fbpx

KOMENTAR DANA: Priroda je postala prevrtljiva i lažljiva kao ljudi koji ju koriste

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

MOSTAR - Poznato je da je naš planet imao u svojem životopisu uspona i padova, kriza i borbi, ali je sve do sada preživio. I udare asteroida i solarne oluje, bio je domaćin ledenim dobima i nuklearnim katastrofama, pa eno, neki dan smo mogli vidjeti da se čak i u Černobilu, tek nešto više od 30 godina od one katastrofe, rađa novi život, obnavlja se priroda a i ljudi više nisu ugroženi kao što su bili. A radijacija, e ona je svuda oko nas, bila je i prije, od prvoga dana, samo ju je trebalo otkriti.

U jednom se, na prvu, priroda ponaša kao što se ljudi ponašaju. Prevrtljiva je, osvetoljubiva, dvolična. Rekli bismo kao da je zla maćeha. A nije. Ona je brižna majka koja više ne može trpjeti. Svi smo na sjevernoj hemisferi doživjeli snijeg u svibnju, a mogli bismo, kako stvari stoje, vidjeti ga i u lipnju. Tako neki dan jedan susjed reče, kao odgovor na pitanje je li on ložio vatru, kako nije jer štedi drva za vrijeme oko svetog Ante (13. lipnja). Prevrtljivost prirode se najbolje ogleda u činjenici da znanstvenici objašnjavaju kako je posljedica globalnog zatopljenja, zapravo zahladnjenje na nekim dijelovima Zemlje. Kalendarski smo u proljeću odavno i krumpir na njivi dobiva svoj cvijet, ali meteorološki je nedavno u ona dva-tri dana bila kasna jesen, mislim, snijeg u Livnu je jedno ali snijeg u Posušju a u svibnju mjesecu, e to je za stati pa pogledati.

Priroda vraća. Nije do kraja sigurno je li čovjek jedini uzročnik ovih klimatskih promjena, je li ovo možda dio prirodnog zemljinog procesa koji se već događao više puta u njenoj dugoj prošlosti, a bilo je i prošlih godina naglih zahladnjenja u proljeće. Ali je sigurno da je čovjek suučesnik svih promjena. Poplašeni suučesnik, zabrinuti stanovnik planeta koji je zaboravio da ga je posudio od potomaka a ne naslijedio od predaka. Zato je zbog velikih suša i širenja pustinje u Africi u punoj snazi akcija pošumljavanja koja traje od 2007., sadnja prirodnog zida od stabala kroz Saharu. Veliki zeleni zid Sahare je predviđen kao 15 kilometara široki i 8.000 kilometara dugi prirodni zaštitnik od vjetra koji će zadržavati vlagu i pomoći da voda ostane u bunarima na područjima uz Saharu, da se pustinja više ne širi, i da se zelenilo vrati gdje je bilo. Da se priroda obnovi.

Sve se to radi zbog sprječavanja gladi i siromaštva, zaustavljanja negativnih promjena te društvenih, ekonomskih, migracijskihi drugih nestabilnosti koje su Afriku dovele do statusa kakvog „uživa“, siromašni demografsko brzorastući kontinent stalnih političkih previranja i ratnih sukoba koji su velikim dijelom na snazi zbog gladi, nemoći običnog stanovništva a uzročno su svi ti problemi nastali čovjekovim djelovanjem, kolonijalnim iskorištavanjem prirode, izrabljivanjem i nje i ljudi. A ljudi, uvidjeli da priroda daje upozorenja, shvatili su kako će njena sljedeća velika pljuska biti ona od koje se teško oporaviti.

U isto vrijeme se na nekim otocima u Australiji, dalje od kontinenta, uzgajaju pčele. Odmaknute od osnovnog dijela, velikog otoka, otporne na bolesti i nedaće, spremne za – izvoz. Jer rekao je Albert Einstein da će ljudski rod izumrijeti u roku od četiri godine ako izumru pčele. Mogli bi se s pravom upitati što će biti glavni izvozni proizvod na svijetu za pedeset godina, kada i ako nestane nafte a čovjek zbog rastućeg broja stanovništva i energetskih potreba ne uspije dobiti svu energiju iz obnovljivih izvora. Danska je uspjela, uskoro planira skoro svu energiju dobiti od snage vjetra i sunca, no što je s ostatkom svijeta ili većim njegovim dijelom koji to ne može? Hoće li za pedeset godina biti najtraženiji proizvod australska pčela ili možda voda s izvora diljem Bosne i Hercegovine? Nismo mi jaki i nemamo nafte ali naftu ne možeš piti. Možda bismo trebali zamutiti sve izvore da sve rijeke izgledaju kao Bosna u vrijeme najvećeg vodostaja, možda nas ne budu gledali kao što nas gledaju velike oči vanjskih interesnih sfera.

Ma možda je sve teorija zavjere, laž, sijanje straha i razdora. A možda je istina što neki znanstvenici upozoravaju da čovječanstvu prijeti veliko izumiranje. Jer je na ovakav način svakako Zemlja premala da bi imala deset milijardi stanovnika. I s ovih sedam i pol jadi jade. Oni koji na njoj žive je truju. Pesticidima, nuklearnim otpadom, krčenjem Amazone, ispušnim plinovima, biokemijskim otrovima, a na svakom drugom koraku sami sebe podsjećamo koliko smo bezobzirni i bezobrazni kada ugledamo razne otpatke, plastične boce i omote, od čokolade ili soka, i prenatrpane kontejnere za smeće koji su postali mikroklima za brojne insekte i javna kuhinja za pse lutalice.

Priroda postade prevrtljiva, lažljiva, i donese snijeg u maju. Je, vidjeli smo ga i mi. Priroda nas prevari. Ni globalno zatopljenje nije svugdje zatopljenje. Postade i ona kao ljudi. Dvolična, osvetoljubiva, zlopamtilo. I ne može trpjeti. Kome je do prirode, može evo sada sa mnom zaključiti ovaj tekst i prošetati u šumu pa posuditi jedan ručak lisičarki. Onako normalno, s nožićem, bez grablji s kojima se komeša lišće. A priroda? Bojim se da ćemo je uskoro gledati na televiziji kao što gledamo filmove sa Jamesom Deenom ili Lee Marvina. Ima jedan dobar kanal na youtubeu, Secretsof Nature. Nema tu tajni. Samo ono kako bi trebalo biti. A trebalo bi biti, kad već „Alba“ kupi otpad i „Duga“ Biograci papir za reciklažu, trebalo bi biti čisto oko kuće, na ulici, u šumi. A ne da opet sretnem praznu kutiju cigareta pored tri već odrasla jaglaca. A trebalo biti i to da velike svjetske sile kao i druge zemlje prestanu sa zagađivanjima prirode. No, kada bi uradile to, imale bi manje novca. E pa, doći će vrijeme kada će čovjek uvidjeti da se novcem ne može kupiti sve, a posebno ne upravo vrijeme, ono koje je prošlo i u kojem su počinjene greške.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI