KOMENTAR DANA: Odzvonilo prvoj njemačkoj babi Anđi, a doskora će i Macronu?

BERLIN - Začuđujuće je da su sve europske lijevo-liberalne tiskovine baš kao i „naše jugonostaličarske“, osvanule s naslovima kako nas napušta „draga Mutti“ (Mamica) Merkel. Čudno je to obzirom da se radi o čelnici Kršćansko-demokratske unije na čijem je čelu još od 2000. godine. Ovo joj je posljednja prilika da odstupi po njezinim uvjetima, što je, kako pišu njoj skloni mediji, još uvijek najmoćnija žena svijeta, mudro učinila. To bi u prijevodu značilo, bolje se povući, nego da te smijene.

Od kuda potreba da lijevo-liberalni mediji tepaju nekome tko je na čelu kršćanske opcije, što bi po prirodi stvari trebalo značiti da se radi o suprotstavljenim stranama? Već desetljećima ova baba vuče glavne konce i gura Europu u kaos i beznađe. No, njezine su izjave dobrodošlice migrantima 2015. prelile čašu strpljenja kod mnogih, što je došlo na naplatu na ovogodišnjim pokrajinskim izborima u Njemačkoj. Zbog loših rezultata njezine stranke odlučila je da se na prosinačkoj konvenciji ne natječe ni na jedno mjesto u stranci.

Dugo je i svojeglavo svoj promašaj s migrantima baba Anđa pokušavala pretvoriti u uspjeh, pa je sa svojim saveznikom Macronom drsko željela nametnuti i ostalim državama EU kvote koliko bi oni morali primiti migranata. To je razljutilo čelnike suverenističkih stranaka mnogih europskih zemalja koji su joj žestoko odgovorili, ali i njihovih birača pa su ove stranke doživjele pravi procvat i osvojile vlast u mnogim zemljama. Ne treba smetnuti s uma da Njemačkoj ovakva kakva jest, bez djece i mladih, treba mlade radne snage i to po prilici što jeftinije. A najeftiniji su oni koji dolaze s vrećicom u ruci i ne postavljaju nikakve uvjete.

Pred raspad stare Grčke poznata je bila poslovica: „ Zašto bi rađao i odgajao dijete i mučio se oko njega, kad mi je jeftinije kupiti roba?“ Njemački i ini vlasnici multinacionalnih korporacija se ne moraju mučiti i ići po robove, nego im oni sami dolaze na noge kao najeftinija radna snaga. No, isto tako znamo i za onu poznatu poslovicu: „Prop’o k’o Grčka.“ Vidjet ćemo hoće li Nijemce migranti stajati skuplje nego što su mogli i zamisliti?

A čime je to čelnica demokršćana zaslužila naklonost lijevo-liberalnih europskih medija? Možda je najbolji odgovor na ovo pitanje dao afrički kardinal Sarah koji je rekao: „Smatram da se Zapad ne može odreći svojih korijena, koji su stvorili njegovu kulturu i vrijednosti.”

Kardinal je rekao da se zapanjujuće stvari događaju na Zapadu, a što je još gore zapadne su nacije izvozile i izvoze te grozote u zemlje u razvoju.

„Kada je abortus nametnut, osobito među narodima koji su u razvoju, govoreći im da ako to ne prihvate onda više neće dobivati pomoć, to je također čin nasilja. I to nije iznenađenje. Kada se napusti Boga, onda je i čovjek napušten; nema više jasne vizije tko je čovjek. Ovo je velika antropološka kriza na Zapadu koja vodi do toga da ljudi bivaju tretirani kao objekti“, riječi su kardinala Saraha.

Čelnica Demokršćana je najači svjetski politički eksponent onih koji potkopavaju kršćanski nauk o životu, braku i obitelji, pa i o domovini. Time je ostvarila davni san masona da na čelo tzv. desne, konzervativne stranke postave ljude koji će provoditi njihovu politiku. Zato im ljevica više nije potrebna. Zar nije isto i u Hrvatskoj? Upravo se u tome baba Anđa u ovih 20 godina istakla, pa zbog toga zadobiva sve pohvale s masonskih naslovnica. Njemačka predvođena kćerkom luteranskoga pastora suradnika istočnonjemačkih tajnih službi i Francuska predvođena Macronom koji je oženio 25 godina stariju udatu ženu, majku dvoje djece, predvodnici su liberno-anarhističkih ideja koji su nedvosmisleno napustili nauk Isusa Krista i Crkvenoga učiteljstva o braku i obitelji. Krenuli su s doseljavanjem migranata što bi trebalo konačno rastočiti ideju nacije i države. Ako se u njima prihvatljivoj gender ideologiji ne zna tko je muško tko žensko, zašto bi onda bilo važno tko je koje nacije ili kojoj državi pripada. To što oni zagovaraju je globalizirani svijet bez duše, svijet koji je kreirala i njime upravljala prva njemačka baba Anđa.

Ono što će suvereniste sasvim sigurno još više razljutiti i njihove glasače još više mobilizirati jest pokušaj osnivanja EU vojske u čemu baba Anđa i Macron vide zadnju priliku stvaranja hibridnoga jedinstva unutar članica EU. Ova ideja je čista glupost. Macron je najavljuje kao ideju za europski suvrenitet. On koji uništava suvrenitet pojedinih naroda i država okreće pilu naopako i govori o europskom suverenitetu želeći sebe lažno predstaviti kao suverenistu. Čemu takva vojska kad je svakom jasno da bi se raspala u prvom ozbiljnijem okršaju, kao što se raspala tzv. JNA i pretvorila u svoju suprotnost ratujući isključivo za srpske interese, a protiv svih ostalih naroda koji su je sačinjavali, a ne štiteći ih od vanjskoga neprijatelja, što je smisao vojske. Ili možda cilj stvarni stvaranja EU vojske i jest pokoravanje neposlušnih naroda unutar EU i borba malih naroda za njemačko-francuske interese?

Što se pak Hrvatske tiče, za Merkel se nikako ne bi moglo reći da je bila hrvatski prijatelj. Pogotovo ako znamo da je na mjestu kancelarke zamijenila Helmuta Kohla, najvećega prijetelja Hrvata. Na drugoj strani, srbijanski predsjednik Vučić izražava žalopoljke za prvom njemačkom babom tvrdeći kako je veoma uplašen za „sudbinu cijelog Balkana“ zbog njezine najave povlačenja. Čak tvrdi kako je ona 2015. spriječila novi sukob Srbije i Hrvatske kada su kamioni čekali na ulazak u Hrvatsku u koloni dugoj 15 kilometara. Ovim smo saznali šta je sve ovom notornom četniku dovoljno za novi sukob?! Nezamislivo.

I simpatije Bošnjaka su neumoljivo bile i ostale na strani prve njemačke babe. Hrvati u BiH imali su u njoj vjerojatno svog najvećeg neprijatelja što se očitovalo kroz njemačku administraciju u BiH svih ovih godina, koja je najrigidnije zagovarala velikobošnjačke ideje i pobošnjavanje bh. Hrvata.

Na koncu, baba Anđa nam nakon suverenoga upravljanja i odlučivanja ostavlja jednu Europu koja se suočava s Brexitom i bodljikavom žicom na granicama unutar Unije. Još je gore što je to Europa koja ima daleko najlošije odnose u svojoj povijesti sa SAD-om. To je na koncu Europa koja nije sposobna jamčiti sigurnost svojih građana od terorističkih napada.