KOMENTAR DANA: Komunističku ostavštinu je gotovo nemoguće iskorijeniti

MOSTAR - Punih 45 godina nas učilo pogrešno, krilo istinu koja se nije smjela znati a tko je pokušao reći tu istinu, zatvaralo ga i proganjalo. I sve to se radilo s ciljem, namjerno, da bi se na one koji su bili na „pogrešnoj strani“ zalijepila stigma, vječna osuda, i da se njihovi grijesi prikažu u takvom obliku da je za njih svaka kazna, pa i ona bjesomučnih ubojstava i svaka druga vrsta ugnjetavanja i progona bila opće prihvatljiva. U komunističkoj Jugoslaviji je svaki oblik i najmanjeg odstupanja od uvriježenih vrijednosti „bratstva i jedinstva“ bila označena kao kontrarevolucionarno djelovanje a oni koji su od toga odstupali su automatski bili prozivani ustašama, rušiteljima narodnooslobodilačkog poretka. Nisi bio u mogućnosti reći ništa o svome jeziku, svojoj kulturi i državnosti, a da nije bilo pod povećalom kojim se gledalo zadire li se možda u temelje komunističke tvorevine. Nisi mogao javno govoriti čak niti o pobijenim precima.U mračnim zimskim noćima se Bleiburg prepričavao šapatom, da ne bi netko čuo, a djeci je ta prispodoba o najvećem stratištu ličila na legendu. Pokušalo se promijeniti cijelu povijest i sakriti istinu. To nije bilo moguće.

Jugoslavija je pala, više je nema. Pala je zajedno sa cijelim komunističkim blokom u Europi koji je negdje umro mirnim putom kao u Čehoslovačkoj, negdje se urušio sam od sebe kao u SSSR-u, negdje su režimski čelnici platili glavom kao u Rumunjskoj, a negdje je se moralo ginuti da bi pao komunizam a zaživjela demokracija kao na našim prostorima. Ali je ta demokracija donijela zla koliko i dobra. Tako na primjer, demokracija jamči slobodu svima nad kojima nije provedena lustracija i oni danas, poput Budimira Lončara, okorjelog komuniste, dobivaju nagrade od drugih bivših komunista poput „našeg Gruđanina“ Milana Bandića, a Jugoslavija, umjesto da bude pokopana kao mračni dio prošlosti, preko takvih Kumrovečkih diletanata živi i danas, svijeću joj drže raznorazni povjesničari poput Tvrtka Jakovine i političari poput Nenada Stazića i sličnih, da bi svi oni opet, onima koji su krvarili Hrvatsku poput generala Glasnovića i drugih, na svaki glasan istup opet lijepili stigme nekakvog neofašizma i nedemokratskih načela vladanja.

Poveznica između svega što se u Hrvatskoj događa s Bosnom i Hercegovinom je dvostruka. Najprije su i Hrvati iz BiH krvarili Hrvatsku zajedno s braćom koja su danas s druge strane granice, i teško je ne biti tragikomičan kada pogledamo na što ta država liči i tko je vodi. A druga poveznica je da i u BiH, pogotovo, djeluju ostaci komunističke ideologije koji danas pokušavaju stvoriti Jugoslaviju u malom, bez jasnog nacionalnog identiteta i prava na samoodređenje, gdje, na primjer, u slobodnoj demokratskoj republici Bosni i Hercegovini hrvatski član Predsjedništva nije ni Hrvat, a u svom uredu drži sliku diktatora i zločinca Tita koji je bio predsjednik države koja je krepala prije skoro 30 godina, a on još prije toga za deset.Da, dobro ste pročitali, krepala! Krepala je i Jugoslavija i krepao je i Tito jer čovjek umire a živina krvoločna krepava.

Ne može se ni zamisliti kako se u Hrvatskoj osjećaju oni koji su krvarili za Hrvatsku a danas im prodike drže njihovi očigledni neprijatelji poput Budimira za kojega je i Franjo Tuđman dao ocjenu veleizdajnika koji izjednačava agresora i žrtvu. Pa on je samo zbog toga trebao biti „uklonjen“, a ne da mu se pred smrt još daju nagrade. Jer on je veleizdajnik, kontra špijun, a zna se kako se s takvima postupa u ratu. A kada jasno i glasno kaže netko da ostacima komunističkog terora ne bi trebalo biti mjesta u javnom i političkom životu države koja je se protiv tog terora borila krvlju, ispada neofašist. Jednostavno komunističku ostavštinu drže danas dobro izučeni kadrovi iz bivšeg vremena koji se koriste istim verbalnim metodama kao i prije, a da mogu, upotrijebili bi i silu jer se vidi da im iz očiju mržnja isijava.Ti su kadrovi sposobni za promjenu preko noći. Da sutra neka deseta vladavina zavlada, oni bi se snašli.

I to je ta demokracija na djelu, kada crveni marširaju po svojim obilježavanjima dana pobjede kao neki dan u Mostaru a nakon te pobjede su pobili na desetke tisuća nevinih ljudi jer se morao zatrti korijen, nema veze što su bili nevini. A kada govori general Glasnović, promatraju ga kao nekakvog luđaka, no jedna njegova rečenica više istine govori o današnjoj zbilji i jadu u toj zbilji nego svi komunistički otpaci u hrvatskom Saboru i u BiH zajedno.

Nikakvo čudo kada s obje strane granice i danas na vlasti imamo mahom otpatke komunističkog sistema koji su kao dobro izučeni i školovani kadrovi jednostavno promijenili retoriku i košulje. Zato je nemoguće iskorijeniti komunističku ostavštinu, jer je na životu drže komunisti preoblikovani za djelovanje u demokratskim uvjetima. Tek kada svi shvate da je Jugoslaviji mjesto u prošlosti, tek onda ćemo moći naprijed. Nigdje nije dobro gdje se na silu vraća prošlost. Niti Putin može biti car, niti Erdogan sultan, niti BiH može biti slična Jugoslaviji.