KOMENTAR DANA: Bosanskohercegovačka demokracija i život od nje

SARAJEVO - Dopredsjednik DF-a, stranke koja na izbore ide u koaliciji sa GS-om, uz to što nije još otkrio u dotičnom trenutku tko će biti nositelji lista spomenute koalicije jer je to bila tema priče, onako usput izjavljuje: „Naš generalni cilj je već poznat, a to je da ulazimo u političku borbu i političku bitku gdje nećemo dopustiti da dvojac Milorad Dodik i Dragan Čović zajedno zasjedne u Predsjedništvo BiH.“

Ponajprije treba na stranu staviti svačije simpatije, neslaganja, prijezire ili slavljenja, bilo što pozitivno ili negativno oko ovog dvojca koji pretendira na srpsko i hrvatsko mjesto u Predsjedništvu BiH a kojega dopredsjednik DF-a prepoznaje kao nepoželjne osobe na tim funkcijama. Ni ja ni ti, nitko, bez obzira što mislio o Dodiku i Čoviću, ne može spriječiti nikoga drugoga da jednome od njih dvojice, u RS-u i u Federaciji, da svoj glas. Njihove pobjede, ukoliko se na izborima dogode i ukoliko izbori budu pošteno održani odnosno glasovi budu primjereno prebrojani, bit će odrazi volje većine koja na izbore iziđe.

Ne možemo u ovom trenutku reći ni koliko žitelja ima RS niti koliko ih živi u Federaciji. Koliko ih je otišlo iz pojedinog entiteta od posljednjih izbora i pored čijih imena na biračkim popisima će ostati prazne rubrike unošenja osobnih podataka i potpisa, također je upitno. Ne možemo tvrditi ni to koliko će građana izići na izbore i birati jer je tendencija izlaska na izbore u Bosni i Hercegovini pomalo zagonetna. Jer obično se u situacijama biti ili ne biti dogodi nekakvo čudo pa sposobne i moćne političke organizacije u krucijalnim momentima odnekud iznjedre kritičnu masu potrebnu za izbornu pobjedu.

Možemo samo pretpostaviti da će, zbog dobrih odnosa dvojca Dodik-Čović, koji je mnogima trn u oku, dobar dio Srba koji živi u Federaciji i iziđe na izbore, dati glas Čoviću. Isto će napraviti dobar dio (mrvica preostalih) Hrvata koji živi u RS-u i koji će zauzvrat zaokružiti Dodika. No, što god mislili o tome, pitanje koje je na mjestu jest – što je tu sporno. Uistinu, što je tu sporno? Zar to nije odraz demokracije? Iste te demokracije koju je svojevremeno Aristotel svrstao u isti koš sa tiranijom i oligarhijom kao neprihvatljive i utopističke vladavine. Sada bi, je li tako, pitali tko je taj Aristotel i zašto bi on bio u pravu i ispred svog učitelja Platona. I pitajmo se to kao politička bića.

Uz dužno poštovanje a ne znajući zapravo što smo to dužni, kako to da dopredsjednik DF-a zaboravlja napomenuti da je jedini način pomoću kojega stranka kojoj je on član i koja ima kandidata za hrvatskog člana predsjedništva, zajedno s koalicijskim partnerom može u toj političkoj borbi „gdje neće dopustiti“ da Dragan Čović zasjedne na mjesto člana Predsjedništva, to može ostvariti samo uz ogromnu pomoć bošnjačkih glasova koji trebaju birati Željka Komšića. Ali i to je, bez pogovora, demokracija. Ta i takva, bosanskohercegovačka (u ovom slučaju Federalna) demokracija na djelu. Volja naroda (u množini) da iskoristi postojeća pravila biranja i bira koga hoće pa makar nekoga tko nije pripadnik vlastitog naroda.

Svi oni koji izlaze na izbore u svojstvu kandidata kao natjecatelja bi se trebali više pozabaviti sobom i svojom politikom da bi privukli one koji izlaze na izbore u svojstvu birača. U uvjetima koji vladaju Bosnom i Hercegovinom je puno jednostavnije ocrniti drugoga. Kada je riječ o Draganu Čoviću, na primjer, njegovi politički protivnici, bez obzira dolazili iz Sarajeva i bili politički Bosanci kojima nacionalna opredijeljenost služi samo za kićenje, ili bili istinski Hrvati iz Hercegovine, ističu njegove negativnosti. No, niti Diana Zelenika niti Željko Komšić, i da opet napomenemo, ni ja ni ti, bez obzira kome dali glas, ne možemo odgovoriti one koji unaprijed znaju da će upravo Čovića birati.

Na koji način je stvoreno ogromno HDZ-ovo biračko tijelo, to je već druga priča već mnogo puta ispričana i na stranicama ovog portala i svakodnevno je, zapravo, vidljiva na terenu. Ali i to je odraz demokracije na bosanskohercegovački način. Demokracije od koje se živi i koja si dopušta sve pa i to da se za glasove daju razne protuusluge. Je li i dalje mislite da je Aristotel bio u krivu?

Ono čega se prosječni građanin Bosne i Hercegovine sa svojim ispodprosječnim primanjima treba bojati jest da uopće neće biti važno tko će zasjesti na određene pozicije jer će priče o euro integracijama, normalnom suživotu, poboljšanju općih životnih uvjeta i napretku biti kao pjesnik koji piše o snijegu sredinom srpnja mjeseca. Čisto sjećanje, nostalgija, nešto nedohvatljivo.