KOMENTAR DANA: Potresi su, za razliku od ljudskog ponašanja, nepredvidivi

MOSTAR - Seizmologija je grana znanosti koja proučava tektonske poremećaje a tektonski poremećaji su prirodna sila skoro pa potpuno nepredvidiva. Jedino su u Japanu došli do određenih mjerenja kojima mogu predvidjeti kada će udariti potres zahvaljujući tome što su kod njih tektonske ploče specifične, a znamo da je Japan, i zbog pametnih i sposobnih ljudi koji tamo žive, ali i zbog potresa koji su svakodnevna pojava, najnapredniji po tom pitanju. Jednostavno su usmjerili djelovanje na pokušaj otkrivanja načina kako predvidjeti prirodnu pojavu. Nije jeftini stereotip odnosno ne želi to biti kada kažemo da su potresi pojava na koju Japanci nauče kao što djevojka Bosanka nauči praviti dobru pitu ili Hercegovac nauči, ne znam, psovati kada mu se ugasi freza prilikom proljetnih radova.

Potresi, zemljotresi, kretanja tektonskih ploča, dakle, nepredvidivi su. Nisu kao uragani i oluje koje se prate satelitskim snimkama. Nisu kao vulkani koji se polagano ili nešto brže bude ali svojom početnom aktivnošću najavljuju erupciju. Nepredvidivi su ali, sve da i jesu predvidivi, nezaustavljivi su. Što se ponašanja tiče, nisu ni kao ljudi koji se predvidljivo znaju sažaliti, pokazati solidarnost kada drugoga pogodi nesreća. U Bosni i Hercegovini smo osjetili kako je to kada „drma“. Mostarci i okolni žitelji, u Nevesinju… u Srbiji i Grčkoj, u Dubrovniku, malo je ljudi bilo imuno na posljednja događanja u epicentru svih epicentara posljednjih aktivnosti kretanja tektonskih ploči, u Albaniji.

Vjerojatno se u jednoj mjeri bespotrebno širi panika kada se prenose izjave određenih seizmologa koji govore da bi se to što je se dogodilo u Albaniji moglo dogoditi i nama.Nama ovdje u Bosni i Hercegovini, nama u Mediteransko-planinskoj regiji, od Neuma do Banjaluke. U Banjaluci isto znaju kako je to. U Italiji znaju kako je to. Znaju kako je kada priroda pokaže svu nepredvidljivost i snagu u negativnom smislu. Znam i ja, znaš i ti, potres može udariti bilo kada i bilo gdje ako je tu ikada bilo seizmičke aktivnosti, a bilo je nje svugdje jer je naš planet takav. Ali je to isto kao da kažemo kako bi mogli imati prometnu nesreću ako se uključimo u promet. Ili bi mogao napadač zabiti gol ako koji put zapuca na protivnička vrata. Vjerojatnosti, vremenska mjerenja, iskustva iz prošlosti. Sve nam govori da danas jesmo, a sutra možda i nismo.

Da bi spremni dočekali to sutra bez obzira na njegov ishod, mogli bi danas pokazati ljudskost. I uistinu je predivno vidjeti, u redu, nećemo naglasiti predivno jer je to možda neprimjeren izraz, ali je ohrabrujuće za ljude i ljudskost vidjeti kako sve zemlje staju u pomoć Albaniji. Nije važno tko je koje nacionalnosti, vjere, politike. Ljudi su predvidljivi i znali smo da će svatko poslati pomoć Albaniji. Samo bismo, radi sebe, voljeli da je ta pomoć i solidarnost s Albancima plod iskrene i istinske zabrinutosti i suosjećanja, a ne pukog sažaljenja ili straha od onoga sutra, jer bi se i nama to moglo dogoditi.

Ovaj tekst je možda skrenuo u pogrešnom smjeru, možda od početka, možda ga nije trebalo ni napisati. Ipak, ne želi se iskoristiti ljudska tragedija preko prirodne pojave da bi se druge ljude detektiralo kao osjećajne kada susjedu loše bude. Samo se želi istaknuti da bi u normalnim uvjetima trebali biti obazriviji jedni prema drugima, širiti poštovanje i razumijevanje, a ne samo kada se dogodi nešto loše. Ne daj Bože nikome, nikada. A ako i bude, tu smo, sa svojim pomoćima u svim oblicima. U najjednostavnijem i na prvi pogled samo, najmanjem što možemo, tu smo sa svojim molitvama.

Ne želim zlo drugome kao čovjek, a ne kao Hrvat ili katolik. I kada sam sreo na cesti kamion srbijanskih registracijskih oznaka u kvaru, kada sam došao do čovjeka pitati je li mu hladno i je li gladan ili žedan, volim znati da sam to učinio kao čovjek a ne kao netko kome je i rođeni brat kamiondžija koji može danas-sutra biti u istom problemu.

Ovo su dani žalosti u Albaniji. Žalit ćemo s njima ako imamo dušu. Neka svi sljedeći budu dani istine da smo kao ljudi mali, nemoćni, i potrebni jedni drugima u svim normalnim oblicima ljudskog djelovanja kroz postojanje.