fbpx

KOMENTAR DANA: Pedeset nijansi crvene…

Autor: Emil Karamatić / Dnevno.ba

MOSTAR - Da ne bi kolumne glavnog urednika Večernjeg lista za BiH Joze Pavkovića vjerojatno bi se moje matematičke operacijske radnje kretale od plaćanja pristiglih računa do nabavke kućanski potrepština. No, ovako ću se morati predati samo naoči nešto težim statističkim, matematičkim oblicima u razrješavanju obmana u iznošenju podataka u svezi izlaska glasača na proteklim predsjedničkim izborima Republike Hrvatske koji zahvaljujući tridesetogodišnjem maltretiranju rukovodstava hadezea djeluje i na prostoru BiH.

Običaj je da počasni doktor i akademik Dragan Čović ili njegova stranka na izborima u BiH dobiju od oko 120 do 150 tisuća hrvatskih glasova.

Bez obzira na broj Hrvata u Bosni i Hercegovini od oko 545 tisuća, glavni urednik Jozo Pavković ni bilo ko iz hadezea BiH ne treba nas uvjeravati da bi veći broj od 35 tisuća Hrvata izašao na predsjedniče izbore Republike Hrvatske u 11 izbornoj jedinici gdje su nas i smjestili, da su glasači, kako Pavković navodi, imali više izbornih mjesta.

E ne bi. A za takvo što je puno razloga. Jedan od glavnih je što većina Hrvata već mjesecima doživljava potrebu za bježanjem na spomen Čovićevog hadezea.

Možda ljudi u Hercegovini imaju kratko pamćenje, ali ne treba zaboraviti činjenicu da je mostarski Aluminij prije nekoliko mjeseci ugašen, a da je Čovićev hadeze ili on osobno na ulicu ispratio nekoliko tisuću radnika i njihovih članova obitelji. Akademik Čović bi se možda i pokušao pravdati predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću zbog loših rezultata ali u njegovom životu kao i u životima većine članova njegove stranke postoje puno bolje i učinkovitije metode.

Pa kad smo već kod metoda da objasnimo i taj fenomen.

Veliki broj čestitih i pošteni ljudi počesto se zacrvene, nekad ih je naprosto sramota, najčešće, ne zbog svojih, nego zbog tuđih postupaka, a nekad iz neugodnih situacija koje izazovu neku vrstu stida. Za razliku od finih i skromnih ljudi – počasni doktor, akademik Čović i njegov ađutant za medije Jozo Pavković, čitajući njegovu ulizivačku kolumnu, što je vidno, pocrvene iz egzistencijalnih razloga. A na to su navikli.

Biti naizmjenično crn i crven je stil života nekih ljudi. A njih dvojice pogotovo. Pa je tako moguće, kad se probudi spisateljski dar ađutanta Pavkovića, već danas, da od Hrvata u BiH definitivno više niko ne smije praviti dijasporu. Naravno samo ako počasnom doktoru Čoviću takvo što ponovo ne padne na pamet.

Bježanje iz crnih u crvene uniforme neće ostati samo na deklarativnom dodvoravanju novopečenom predsjedniku Republike Hrvatske. Već na proljeće možemo očekivati da će tim Večernjeg lista Milanovića iz ko zna kojih razloga proglasiti osobom godine, dogodine i prekogodine.

No, ako se više posvetimo analizi brzopletog dodvoravanja crveno – crnih Hercegovaca lako ćemo zaključiti da Čovićev ađutant za medije Jozo Pavkivić samo iznosi želju o količini spasonosnih metoda koje bi novi predsjednik Hrvatske Zoran Milanović trebao ili morao preuzeti od Čovićevog hadezea, naravno kad bi mu nestalo pameti.

I sa ovakvima surađivati, družiti se, činiti nekakvu cjelinu, tražiti da vas zaposle? Mogu samo gori od njih. A takvih je točno onoliko koliko dobiju glasova. Gledam te ljude, najčešće su sa visokim primanjima, ali sa nedostatkom obraza.

Jedino mi je njih nešto žalije od svih izbjeglica koji prođoše ovom nesretnom balkanskom rutom.

Autor: Emil Karamatić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI