KOMENTAR DANA: Nezadovoljne hrvatske političke komponente napuštaju HNS

MOSTAR - Hrvatska nezavisna lista je napustila rad Hrvatskog narodnog sabora jer ističu kako se već duže vrijeme ne provode odluke ovog političkog tijela koje je zamišljeno kao ono koje će zastupati interese Hrvata u Bosni i Hercegovini, a ne Hrvata koji su usko vezani za jednu političku stranku. HDZ BIH i njegovi „sateliti“ mogu uporno pričati jedno prije izbora, ali činjenično stanje na terenu govori drugačije. Stanje kaže da su u mnogočemu krivi za ovakav položaj hrvatskog puka, ali i radnika, u ovoj državi. I mediji pod kontrolom vladajuće stranke kao i drugi njihovi „spin majstori“ za ispiranje mozgova također mogu uvjeravati hrvatski puk da u negativnostima koje se Hrvatima događaju nema njihove krivice, ali nema te vode ni tog „Pilata“ koji može oprati ruke od odgovornosti za Aluminij, posljednji pokazatelj netransparentnosti (da bez dokaza ne kažemo čega još) u poslovanju tvrtke koja je stigla sudbine tvrtki SOKO i Žitopromet. Sve su one bile pod upravljačkom palicom politike. A nije, kako nam to pokušavaju predočiti, u njima rađeno bez HDZ-a.

Potez HNL-a bi prema posljednjim saznanjima mogao ponoviti još koji politički subjekt u HNS-u, napravili su to HKDU-Hrast, HRS i ČNS. Taj, koji to napravi, nije pod upravljačkom palicom HDZ-a BIH. I taj će opet, po tko zna koji put, kao i svi oni koji ne misle poput Dragana Čovića, biti okarakteriziran izdajnikom unutar hrvatskog političkog tijela i hrvatskog naroda, ali samo u očima HDZ-a. No, što znači zapravo ta politička izdaja? Naravno, kada na vlast dođe koalicija u kojoj participiraju stranke koje nisu dobile povjerenje najvećeg dijela Hrvata, kao u slučaju „Alijanse“ i „Platforme“, o tome bi se dalo razgovarati. U redu, nazovite to izdajom najvećeg dijela birača Hrvata koji na izborima kažu svoje. No, kako nazvati propast firme o kojoj ovisi najmanje 900 obitelji a ta tvrtka se nalazi u srcu Hercegovine, u „stolnom gradu“, kako su nam vladajući tepali?

Mostar je specifičan po mnogočemu, čak i pozitivnom, ali osim negativnog volja smeća po ulicama, u njemu smrdi još dosta toga, između ostaloga, i način na koji je tvrtka koju spominjemo ugašena. A njeno gašenje, zbog samog njenog značenja za radnike i cijeli kraj, pa i državu, možemo slobodno nazvati izdajom hrvatskih nacionalnih interesa jer tu su radili Hrvati, i to oni odani, koji do jučer zaokruživaše po naputku, a danas prosvjedom i oni postadoše „izdajice“. Jer u ova tmurna vremena, a u demografskom smislu su tmurnija nego što pamtimo, da stotinu Hrvata mora zbog propasti firme i otkaza napustiti svoj kraj i otići u inozemstvo u potrazi za poslom, što je to nego izdaja nacionalnog interesa?

Problem nastupa i onda kada odgovorni ne žele priznati odgovornost i svaljuju je na drugoga. U potpunosti priznajući političku nadmoć HDZ-a BIH zbog snage koju ima poradi svojih birača, ako među tim biračima Hrvatima nema barem pozamašan dio onih kojima su se otvorile oči, i koji će tražiti od svoje stranke objašnjenje (ali istinito) i odgovornost, onda ni njih ne zanima istina, ni njih ne zanimaju radnici propale tvrtke, ni njih ne zanima sudbina hrvatskog radnika i čovjeka koji je ostao bez posla, ne zanima ih ni demografska slika Hrvata u ovoj državi, potpali su pod utjecaj ispiranja mozga, i oni su, bez zadrške, izdajnici hrvatskih nacionalnih interesa u ovoj državi.

Politički čelnici Hrvatske nezavisne liste, Hrasta, HRS-a, Čapljinske nezavisne stranke, i drugi koji se odluče reći stop jednoumlju, imaju pravo na vlastite poteze, čak i na istup iz HNS-a. Zbog toga i zbog povijesti njihova djelovanja, recimo djelovanja ljudi poput Perića ili Barbarića, neće ih i ne može nitko nazvati izdajicama. Možete ih nazvati onima koji su odbili služiti korisnicima političkih interesa pojedinaca koji su privatizirali HNS i pravo na razmišljanje, ali to nije izdaja nego borba za interese Hrvata bez obzira na stranačku (ne)pripadnost.

Na kraju, na terenu se vide rezultati, plodovi borbe za Hrvate u političkom smislu. Tko nas više može uvjeriti u priču da godinama HDZ s tolikom svojom moći i političkom snagom ne može osigurati ništa od krucijalne važnosti za Hrvate, ispuniti ništa od obećanoga. A priče i obećanja o entitetu, tv kanalu i izbornom zakonu su bile izgleda potrebne za ubiranje poena i glasova. I lijepe su to priče, no kada se dogodi jedna ružna poput ove o ugrozi egzistencije čovjeka, radnika, Hrvata, onda nikome do priče nije.