KOMENTAR DANA: Deklaracija o položaju Hrvata u BiH i pretjerana reakcija „političkog Sarajeva“

ZAGREB - Republika Hrvatska ima Ustavnu obvezu brinuti o Hrvatima izvan Domovine. Posebno se to odnosi na Hrvate u Bosni i Hercegovini jer je i poseban slučaj u pitanju. Hrvatska sa BiH ima najdužu granicu, a Hrvati u BiH čine konstitutivan dio države. Čak i jednakopravan na papiru. Nejednakost Hrvata u Bosni i Hercegovini, u političkom smislu, treba izazvati reakciju Republike Hrvatske koja mora stati u obranu političkog tijela, ali i općenito, volje Hrvata BiH jer to joj je spomenuta Ustavna obveza. Nažalost, na reakciju Sabora RH stiže i kontra reakcija tzv. političkog Sarajeva. Jer to je njihov uobičajeni „posao“. Kao i struktura u Hrvatskoj koji su protiv Hrvata, poput Vesne Pusić i njoj sličnih što mrcvare sve što s hrvatstvom ima veze, a zašto, jer političke poene slabo dobivaju. Vjerojatno je u pitanju nepodnošljivost ili mržnja ali to ćemo ostaviti njima.

No, da se vratimo na „Deklaraciju“. Ponajprije treba istaknuti da u svim neuređenim društvima postoje „naše i vaše“ istine. Ali postoji nešto što se zove činjenično stanje. Činjenično političko stanje u Bosni i Hercegovini samo od sebe kada polazi, pokazuje da nije ispravno. Hrvatima se biraju politički predstavnici koje većina Hrvata ne želi. Postoje Hrvati koji između Komšića i Čovića biraju nešto što oni zovu „manje zlo“. Oni sami i odlučuju koje je od tih „zala“ manje.

Postoje i oni kojima je zapravo Dragan Čović iz raznih razloga persona nongrata pa radije vide Komšića kao člana Predsjedništva iako znaju da to nije volja većine. Ali je činjenica da je većina Hrvata na izborima birala Čovića i HDZ BiH, i činjenica je da je izbor većine Hrvata nepoštivana kategorija, a osim člana Predsjedništva koji nije biran većinskom voljom Hrvata, na druge se načine pokušava i Dom naroda Federacije sastaviti tako da u njemu sjede oni koji nisu birani od većine Hrvata, i sama matematička postavka da je trećina dovoljna za sastaviti vlast nije u redu, kao ni sami matematički izračun da je šest od 17 uopće trećina.

Zašto i na koje načine Dragan Čović i HDZ BiH odnose uvjerljivu pobjedu na izborima, o tim pitanjima se trebaju pozabaviti Hrvati međusobno. Jer ni Hrvati ne utječu na izbore druga dva naroda. Ponajprije, u RS-u ih je premalo da bi bili faktor odlučivanja, protjerani su, zna se od koga, i ne vraćaju se, zna se zašto. A u Federaciji ne utječu na izbore bošnjačkih političkih predstavnika iz više razloga. Jedan od tih razloga je što je velik broj Hrvata svjestan kako je HDZ BiH odnosno njegova mašinerija „pojela“ oporbu pa ukoliko nisu za HDZ, nemaju alternativu i ostaju kod kuće na dan izbora.

Drugi razlog je što od onih Hrvata koji izlaze na izbore, jedan dio uporno bira kontra HDZ-a što i samom HDZ-u odgovara jer tada postoji prividno unutarnje višestranačje u kojem su oni opet uvjerljivi pobjednici.A većina Hrvata koji su izišli na izbore je se homogenizirala s HDZ-om upravo zbog toga što Hrvatima drugi bira. Postoji i brojka Hrvata koji su birali Hrvate s drugih lista, SDP-a ili drugih stranaka koje nisu s nacionalnim predznakom, ali ta brojka je u kategoriji izrazite manjine.

Deklaracija jezato obrana prava Hrvata na biranje političkih predstavnika koje većina Hrvata želi i na ustoličenje tih političkih predstavnika na mjesta na koja su birana od strane većine. Zato Bošnjački politički dužnosnici, i oni iz drugih naroda koji ih podupiru, nemaju konkretnog argumenta o obrani Bosne i Hercegovine niti imaju što braniti pošto ne postoji ni napad jer Hrvatska ne napada Bosnu i Hercegovinu već samo traži za svoje sunarodnjake jednaka prava koja u političkom smislu ne posjeduju a trebali bi jer su konstitutivan narod i logično je da takav narod bira političke predstavnike sam sebi.

Svatko tko je pročitao ključne točke Deklaracije, to vidi i zna da nema nikakvog napada. A Hrvatska se miješa u političke unutarnje stvari Bosne i Hercegovine zato što su unutarnje političke stvari Bosne i Hercegovinetrenutno loše za Hrvate BiH koji su Hrvatskoj Ustavna obveza. A ako postoje i neke sporne definicije koje ne idu na ruku Bošnjačkom političkom vodstvu, ili tom narodu općenito, one su sporne samo zato jer je Hrvatska konačno progovorila o ovoj temi. A trebala je progovoriti davno. A u očima drugih bi trebala šutjeti i pustiti pobijanje političke volje većine i zato im Deklaracija smeta, ništa drugo.

Ipak, kada sve sagledamo u cjelini, najžalosnija je činjenica što je uopće moralo doći do ove situacije jer da postoje normalni uvjeti političkog biranja i života uopće u Bosni i Hercegovini, ni Deklaracija ni reakcija Sabora RH, a samim time ni kontra reakcija Bošnjačkih političara ne bi bile ni potrebne. I da, oni Hrvati koji brane političku volju većine, ne moraju nužno braniti HDZ niti uopće biti HDZ. Radi se o obrani volje većine a kako smo već rekli, činjenica da je HDZ osigurao većinu je unutarnja stvar Hrvata, kao što je unutarnja stvar Bošnjaka hoće li birati SDA ili neku stranku ljevice ili građanske opcije.