KOMENTAR DANA: Hrvatske vođe zaziru od borbe za interese svoga naroda

Autor: Karlo Lovrić

MOSTAR - Ponašanje srpskih političkih predstavnika, neovisno o tomu pripadaju li vladajućem SNSD-u, ili pak oporbenom bloku stranaka unutar Narodne skupštine RS-a, pokazuje kako su srpske političke vođe u zaštiti prava tog entiteta spremni otvoriti i najosjetljivija pitanja poput referenduma.

Doduše, inicijativu za održavanje referenduma treba promatrati u kontekstu pritiska na međunarodnu zajednicu kako bi se interesi RS-a u dijalogu o pravosuđu dodatno ojačali, no, činjenica je da su i vlast i oporba javno spremni progovoriti o onomu što zamjeraju međunarodnim protektorima BiH i njihovom nametanju zakonskih rješenja.

SDS doduše u priči oko referenduma vidi ništa drugo do strah Milorada Dodika i SNSD-a od eventualnih istraga Tužiteljstva, no i jučer su tijekom rasprave na Narodnoj skupštini ukazivali na slabosti pravosudnog aparata na razini države.

S druge pak strane, hrvatske političke elite posljednjih godina niti u jednom slučaju nisu bile spremne otvoriti odlučniju borbu za zaštitu interesa hrvatskog naroda, pogotovo u ustavno-političkom smislu te su se sve inicijative na HNS-u uglavnom svodile na donošenje deklaracija i rezolucija u kojima nema nekog konkretno razrađenog plana djelovanja.

Drugim riječima, hrvatski političari kao da strahuju kako će bilo kakav otvoreniji zahtjev za totalnim preustrojem države, okrupnjavanjem županija ili bilo kakvom prekrajanju središnje razine vlasti izazvati bijes OHR-a, PIC-a i konstantno zabrinutih veleposlanika zapadnih sila te pognute glave zadovoljavaju se uopćenim izjavama o potrebni ravnopravnijeg ustroja BiH.

Čelnicima oba HDZ-a vjerojatno su i dalje u glavama slike obračuna međunarodne zajednice s vođama Hrvatske samouprave, no isto tako trebaju znati kako su se okolnosti promijenile te kako je hrvatsko pitanje odavno prešlo granice BIH i o njemu se govori i u Europskom parlamentu. Stoga čudi zbog čega do sada te dvije najsnažnije stranke s hr. predznakom nisu aktivnije lobirali kako bi se otvorila diplomatska ofenziva usmjerena ka rješavanju nagomilanih političkih problema Hrvata. Do sada, najsnažnije hrvatske stranke koje na sebe preuzimaju ulogu vođa cijelog naroda mnogo su vremena uložile u nametanje agende o potrebi jednakopravnosti Hrvata, federalizacije zemlje i gospodarskog prosperiteta, međutim, njihovo se praktično djelovanje svelo tek na nekoliko pisanih stranica rezolucija i onoga što vole nazivati programom, ali bez razrađenih koraka koji bi postupno trebali voditi do željenog cilja.

Nije se uvažavalo stvarno stanje stvari, nisu se tražili iskreni strateški partneri u međunarodnoj zajednici za takav hrvatski projekt u BiH, niti su se pokušavalo kroz iscrpljivanje sugovornika na drugoj strani doći barem do minimalnih pomaka na terenu.

Analitičari se slažu kako se stoga vladajuće elite u Hrvata moraju pozabaviti prvo stvaranjem unutarnarodnog konsenzusa, a onda izradom strategije kroz koju će se mudrijom politikom uz korištenje tehnika uvjetovanja (kako to rade često Srbi, i ponekad Bošnjaci) ishoditi rješenje koje će Hrvatima povratiti konstitutivnost.

No, zapelo se već na prvom koraku-priča o konsenuzu daleko je od ostvarenja s obzirom na animozitet koji vlada između predstavnika dva HDZ-a, a pogotovo njihovih lidera. O ulozi drugih hrvatskih stranaka koje su imale snagu u vrijeme Kreševske deklaracije još uvijek se ne može govoriti budući da one, poput HSP-a BiH tek trebaju srediti stanje u vlastitim redovima. A sama Kreševska deklaracija, rezolucije Hrvatskog narodnog sabora kao i programski dokumenti najsnažnijih hrvatskih stranaka o ustavnom preuređenju zemlje, iako su dobra osnova za pravedan ustroj BiH i uspostavljanje institucionalne i teritorijalne jednakopravnosti Hrvata, nikada nisu, nažalost, dobili ključnu “epizodu broj 2” u kojoj bi se u detalje razradilo na koji bi način trebalo urediti središnju, najosjetljiviju, razinu vlasti.

Autor: Karlo Lovrić

ZADNJE VIJESTI