KOJA JE CIJENA VAŠEG PADA: Plivači u živom blatu!

BANJA LUKA - Milorad Dodik jeste prekrižio Željku Cvijanović i Zorana Tegeltiju. Završeno.

Najuži vrh SDS-a jeste zasjedao i odlučio da Mićo Mićić pokuša sastaviti novu Vladu RS. Mićić je to prihvatio.

Ove dvije činjenice, uz notornu da Dodik (još uvijek) ne želi upaliti avion i netragom nestati, garantiraju izuzetno dramatične nedjelje pred nama i veoma nestabilnu političku situaciju.

Epilog je sljedeći: Dodik gubi ovu utakmicu, što ne znači da će Mićić biti novi premijer. Paradoksalno, ali je gotovo izvjesno da će Dodika oduvati narodno nezadovoljstvo. SDS samo pokušava spriječiti moguću anarhiju, iskazanom namjerom da prezume vlast. Iskazati nije što i ostvariti.

Pitanje je da li su u SDS-u zakasnili? Ovdje smo već na terenu nadanja, koji je živo blato i neupotrebljiv za bilo kakvu analizu.

Dodik može riještiti krizu ako napusti RS, što on neće učiniti.

Kada je već tako odlučio, bilo je politički izuzetno glupo spašavati mrtvu Vladu RS na proteklom zasjedanju Skupštine, ponižavajuće prikupljenom većinom.

Dodik je trebalo da smijeni Vladu, čime bi sebi dao dva mjeseca ofanzivnog političkog djelovanja: deset dana za mandatarenje, plus 40 dana mandatara; pa još jednom tako i već bi bio u rujnu. Posljednji voz za avion. Umjesto toga on se odlučio da štiti mlinski kamen oko vrata, čime je dodatno pojačao stisak, jer sada mora braniti Vladu koju je otpisao, nadajući se da će sastaviti većinu za novu.

SDS je, konačno, povukao kredibilan potez, koji je iznenadio Režim, ali je veliko pitanje da li su iznenadili i sami sebe i nije li riječ o adhok postupku?!

Kad kažem kredibilan, mislim na potez, ali ne i na Mićića.

I SDS i Mićić moraju se brzo i javno izjasniti o svemu, inače nitko više na njih neće ozbiljno računati. Nikada.

SDS je već napravio (ko zna koju po redu) grešku, jer na posljednjem zasjedanju parlamenta nisu učinili ama baš ništa da sruše Vladu; Da su se samo malo potrudili, danas bi ona bila bivša i službeno.

A oni mnogo bliže većini, nego što jesu.

Čekali su da padne sama, što je neoprostivo.

Dodik je svojim diletantskim spašavanjem nespasivog leša Vlade, prikrio vanvremensku nezainteresovanost opozicije za sopstvene političke interese. I nehotice im je vratio uslugu za bezbrojne promašaje, sadržane mahom u nedostatku ikakve reakcije u bitnim političkim momentima, što su kod opozicije konstanta, a odreda su išli u prilog Dodiku.

Ako u SDS-u/opoziciji budu čekali da se većina skupi sama, onda je vrijeme da se razmišlja i o zahtjevima da vrate mandate. Nisu ljudi glasali za njihovo uposlenje, već za pokušaj promjene vlasti.

Za nadati se da su u SDS-u/opoziciji napokon shvatili da izbori nisu Biro za zapošljavanje.

Sada je sve otvoreno, osim ako opozicija, i SDS posebno, ne zaborave sutra što su najavili danas. Demencija ovdje oduvijek igra snažnu ulogu.

Pod uvjetom da ne zaborave i konačno pokažu zainteresiranost za vlastite politčke interese, kreće potpuno neizvjesna bitka za skupštinsku većinu.

U ovom trenutku nemaju je ni Dodik, ali ni SDS/opozicija.

Sve se odvija u ambijentu opće besparice, nezaposlenosti, nesigurnosti, siromaštva, beznađa, depresije, tjeskobe, straha za sigurnost…

Epilog je, kao što rekoh, poznat: Dodik&Režim će sasvim sigurno pasti. Mi raspravljamo samo o cijeni pada.