KOMENTAR DANA: Osuda na zaborav

ŠIROKI BRIJEG - Ni jedan narod na svijetu nije toliko dugo osuđen na zaborav (damnatiomemoriae),kao hrvatski. A osuđen je na zaborav zahvaljujući silama, pobjednicima ili pobjednicama: partizanima, Turcima, Mađarima, Rimskom carstvu, nekim plemenima s istoka, ili tko zna još odakle kada se krene u najdalju povijest, koji su u danim povijesnim trenucima bili vojno nadmoćniji ili su se kao partizani znali prikloniti silama pobjednicama u većem svjetskom sukobu, a u stvari su jad, nitko i ništa, pušiona, gubitnici na bojištu i u krevetu, a kurve najveće, jer nitko kao oni ne znaju od poraza napraviti pobjedu, opet povijesno gledano.

No, kako povijest pišu pobjednici, i ukoliko se taj pobjednik putem svog nedemokratskog totalitarnog sustava uspije održati duži niz godina na vlasti, ili pak desetljećima kao što su to učinili partizani=zlikovci, direktne sluge sotone, koji su vladali hrvatskim narodom 45 godina(od 1945-1990), logično je kako su u svim povijesnim i školskim udžbenicima, te svim medijima u njihovim rukama indoktrinirali široke narodne mase, te dobar dio međunarodne javnosti kako su jedino oni „anđelčići“ dok su svi oni koji su bili na strani „gubitnika“ ili poraženih zlikovci, ubojice, antidržavni elementi koje treba istrijebiti kao muhe koje napadaju hranu koju jedu „dobri anđeli društva“. Sve što su učinili ti „dobri anđeli društva“ pa taman to bio Bleiburg, Križni put, ubojstvo hercegovačkih franjevaca poslije završetka II svjetskog rata, Goli otok, Lepoglava, Zenica, te svi drugi kazamati diljem SFRJ, kao i brutalne likvidacije hrvatskih domoljuba širom svijeta nakon tog istog rata, pa sve do demokratskih promjena u RH, mučenja, zlostavljanja, ucjenjivanja domicilnog katoličkog puka diljem RH i BiH, zbog izgovorene riječi, zapjevane domoljubne ili katoličke vjerske pjesme, činilo se opravdanim i logičnim.

Konačno su iz tog sustava izrasli mladi izdanci opijeni tom lažnom i prijetvornom zločinačkom ideologijom koji su kao takvi dočekali demokratske promjene, i što se drugo od istih moglo očekivati već nastavak zločinačke ideologije njihovih pravnih i svekolikih drugih prednika. Ti slijednici komunističkih prednika nikako nisu mogli pod istom odorom i istim znakovljem nastaviti UZP (udruženi zločinački poduhvat) kako su upravo oni naučili častiti one koji s tim UZP nemaju nikakve veze, te su se preko noći iz komunista prekrstili u antifašiste što je u stvari isti k…c samo različito i još gore pakiranje, a sve iz razloga što je komunizam kao najgori sustav u povijesti čovječanstva stigmatiziran od Vijeća EU, koje je zatražilo od svih bivših socijalističkih država EU osudu komunističkih zločina i provođenje lustracije što su učinile sve države EU osim RH i Slovenije i to dovoljno govori tko vodi glavnu riječ u tim državama. I zanimljivo to im je upalilo te se oni osokoljeni tom perfidnom transformacijom iz najvećih komunističkih koljača i ubojica preko noći pretvoriše u one koji su se borili protiv osuđenog totalitarnog sustava u cijelom svijetu fašizma.

Ti antifašisti ili antife, osokoljeni tom naoko prividnom pobjedom krenuše u nesmiljenu ofenzivu osude svega i svačega, što imalo podsjeća na simbole ili znakovlje fašizma, pa čak i spomena na mjesta na kojima su upravo oni i njihovi prednici načinili najgrozomornije zločine genocida i zločina protiv čovjeka. Tako se na udaru nađe i Bleiburg kao mjesto najmasovnijeg ubojstva jednog naroda. Infiltrirani u sve spore društva uspjeli su uvjeriti i dio katoličke crkve, Korušku katoličku crkvu kako je obilježavanje Bleiburga putem Svete mise ispolitizirano i šteti ugledu katoličke crkve što nema nikakve veze s pameću, imajući u vidu kako je hrvatski narod pohodio Bleiburg isključivo poradi spomena na sve nevine žrtve jugo-komunističkih zlikovaca za koje zločine do dana današnjeg nitko nije odgovarao.

Iščitavajući medijske natpise ovih dana vidljivo je kako je hrvatsko društvo duboko razdijeljeno po pitanju Bleiburga ali i po svim drugim pitanjima. Uvijek su na jednoj strani oni koji Bleiburg doživljavaju kao mjesto posebnog pijeteta prema žrtvama genocida, mjesta nezapamćenog zločina prema jednom narodu i to nakon završetka II svjetskog rata, mjesto Križnog puta na kojemu su mučeničkom smrću razapeti mnogi jer su ljubili Boga, dok su s druge strane oni koji likuju zbog zabrane Svete mise na Bleiburgu, držeći nam svima prodike kako nas jedna demokratska država poput Austrije uči demokraciji. A te prodike nam po običaju drže oni koji nisu trebali postojati nakon Domovinskog rata. Koji nisu trebali ostati u životu da je pravde i Božjeg zakona jer Božji gnjev u pravilu uvijek sustigne one koji žele ubiti Boga u ljudima. I uvijek je to pravilo na snazi u svijetu od pamtivijeka osim u RH i Sloveniji. Kako ne bi zaboravili evo vam malo imena onih koji su trebali nakon Domovinskog rata u RH nestati s lica zemlje: Stjepan Mesić, Josip Manolić, Josip Boljkovac, Ivo Josipović, Ranko i Rajko Ostojić, Željko Jovanović, Nenad Stazić, Milorad Pupavac (Pupovac), Žarko Puhovski, Vesna i Zoran Pusić, Vesna Teršelić, mnoge B.A.B.E., žabe, izdanci tih jugo-komunističkih otpadaka poput Bernardića, Marasa, Bauka, Matića, Glavaševića, Jakovina, Stankovića, Tomića, Jergovića, Babića, Šprajceva, Munižaba, te mnogih drugih znanih i neznanih slugu sotone kojih bi se do sutra moglo nabrajati a koji su upravo zahvaljujući kršćanskoj samilosti pobjednika iz Domovinskog rata koja se pokazala i dokazala kao najpogubnija gesta pobjednika u nekom ratu i sada svi zbog te geste plaćamo ceh.

Plaćamo ceh i to svaki dan sve veći sa zaračunatim kamatama koje ovaj naraštaj naroda neće uspjeti sam platiti. Konačno kada se sve zbroji i oduzme odista se u ovom trenutku ona „pomirba među hrvatskim narodom“ početkom Domovinskog rata u RH, izrečena od prvog hrvatskog predsjednika dr.Franje Tuđmana čini kao veći promašaj od pobjede u Domovinskom ratu. Čini se kako bi pobjeda u Domovinskom ratu bila još veličanstvenija da se početkom tog rata krenulo u direktni obračun s ovim gore pobrojanim slugama sotone, koji su nakon završetka Domovinskog rata učinili mnoge veće i strašnije zločine nad hrvatskim narodom od četničkog agresora, jer su hrvatski narod desetkovali i protjerali s njihovih vjekovnih ognjišta što je nesumnjivo veći zločin od velikosrpske agresije. Bacili su na koljena hrvatski narod kojemu nikakve demografske i pronatalitetne mjere neće vratiti izgubljeni osmjeh na lica, i vjeru u sustav.

A sada ti gore pobrojani igraju „Žikino kolo“ u RH, slave zabranu Svete mise u Bleiburgu, slave IK (Istanbulsku konvenciju), abortus, eutanaziju, zabranu bilo kakvih obilježja koja asociraju na ustaški pokret u Bleiburgu, zabranu starohrvatskog pozdrava ZDS, legalizaciju indijske konoplje, slave svaki slučaj pedofilije pod krovom Svete Katoličke i Apostolske crkve u svijetu kako bi je mogli blatiti na sve nedopuštene načine, slave osudu najviših predstavnika hrvatske države za vrijeme Domovinskog rata u RH i BiH, HR H-B od strane Haškog tribunala, zagovaraju priliv migranata u EU glumeći neke nove Majke Terezije, a u stvari sve što rade, rade u interesu sotone, koja ih plaća prokletim Judinim škudama. Lažu i petljaju na svakom koraku jer je i sami sotona kralj laži, pa što će biti njegov sluga nego princ laži. Svakim danom rađaju se neke nove sluge sotone koje žive tu pored nas, sjede u istim ugostiteljskim objektima u kojima sjedimo i mi. Čak su i na Svetim misama koje pohodimo i mi, ali za razliku od nas oni sjede u prvim klupama, i to ne kako bi slušali živu Božju Riječ koju njihova otvrdla srca nisu u stanju primiti, već kako bi bili viđeni i imali alibi za svoja nedjela koja prikazuju kao najveći Dobročinitelji. Kako god te sluge sotone djeluju u RH nimalo se ne razlikuju ni njihova subraća u BiH, pa se tako putem interneta koje je jako moćno oružje u rukama sotone ali kojim se može postići puno toga dobra i u rukama običnog čovjeka ukoliko ga koristi u svrhu opće dobrobiti za čovjeka i društvo, mogu pronaći informacije koje zorno pokazuju kako zadojeni izdanci jugo-komunističkih otpadaka u BiH nastavljaju pogubnu politiku uništenja i ono malo preostalog katoličkog puka u BiH.

Neki dr.Marijo Pejić je izabran za Predsjednika tzv.“HNV” (Hrvatskog narodnog vijeća) u BiH, koji je u intervjuu za Radio Sarajevo izjavio kako je HR HB-projekt veliko srpske politike odnosno projekta SANU, kako je to već nagovijestio fra Ivo Marković, jedan od prethodnih predsjednika tog famoznog HNV. Isto tako taj „neki“ dr.Marijo Pejić, se zalaže za građanski model BiH gdje bi svi Hrvati u toj državi imali jednaka prava na području cijele BiH. Svašta se jadni čovjek načita i nasluša ali veće gluposti od izjava ovog dr.Pejića ne pročitah. Ovaj jadnik rođen tamo 1977. godine (početkom rata u BiH) kad je imao 14 godina, zalaže se za građanski koncept države BiH gdje bi svi Hrvati trebali imati jednaka prava na području cijele BiH što je utopija nad utopijama, iluzija nad iluzijama. Naziva HNS tzv., kao i HR H-B jer su to za njega tvorevine tzv.: a nije za njega šugava banana država tzv. BiH. Čitajući njegove izjave odmah mi pada napamet izjava mog pok. djeda koji je doživio 100 godina života i uvijek mi je govorio kako u „neviri nema vire“ a očito je kako tzv. dr.Marijo Pejić nema vire niti ju je ikada imao jer je živio i radio upravo s onima koji nemaju vjere. A da ima kojim slučajem imalo pameti znao bi kako je upravo ta tzv.HR HB spasila njegov jadni život, živote njegove obitelji te živote svih Hrvata u BiH, a spasila i samu BiH, jer je upravo HR HB dala i ostavila prostora svim drugim Hrvatima u BiH pa i Muslimanima-Bošnjacima dovoljno vremena za samoorganiziranje i obranu od velikosrpske agresije. A da ne govorimo kako su upravo u i preko te tzv.HR HB na stotine tisuća muslimanskih izbjeglica spas pronašli u RH i diljem svijeta, da bi kasnije ta HR HB bila osuđena i stigmatizirana od tih istih žrtava kao zločinačka tvorevina. Jadni moj.dr.Pejiću jadan li si.

Književnica Martina Mlinarević bivša Sopta je po prijedlogu nelegalnog i nelegitimnog člana Predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda Željka Komšića predložena za veleposlanicu BiH u Republici Češkoj i što je ona kako mediji navode “navodno“ prihvatila čime je pokazala tko je i što je. Unatoč osudi cijelog domoljubnog, katoličkog hrvatskog puka diljem BiH, RH i cijelog svijeta Željko Komšić označen kao persona nongrata, jer je izabran glasovima muslimansko-bošnjačkog biračkog tijela, koji je odmah po preuzimanju funkcije ispred naroda kojemu ni po čemu ne pripada smijenio sve veleposlanike po prijedlogu prethodnog člana Predsjedništva BiH dr.Dragana Čovića, književnica Martina Mlinarević “navodno“ prihvaća veleposlaničko mjesto u Republici Češkoj čime čini samoubilački potez poput ministrice obrane Marine Pendeš kada je s tim samozvanim članom predsjedništva BiH izvršila smotru oružanih snaga BiH pokazujući, odnosno izrugujući se hrvatskom narodu kako ga njih dvije priznaju kao legalno i legitimno izabranog člana Predsjedništva BiH, čime direktno omeđuju svoje sudbine, jer tko priznaje Željka Komšića ne priznaje hrvatski narod.

Martina Mlinarević je poznata po svojim „sočnim“ izrazima kojima časti sve oko sebe, na blizu i na daleko poput Vedrane Rudan književnice iz Splita, gdje se ni jedna ni druga ne libe koristiti sve vulgarnosti i prostote koje su coolNew generation, koje su toj generaciji moguće i simpa, dok su izmorenom i napaćenom narodu BiH i šire one kao svojevrstan vid bunta i osude svih onih koji nam jedu i dušu i tijelo, svih ovih godina nakon rata, no ni jedna ni druga nemaju mjere ni granice i nikada ih neće ni imati, jer one granice ne poznaju, preskaču ih, ruše, obilaze, zapišavaju, pljuju, a rječnik im je sve obilatiji novim vulgarnostima i prostotama i psovkama, kojima ne štede nikoga tko im stane na put. Doduše njima ne treba ni stajati na putu jer one pronađu i one pokunjene hijene skrivene negdje iza ćoška, i te olinjale mršave krvožedne životinje su ima najdraže meso.

Martina Mlinarević i Vesna Rudan su lice i naličje jedne te iste medalje i puno bi im se toga moglo dopustiti i oprostiti da su predane Bogu jedinom našem Spasitelju i Otkupitelju grijeha naših. A naš Spasitelj i Otkupitelj ne poznaje mržnju, psovku, vrijeđanja, proklinjanja i želju za zlom koji se nalaze u široko-pojasnim vokabularima obje književnice. A najgore od svega je što i jedna i druga pronalaze mjesto u udarnim terminima protuhrvatskih medija u BiH i RH. Obje su redovne gošće Nedjeljom u 2, osvjedočenog Hrvatomrzca Ace Stankovića, svih protuhrvatskih portala i medija u BiH i RH, i slave ih svi protivnici Hrvata u BiH i RH, pa su im stoga osigurani svi termini u tim medijima jer u protuhrvatskim medijima uvijek pronalaze mjesto upravo oni koji nominalno pripadaju tom narodu premda su njegovi najveći izrodi i izdajice. Mislim kako je ovim sve rečeno dovoljno i za sva vremena za obje kojima će vrijeme suditi, kao i svima nama.

Ovog utorka, dana 12.03.2019. godine po zahtjevu roditelja ubijenog Davida Dragičevića iz Banja Luke izvršena je ekshumacija njegovih posmrtnih ostataka kako bi se on sahranio u Austriji gdje živi njegova majka Suzana, koja je izjavila kako se želi u miru moliti za svoga sina a to u Banjaluci nije mogla. Svi su upoznati sa slučajem Davida Dragičevića, očajničkoj borbi njegova oca Davora za pronalaženjem krivaca za njegovu smrt, da bi on umjesto lovca završio kao progonjena zvijer koji je nestao iz BiH, sa slučajem ubijenog Dženana Memića iz Sarajeva i borbe njegovog oca Muriza za pronalaženjem ubojica njegovog sina, kao i sa slučajem brutalno premlaćenog Mile Solde iz Širokog Brijega, gdje istražni organi preko dvije godine tapkaju u mjestu i ne nude odgovore tko je i zašto ubio Davida i Dženana, a tko je pretukao Milu Soldu, i gdje su svi slučajevi prepuni kontradikcija, lažnih dokaza i činjenica, premda svatko zna tko je i zašto učinio te zločine, ali ih istražni organi ne otkrivaju i ne procesuiraju. To je država BiH za koju se bore Martina Mlinarević, tzv. dr.Marijo Pejić, fra Ivo Marković, Ivo Komšić, Željko Komšić, Slavo Kukić, te izdanci otpadaka jugo-komunista, poput novokomponirane političarke Lane Prlić (SDP) čiji stric Jadranko čami u zatvoru zbog tzv.UZP(udruženog zločinačkog poduhvata) koje su “navodno“ učinili najviši predstavnici HR H-B i generali HVO-a za vrijeme Domovinskog rata u BiH, od kojih je jedan od najčasnijih sinova hrvatskog naroda General Slobodan Praljak sam sebi presudio ne želeći živjeti sa stigmom ratnog zločinca jer to nikako nije kao ni narod za kojeg je bio spreman dati svoj život.

To je ta „kaka“ država BiH koja nikada nije postojala niti će postojati u obliku kakvim je zamišljaju dr.Marijo Pejić , fra Ivo Marković, Željko i Ivo Komšić a ona je građanska BiH. Država tzv. “zvijezde petokrake“ gdje se još uvijek slavi tzv. “drug Tito“ i njegove obljetnice AVNOJ, ZAVNOBIH i što li još. Država u kojoj novoizabrani član Predsjedništva ispred hrvatskog naroda ne smije i ne može doći u službenu posjetu niti jednom gradu u kojemu su Hrvati većina. Država koju je napustilo nekoliko stotina tisuća mladih osoba u potrazi za boljim i smislenijim životom dok olinjale političke elite plove na jahtama i voze se u luksuznim automobilima koji koštaju pravo bogatstvo a podrijetlo im se ne zna niti će se ikada utvrditi. Država u kojoj radnici rade za mizerne plaće od koji 400 do 700 KM mjesečno, a umirovljenici koji su proveli praktično cijeli svoj radni vijek bušeći rupe u rudnicima ili cestama prepunim zakrpa koje stoje i dan-danas, ili radeći na baušteli imaju zajamčenu mirovinu od kojih 350,00 KM, što je nedovoljno ni za podmirenje najosnovnijih životnih potreba. Kako bismo još malo slavili tu državu BiH i sve one koji ju slave a koju treba nabiti na k…c svatko onaj tko drži imalo do sebe evo na kraju šlaga na tortu kroz jednu pjesmu koja zorno prikazuje tu nakaradnu tvorevinu.

Uživajte!

https://www.youtube.com/watch?v=S5BJ_Ze8Q7Yn