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“, a koji je, kako Tužilaštvo tvrdi, pronađen u fotokopiji u boji prilikom pretresa kuće Josipa Šimića, i koji je Tužilaštvo u sklopu dokaza optužbe uložilo u sudski spis pod brojem T-41, zajedno sa nalazom vještaka Ismeta Katane.

Feraget je ukazao sudu, da postoje dva akta, i to: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“, koji je vještačen, a koji nije optužnicom obuhvaćen, a u sudski spis je kao dokaz optužbe s nalazom vještaka ipak uložen, i „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,,“, koji nije vještačen, a optužnicom je pod točkom 4 obuhvaćen i u sklopu dokaza optužbe nije uložen, nego u sklopu dokaza obrane pod brojem: O30. Dakle, jedan akt datira sa datumom od 10.06.2014.g., a drugi od 09.06.2014.g., a koja dva akta su različita, što je pred sudom potvrdio i sam vještak Ismet Katana, kada mu je obrana dala na uvid akt od 09.06.2014.g., da isti komparira sa aktom od 10.06.2014.,g., koji je vještačio, te da da svoje mišljenje.

Akt, i to fotokopija u boji: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“, koji je Tužilaštvo KS vještačilo i u sklopu dokaza optužbe u sudski spis uložilo, nikada povodom istoga nije donijelo tužiteljsku odluku u smislu donošenja naredbe o provođenju istrage, niti je ikada u odnosu na isti akt donijelo tužiteljsku odluku u smislu podizanja optužnice. Dakle, akt i to fotokopija u boji: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“ nije obuhvaćen predmetnom optužnicom Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo, broj: T09 0 KT 0116640 17 od 17.11.2017.g., u odnosu na točku 4 predmetne optužnice.

Predmetnom optužnicom Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo, broj: T09 0 KT 0116640 17 od 17.11.2017.g., u odnosu na točku 4 predmetne optužnice, obuhvaćen je akt – fotokopija: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,,“, a ne akt od 10.06.2014.g.

I umjesto, da je kantonalna tužiteljica Nevena Aličehajić izdala Naredbu vještaku Ismetu Katani, da vještači akt: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,,“, koji je predmetom optužnice, ista je izdala naredbu da vještak vještači akt: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“, koji nije predmetom optužnice, a koja dva akta su, kao što smo ranije naveli, različita.

Time je kantonalna tužiteljica Aličehajić počinila kardinalnu grešku, pa je izdajući Naredbu za vještačenje akta: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“, koji nije obuhvaćen predmetnom optužnicom, i ulažući isti akt zajedno sa nalazom vještaka Ismeta Katane u sudski spis, „pokušala“ da dokaže pred sudom, da je Šimić pod točkom 4 predmetne optužnice počinio kazneno djelo „Krivotvorenje isprave“ iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, a vezano za drugi akt, i to: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,,“, koji je obuhvaćen optužnicom, a koji nikada nije vještačila, i koji je različit od akta od 10.06.2014.g.

Da pojasnimo, tužiteljica je, vještačenjem akta od 10.06.2014.g., koji nije obuhvaćen optužnicom pod točkom 4 iste, a koji je različit od akta od 09.06.2014.g., koji je obuhvaćen optužnicom, htjela da dokaže Šimićevu „krivicu“, da je pod točkom 4 predmetne optužnice počinio kazneno djelo „Krivotvorenje isprave“ iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, iz čega proizlazi, da tužiteljica nije sudu ponudila prave dokaze (nalaz vještaka), niti akt pod točkom 4 optužnice, koji se spominje.

Prethodno navedeno, tužiteljica je htjela u toku glavnog pretresa ispraviti predlažući vještačenje akata, kao i onog kojeg nije u toku istrage vještačila, a sve to sada ponovno po vještaku grafološke struke Ismetu Katani – za vještačenje akata, i to: akta uloženog kao dokaz obrane O30: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,, te dokaza tužilaštva, koji je uložen pod brojem T-41, i to: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,, a sve to na okolnosti da li svi navedeni akti u dijelu otiska pečata i potpisa Adnana Softića imaju ista individualna obilježja, točnije, da li svi otisci pečata i potpisi potiču sa istog dokumenta, što sud nije prihvatio.

Tek je obrana, kao svoj materijalni dokaz pod brojem O30, uložila akt: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g., da pokaže sudu, da se radi o dva različita akta, što je potvrdio i vještak Katana Ismet, kao i to da akt od 09.06.2014.g., nije fotokopija od akta od 10.06.2014. godine. Sve ovo, odvjetnik Ifet Feraget je naveo na sudu dana 19.02.2020.godine, da je tužiteljica u sudski spis uložila nalaz vještaka i akt od 10.06.2014.g., kojim ni na koji način ne dokazuje tezu optužbe pod točkom 4 optužnice, u kojoj se spominje drugi akt od 09.06.2014.g., koji nije vještačen.

Dana 05.03.2020. godine, na glavni pretres pristupio je kantonalni tužitelj Mladen Vukojičić, inače poznati tužitelj, koji je uhitio majku šestero maloljetne djece Z.H., i na glavnom pretresu pokušao opet, da ispravi kardinalnu grešku tužiteljice Aličehajić Nevene, a koju grešku smo prethodno opisali.

Tužitelj Mladen Vukojičić kazao je sudu, da „tužilaštvo želi izmijeniti optužnicu pod točkom 4 iste, i tako što se ovoga puta izmjenjenom optužnicom Šimiću stavlja na teret, da je „Rješenje MUP-a SBK, Odsjeka za administraciju Kreševo, broj: 03/16-13-7-119/14 od 23.05.2014.g., sačinjeno na memorandumu toga odsjeka i potpisano od strane šefa odsjeka Adnana Softića i sa pečatom odjeljenja za administraciju i podršku Kreševo, kojim je oglašena nevažećom putna isprava BiH, broj: A0178879, izdata od strane MUP-a SBK/KSB – Travnik – Odsjek za administraciju Kreševo, dana 28.05.2010.g., sa rokom valjanosti do 28.05.2015.g., na ime Josip Šimić, sin Miroslava, rođen 19.03.1992.g…, a koji mu je kao podnositelju zahtjeva i dostavljen, preinačio na način da je u isti unio neistinit sadržaj, tako što je u tekstu izvršio promjene u samom tekstu memoranduma…, ali mijenjajući datum na 10.06.2014.g…“!

Dakle, izmjenjenom optužnicom više nije u pitanju akt: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g., dakle, Šimić se više ne tereti, da je falsifikovao akt od 09.06.2017.g., zbog kojeg je dana 26.10.2017.g., donijeta Naredba o provođenju istrage, zbog krivičnog djela „Falsifikovanje isprave“, i zbog kojeg je akta prvotno podignuta i potvrđena optužnica od 17.11.2017. godine.

Izmjenjenom optužnicom pod točkom 4 iste, Šimić se sada tereti, da je navodno izradio i falsifikovao, pazite sada, ne više akt: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g., zbog kojeg je dana 26.10.2017.g., donijeta Naredba o provođenju istrage, zbog krivičnog djela „Falsifikovanje isprave“, i zbog kojeg je akta od 09.06.2014.g., prvotno podignuta i potvrđena optužnica od 17.11.2017. godine, već se Šimić sada izmjenjenom optužnicom tereti, da je falsifikovao akt: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g., dakle ovoga puta se tereti za akt od 10.06.2014.g., zbog kojeg nikada nije donijeta tužiteljska odluka u smislu donošenja naredbe o provođenju istrage, niti je u odnosu na ovaj akt prvotno podignuta optužnica od 17.11.2017. godine.

Na ovaj način izmjenjenom optužnicom, Šimiću se sada na teret stavlja neki novi akt, drugi fizički akt od 10.06.2014.g., koji je Tužilaštvo KS vještačilo i u sklopu dokaza optužbe u sudski spis uložilo, a nikada povodom istoga nije donijelo tužiteljsku odluku u smislu donošenja naredbe o provođenju istrage, niti je ikada u odnosu na isti akt donijelo tužiteljsku odluku u smislu podizanja optužnice.

Dakle, izmjenom optužbe, tužilac Vukojičić je pokušao ispraviti kardinalnu grešku tužiteljice Aličehajić, a koja kardinalna greška se ogleda u tome, da je tužiteljica u istrazi donijela naredbu o provođenju istrage od 26.10.2017.g., za izradu i falsifikovanje akta od 09.06.2014., kojeg nikada nije vještačila, a optužnicom od 17.11.2017.g., je isti pod točkom 4 obuhvatila, dok za akt od 10.06.2014.g., nikada nije donijela tužiteljsku odluku u smislu naredbe o provođenju istrage, a isti je vještačila, niti je akt od 10.06.2014.g, prvotnim podizanjem optužnice pod točkom 4 obuhvatila, a sve to jer sud nije dozvolio, da tužiteljstvo u dokazima replike ispravi grešku, koju smo ranije opisali.

Pobijajući izmjenu optužbe, odvjetnik Ifet Feraget u dokazima duplike, uložio je sudu Naredbu o provođenju istrage, broj: T09 0 KT 0116640 17 od 26.10.2017.g., iz koje je vidljivo, da se Šimić teretio za izradu i falsifikovanje akta od 09.06.2014.g., a ne za izradu i falsifikovanje akta od 10.06.2014.g., te istaknuo, da je ovo sada neki novi akt koji se optuženom Šimiću na teret stavlja, a to je nova optužnica. Sud je prihvatio kao dokazNaredbu o provođenju istrage, broj: T09 0 KT 0116640 17 od 26.10.2017.g.

Nemoguće je nekome nešto staviti na teret u izmjenjenoj optužnici pod izgovorom: „E mi optuženog više ne teretimo za falsifikovanje toga i toga akta, zbog kojeg je vođena istraga i prvotno podignuta optužnica. Mi sada mijenjamo optužbu, pa optuženog ovoga puta teretimo za falsifikovanje nekog drugog akta, zbog kojeg nikada nije vođena istraga, niti je prvotno podignuta optužnica“! Sud u meritumu će najvjerojatnije odbiti izmjenu optužbe.

Iz Zapisnika o ispitivanju osumnjičenog, broj: 02/3-1-1161/17 od 15.11.2017.g., nedvojbeno proizlazi, da se u odnosu na točku 4 Šimić teretio za navodnu izradu i falsifikovanje akta od 09.06.2014.g., a iz kojeg opet proizlazi, da se naredbom o provođenju istrage Šimiću nije na teret stavljalo izrada i falsifikovanje akta od 10.06.2014.g., kojeg je tužilaštvo i izmjenjenoj optužnici na silu „uguralo“! Vještak je kazao, da akt od 09.06.2014.g., nije fotokopija akta od 10.06.2014.g., dakle dva različita akta.

Prema stavu Apelacijskog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, „ako osumnjičeni u fazi istrage nije bio upoznat sa krivičnom djelom koje mu se na teret stavlja i osnovama sumnje protiv njega, kako to nalaže odredba 78. stav 2. ZKP-a BiH, stoga se zaključuje, da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje, jer ZKP BiH ne propisuje mogućnost podizanja optužnice bez sprovođenja istrage i prethodnog ispitivanja osumnjičenog“!

U istrazi, Šimić nije bio upoznat, da se tereti ni za kakvu izradu i falsifikovanje akta od 10.06.2014. godine, niti je u odnosu na ovaj akt ikada donijeta naredba o provođenju istrage. Šimić je bio upoznat, da se tereti za izradu i falsifikovanje akta od 09.06.2014.g., te je u odnosu na ovaj akt i ispitivan u istrazi. Na ovaj način izmjenjujući optužbu, tužilaštvo je počinilo još kardinalniju grešku, jer izmjenjenom optužnicom nije moglo na teret optuženom staviti falsifikovanje i izradu nekog drugog novog akta, zbog kojeg nikada nisu donijeli naredbu o pokretanju istrage, niti izvršili prethodno ispitivanje osumnjičenog na te okolnosti.

Daljnom analizom to znači, da nije moguće podići optužnicu protiv nekoga za kazneno djelo npr. falisfikovanje i izradu nekog akta, ukoliko prethodno niste provodili istragu u odnosu na taj akt, i dali osumnjičenom mogućnost da u istrazi iznese obranu i izjasni se u odnosu na krivotvorenje i izradu toga akta, pa stoga nije moguće izvršiti ni izmjenu optužbe u toku glavnog pretresa, pa optuženom umjesto akta zbog kojeg je vođena istraga i prvotno podignuta optužnica, staviti „odjednom“ na teret neki drugi akt, zbog kojeg nikada nije pokrenuta istraga, niti je osumnjičenom u fazi istrage data mogućnost, da se izjasni i iznese svoju obranu u odnosu na taj „drugi akt“, koji mu se izmjenom optužbe na teret stavlja.

VEZANI TEKST:

ODVJETNIK FERAGET: Kardinalna greška tužiteljice Aličehajić – „Ni brucoš prava ne bi ovako pogriješio“!

Autor: Josip Šimić-Đinđić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI