KOMENTAR DANA: Ni jedinstveni kandidat HNS-a (možda) ne bi bio dovoljan

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

MOSTAR - Nakon mnogih stvari kada se učine, kasno je za kajanje. Ali nešto od toga označava i kako su završili u političkom smislu poneki politički čimbenici ove države nakon izbora. Najprije su oni doveli brojne (poglavito „svoje“) ljude u ovoj državi do tog statusa pa im je karma pokazala lice. I zbog toga bi se mogli kajati, svi. I političari, i dio naroda koji je dao glas, i dio naroda koji nije dao glas a izišao je na izbore, i oni koji su ostali kod kuće a htjeli su, u jednom momentu možda, izići na izbore. Svi bi se mogli kajati jer se nije išlo u istom smjeru. Hrvati nisu bili jedinstveni u utrci za mjesto u Predsjedništvu.

Bošnjački izbor Željka Komšića na hrvatsko mjesto u Predsjedništvu ne može odmah sugerirati da su Hrvati nadrapali jer bio je on već dva puta na toj funkciji pa se nisu Hercegovci bojali. Nisu se bojali ni kada je se svatko normalan plašio, preživio je i taj kraj a i Hrvati u cijeloj Bosni i Hercegovini kroz povijest mnoge nedaće. I drugi ovdašnji narodi, naravno, imaju svoje povijesne momente u kojima mogu istaknuti tu čestu temu preživljavanja. Ali danas je situacija drugačija. Danas, nakon povijesti koju poznajemo, nakon mnogih događaja, upravo u ovom mirnodopskom vremenu za koje se nadamo da će potrajati, nedostatak jedinstva kod jednog naroda sugerira na što je sve politika spremna, do čega može dovesti cijeli jedan narod.

S ovoga aspekta i nakon prebrojanih skoro svih glasova, možda bi se moglo sugerirati i to da ni jedinstveni kandidat Hrvata, ispred HNS-a kao cjeline te uz blagoslov svih hrvatskih svjetovnih i vjerskih institucija u BiH, ne bi pobijedio u utrci za člana u Predsjedništvu, jer Komšić ima više glasova i od Dragana Čovića i od Diane Zelenika, kada se zbroje. Čak i glasovi Hrvata iz inozemstva koji su glasali poštom i koji nisu prebrojani, ne bi možda prevagnuli. Ali to stoji samo iz ovoga aspekta. Da je kojim slučajem bilo drugačije, da je postojao jedinstveni kandidat, ne možda nego sigurno bi na izbore izišlo i mnogo više Hrvata koji su, ovako, uistinu u nekim predjelima masovno apstinirali od ovih izbora.

Činjenica je da je dosta naroda, previše čak, iselilo iz BiH. Mnogi Hrvati su u tom procesu zamijenili BiH adresu sa nekom u inozemstvu. Za to je jednim dijelom kriva politika pa i ona politika Hrvata, i to vladajućih, naravno. I to je činjenica te u tom pravcu se krije ona spomenuta karma. Ali ipak, i u takvim uvjetima, da je postojao jedinstveni kandidat, bilo bi vjerojatno drukčije jer je zabilježeno da je mnogo ljudi ostalo kod kuće na dan izbora, masa onih koji su još tu, ali su ili revoltirani, ili nesvjesni izbornog procesa pa su mislili da njihov glas ne može donijeti prevagu a kada to pomisli 50 tisuća ljudi, dođemo do ovakvih rezultata. Nažalost, mnogima izbori nisu bili ni zanimljivi. I opet dođemo do ovakvih rezultata.

S druge strane, vjerojatno ima mnogo Hrvata koji ne vole kako politiku vodi Čović i HDZ pa sada likuju i drago im je što je pobijedio Komšić. To je nešto slično kao kada skupina navijača Dinama navija protiv Dinama samo zbog Zdravka Mamića kojeg ne vole. To nije dobro i u takvim slučajevima se kriju apsurdi današnjeg vremena zatrovanog politikom. Ako ništa drugo, to nije dobro jer bi bilo normalno da samo Hrvati sebi biraju politički vrh države pa ako je politika koju vodi Čović i HDZ većini dobra, neka ga biraju. Ljudi se snašli, zaposlilo ih, osiguralo, vođa im donio dobro u životu, većina ga bira. Onda bi rekli da je većini dobro. Ali nije. Jer i od oko 130 tisuća glasova za Čovića a bit će ih vjerojatno i više na kraju kada se svi zbroje, dobar dio dolazi od Hrvata koji nisu zadovoljni politikom HDZ-a BiH i Dragana Čovića, ali su mu dali glas jer su prepoznali na koji način će to Željko Komšić biti predsjednik, a on je to pokazao odmah nakon prvih neslužbenih rezultata.

Nije realno očekivati da bilo čiji izbor preko noći donese poboljšanje stanja u ovoj državi. Bio je Čović posljednje četiri godine član Predsjedništva pa opet je u te četiri godine masovno skočio broj Hrvata s kojima se danas čujemo preko društvenih mreža i s kojima se vidimo za blagdane ili kada im je godišnji odmor. No, najgore je ipak kada se izvrši udar na političku volju cijelog jednog naroda, pa kakva god ta politička volja bila, i makar se s njom ne slaže veći dio naroda, a rezultat izbora govori i to, koji god popis stanovništva uzeli u obzir i realnu brojku koliko nas živi u BiH, činjenica je da je mnogo više Hrvata koji nisu glasali za Čovića nego onih koji jesu. Jer, on jest dobio ogromnu većinu glasova Hrvata, ali koliko je zapravo Hrvata izišlo na izbore? Gospodo, imate četiri godine da dokučite zašto je to tako.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI