KOMENTAR DANA: Nisu se u SDA sjetili nikoga drugoga osim Brankovića

SARAJEVO - Prema pisanju portala Klix.ba Nedžad Branković bi trebao biti kandidat za zamjenika ministra prometa i veza u novom sazivu Vijeća ministara. Nekadašnji ministar prometa i veza u Federaciji, a kasnije i Federalni premijer, tu je funkciju obnašao dok ga stranka nije zamolila da podnese ostavku. Možda se mnogi ne sjećaju slučaja, kao što se Branković nije sjetio odakle mu imovina. No nećemo o njemu kao čovjeku koji se ne sjeća odakle mu imovina, a imenovanje ljudi na pojedine funkcije u vlasti je svakako u ingerenciji stranaka koje će participirati u toj vlasti. Stranke predlažu svoje ljude na sva mjesta u ministarstvima, na ona mjesta koja im pripadaju prema dogovoru, a onda druge stranke, koalicijski partneri, obično prihvaćaju. Jer je najvažniji dogovor onaj o raspodjeli pozicija. A kada se partneri konačno dogovore što kome pripada, neka svaka stranka postavlja odnosno imenuje koga želi.

Trebalo je godinu i dva mjeseca proći od izbora da bi Vijeće ministara dobilo nekakav okvirni izgled. Ako bi sada svaka stranka u koaliciji onoj drugoj tražila „dlaku u jajetu“, još bi toliko prošlo dok bi pronašli zamjene. Jer bi svi svima mogli zamjeriti s pitanjem „zašto njega postavljate na tu poziciju“, a onda bi svi dobili odgovor „ako vi možete njega, možemo i mi njega“. Stoga bi im bilo bolje sve prešutjeti, a ionako smo mogli predvidjeti da ćemo gledati iste ljude u izvršnoj vlasti. Jednostavno, stari kadrovi su prokušani kadrovi. Naravno ne u izvrsnosti obavljanja posla nego u dosljednom provođenju stranačkih ideja.

Ipak, ako će koalicijski partneri prešutjeti kandidate jedni drugima i međusobno se izabrati, potvrditi, to ne znači da javnost sve treba pozdraviti sa aplauzom, ukoliko javnost uopće ima motiv vidjeti i komentirati. Nije to samo slučaj Nedžada Brankovića. Uostalom, tko smo mi da sudimo njemu ili bilo kojem drugom političaru? I ne sudimo im. Ako su nešto zgriješili, neka se institucije koje zato postoje pozabave s bilo kojim političarem koji se ogriješio o zakon. CIN će im pribaviti dokaze ako treba. Ali kao što rekosmo, isti ljudi na istim ili sličnim funkcijama u izvršnoj državnoj vlasti nam ne daju garanciju da će išta promijeniti. Naravno da mislimo na promjene nabolje. Jer i status quo, ista situacija koju nam garantiraju isti ljudi jednostavno nije dobra.

Vjekoslav Bevanda u ministarstvu financija nema zamjene. Branković u resoru prometa i veza nema zamjene. SDA je dobila u dogovoru mjesto zamjenika. Dakle, da je kojim slučajem u raspodjeli SDA dobila mjesto ministra, Branković bi obnašao tu funkciju. Nemaju zamjene ljudi koji su te funkcije već obnašali, a kako su je obnašali, vidimo prema statističkim podacima i statusu kojega ova zemlja ima u odnosu na one u okruženju. Ni u svjetskim razmjerima nismo za pohvalu. Sa susjedima se ne možemo mjeriti.

Jednostavno, sve se stranke povremeno diče sa mladošću u članstvu, brojem ljudi u mladeži stranaka. Među tim mladim ljudima ima školovanih kadrova, stranke njeguju čak školovanja u političkim stranačkim akademijama. Čemu nam služe svi ti mladi ekonomisti i pravnici kojih svake godine na tisuće izlazi sa sveučilišta s diplomama u rukama, a mnogi od njih pripadaju najjačim strankama kod sva tri naroda, ako ti mladi neće dobiti priliku kroz političko djelovanje? Zašto ih „taliti i kaliti“ u beznačajnim pripravničkim uredima da bi potom lijepili plakate pred izbore? Zašto im ne daju priliku? Teško bi radili gore, a usput bistarim prokušanimkadrovima omogućili zasluženi odmor u mirovini, makar se ne sjećali odakle im imovina koju su za tu mirovinu osigurali.

Kažu da na mladima svijet ostaje. Kažu i to da su mladi ljudi željni rada i dokazivanja. Svi mi, ovisno iz okruženja iz kojih dolazimo, poznajemo mlade potentne ljude što se tiče želje za dokazivanjem i radom. Prošli su neki i političke akademije, stažirali u Bruxellesu ili negdje drugdje, izučili škole. Znamo da bi djelovanje i takvih neiskvarenih kadrova bilo pod budnim okom i prismotrom stranačkih tijela i šefova. Znamo da bi radili pod pritiskom vlastitih stranaka a ne javnosti. Ipak, nakon godinu i dva mjeseca od izbora, sa tim novim ljudima, barem bi imao smisla naziv i nadnaslov „Novi saziv Vijeća ministara“. Ovako, niti je NOVI, niti se nekim promjenama nadamo.

Već duže vrijeme govorimo kako bi konačno trebalo oformiti Vijeće ministara. Kasnimo, vrijeme prolazi. Kada su se stvari konačno počele kretati s mrtve točke, mi opet nešto tražimo. Možda ne zvuči korektno. Ali, s druge strane, je li korektno od strane pobjedničkih stranaka na izborima koje će tvoriti vlast da nam serviraju iste ljude od kojih možemo očekivati iste probleme koje je imala svaka vlast dosad? Rekli bi im da imaju vremena da nas demantiraju, ali vremena nema. Rekli bi im da kao društvo u cjelini imamo povjerenja u njih, ali su nas u tome demantirali više puta. Na kraju treba imati na umu da će u vlasti sudjelovati pobjednici izbora, legitimni predstavnici sa partnerima koje su birali sami. Za sve dobro i loše u predstojećem vremenu zasluge i krivice neka podjednako nose svi. Sve stranke kod sviju naroda kao i svi iz naroda koji su ih birali. U takvoj državi živimo. U kakvoj ćemo živjeti za dvije godine i deset mjeseci, u velikoj mjeri ovisi o „novom“ sazivu Vijeća ministara, ljudi koje smo (koje ste u većini) birali.