Koljaču iz Grabovice Edibu Šariću 6.000 maraka mjesečno iz Aluminija d.d. Mostar!?

Autor: Dnevno.ba

MOSTAR - Mnogo prljavog je bilo u Aluminiju zadnjih godina, međutim da bi se na njihovom platnom spisku mogao naći i Edib Šarić, poznat i kao koljač iz Grabovice, nismo ni slutili!

Naime, iz Aluminija je procurio podatak o tome kako su među brojnim sklopljenim ugovorom imali i onaj s Centrom za komercijalni menadžment d.o.o. Mostar (CKM) kojem je suvlasnik poznati “liječnik” Edib Šarić, koji je osim po svom radu na polju medicine poznat i po dobrim odnosima s čelnicima SDA i Safetom Oručevićem.

No, ono što je još pogubnije od njegovih poznanstava svakako je i spoznaja kako je taj isti Šarić imao svoje prste i u pokolju nad Hrvatima Grabovice gdje su 7.,8. i 9. rujna 1993. godine civile hrvatske nacionalnosti svirepo ubili pripadnici 6. Korpusa Armije BiH.

Godinama nakon “Grabovice”, politički i društveni vrh u Bošnjaka tvrdio je kako su civile u Grabovici “ubili nadrogirani mladići” a Rasim Delić je negirao Grabovicu kao dio Operacije Neretva ‘93., iako je potpisao naredbu za njeno izvođenje.

U kolovozu 1993. u Zenici dogovorena je Operacija Neretva 1993. koju je odobrio Alija Izetbegović, a potpisao Rasim Delić. Neretva ‘93. za cilj je imala prekid komunikacije HVO-a na potezu Bugojno – Mostar- Neum i deblokadu prometnice Jablanica-Mostar kao i Donje i Gornje Drežnice. Pored Sefera Halilovića, zapovjednici Neretve ‘93. bili su i Reuf Sidran, Edin Hasanpašić, ovaj “aluminijaš” Edib Šarić, Nihad Bojanić, Ramiz Delalic – Ćelo te pridodane postrojbe 1. i 3. korpusa tzv. Armije BiH.

Na mjestu direktora Šarićevog CKM-a je Amina Šarić, liječnikova kćer i upravo je ona potpisala ugovor s Aluminijem na temelju kojega je propali gigant Centru za komercijalni menadžment mjesečno za usluge plaćao 6000 maraka!

CKM je prema ovome ugovoru za Aluminij trebao obavljati poslove trajnog pregovaranja u promoviranju rješenja od interesa za Aluminij pri državnim i drugim institucijama, trebao je raditi na projektima u području zaštite čovjekove okoline i održivog razvoja, projektima obnovljivih izvora energije, trebao je davati potporu poslovnim aktivnostima, stručno usavršavati zaposlenike Aluminija, pomoći proširivanje proizvodnje, te sudjelovati u pregovaračkim i sličnim aktivnostima prema različitim interesnim stranama.

Ugovor koji je dostavljen redakciji našeg portala stupio je na snagu 1. prosinca 2017. godine i trebao je trajati šest mjeseci. Potpisao ga je Mario Gadžić. Šest mjeseci kasnije Gadžić je smijenjen, ali je ugovor sa CKM-om produžen, a ovaj put ga je potpisao još uvijek aktualni direktor Dražen Pandža.

On je vjerojatno na temelju stručnih analiza rada CKM-a i usluga koje pružaju Aluminiju zaključio kako je 6000 maraka malo za navedene usluge, pa je još odlučio kako Aluminiji treba platiti PDV na taj iznos. U prvom ugovoru gigant nije snosio troškove poreza nego su oni bili u sklopu iznosa od 6000 maraka. Pandža je svojim menadžerskim sposobnostima procijenio kako Aluminiji treba snositi i troškove PDV-a u ovoj poslovnoj suradnji i produžio je ugovor na još šest mjeseci, odnosno, od 1. lipnja 2018. do 31.12. 2018. godine. Aluminiji je tada bio dužan “samo” 300 milijuna maraka. Je li CKM dobio ugovor i za ovu godinu nije nam poznato.

Ali je zato poznato kako je Aluminij završio i postavlja se pitanje što je iz navedenih stavki koje je CKM trebao obavljati zaista izvršeno. Ostaje nejasno zašto je CKM trebao pregovarati u ime Aluminija pri državnim institucijama? Ako će to raditi obitelj Šarić onda se postavlja pitanje što će raditi Uprava i Nadzorni odbor? S obzirom da je proizvodnja ugašena, očito kako nisu uradili ništa ili dovoljno po tome pitanju. Ironično zvuči stavka o tome kako je CKM trebao raditi na projektima obnovljive energije za Aluminiji, a na kraju je tvornica ostala bez ikakve energije. Treba li dalje?

Ostaje još samo jedno pitanje. Koliko još ima ovakvih i sličnih ugovora u Aluminiju? I koje je koristi tvornica imala od njih? Odgovor na ovo pitanje bi trebali uskoro doznati.

Edib Šarić je u kuloarima još poznat kao mostarski šarlatankoji biljnim travama liječi politički establišment i kod Bošnjaka i kod Hrvata, pa tako za Dnevno.ba povjerljiv izvor iz jednog stranog veleposlanstva otkriva kako je na seansama kod Šarića nekoć sudjelovao i Tomislav karamarko, baš kao i Zdravko Mamić, a poznato vam je svima kako su na kraju i jedan i drugi završili. Baš kao što vam je poznato kako je i Aluminij završio. Dolazile su na seanse i gospođe mnogih uglednih i utjecajnih Hrvata, no možda im muževi za sve to ne znaju, pa ovom prilikom ipak nećemo objavljivati imena tih poznatih dama budući da bi mnogi ostali šokirani, moguće i pojedini brakovi razrušeni.

Bilo kako bilo u ulici Braće Šarića prvih poslijeratnih godina Edib Šarić sagradio je jednu od ljepših kuća u Mostaru. Svijetlozelene je fasade (a kakve bi druge mogla biti?), sa krovom od zelene šindre. Od znatiželjnika je skrivena skoro tri metra visokim zidom, pa neodoljivo podsjeća na jednu veliku kuću na mostarskim Barama, a jedini mogući prilaz ulazu u dvorište, između načičkanih komšijskih kuća, je pod video nadzorom.

Iz priče o stotinama nadriljekara i poslijeratnih iscjelitelja kojima mase bolesnih, nezaposlenih, u ljubavi nesretnih hrle po dozu vjere da će neki čarobni napitak sve promijeniti, Šarića izdvaja teorija po kojoj posjeduje nevjerojatne sugestivne sposobnosti. Ljudi mu vjeruju. Neki za takve vole reći da “istjeruju vraga”, no ima i onih koji su dijametralno suprotnog mišljenja pa za takve poput Šarića vole reći da su takve osobe “sami vragovi”. U slučaju Aluminija bliže smo ovoj drugoj floskuli.

Autor: Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI