KOMENTAR DANA: Riječ „licemjerno“ bi Komšić trebao izbaciti iz vlastitog vokabulara

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

SARAJEVO - A jest mnogo briga člana predsjedništva Bosne i Hercegovine za ovaj naslov i što o njemu govori jedan novinar ili bilo tko drugi iz zapadne Hercegovine. Ovdje svakako nema Hrvata koji bi se izjasnio drugom nacijom samo radi fotelje, iz mržnje, ili političke ideologije. Svrha postojanja Željka Komšića na ovom svijetu je napakostiti. Kome? Pa Hrvatima. Napakostiti Hrvatima zajedno sa preko 200 tisuća Bošnjaka koji su ga izabrali da pakosti. No, u tome se još ne vidi sav jad bosanskohercegovačke političke stvarnosti. Jad poprima naličje kada Komšić počinje rečenicu sa „formiranje vlasti je zapelo na poštivanju zakona“, i kasnije spominje riječ licemjerje. Da se poštuje zakon, a odluke Ustavnog suda su vrh, onda bi Željko Komšić bio prosječni bošnjački političar.

Iz perspektive demokracije kao sustava u kojem živimo, ne postoji institut prosječnog birača u Bosni i Hercegovini jer prosječan birač bi trebao utjecati na izbore. Komšić uporno obnaša dužnost člana predsjedništva ispred Hrvata a njegovo „jastvo“, njegova bit i srž, nemaju nikakve veze s hrvatstvom. To ćemo uporno ponavljati dok se ne promijeni situacija a Komšić će nam uporno servirati razloge da ponavljamo. On je naš, u novinarskom smislu iz perspektive žutila, Ćiro Blažević ili Zdravko Mamić, budite blizu, uvijek će nešto bubnuti.

Iza svega ovoga se ipak krije jedno veće i opasnije licemjerje. A to je licemjerje Bošnjaka koji preko Komšića i još niza drugih stavki žele obespraviti jedan jednakopravan i konstitutivan narod u državi. Svesti ga na manjinu, ne dati mu ništa. To je moguće kroz podle podvale u liku i djelu licemjera Komšića kojega je možda i biralo par tisuća Hrvata, i da samo Hrvati biraju člana Predsjedništva, taj broj bi se poštivao, ali priča je puno dublja. Bošnjaci s kojima imamo priliku komunicirati preko društvenih mreža ili komentara na portalima pokazuju jednu ogromnu dozu subjektivnosti i dvostrukih mjerila.

Hrvati su, prema njima, zaslužili da im se oduzimaju prava na osnovu jedne presude u Haagu protiv šestorice. Jer preduvjet mržnje prema cijelom narodu je da je cijeli narod za jedan UZP. I zbog toga UZP-a treba cijelom narodu (uz pretpostavku da je cijeli narod za nj) oduzeti pravo glasa, iako se pripadnici tog naroda nalaze na ovim prostorima toliko dugo da se i ne može utvrditi otkad su tu.

Ponajprije moramo znati da je sami Haag odnosno Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, svojim presudama na sebeznao navući bijes i gnjev sviju naroda koji su u ratu sudjelovali, činili zločine i bili žrtve zločina. A zločine su činili svi. no samo je Hrvatima suđeno za UZP. Srbima za genocid u Srebrenici, ali opće je poznato da su zločine činili i pripadnici ARBIH, naravno i protiv Hrvata, a još je poznatije da ih je malo zbog toga odgovaralo. Ako su Bošnjaci kao zločinci amnestirani zato što pripadaju većinskom narodu, onda ovdašnji pravnici trebaju mijenjati zanat. Ako su amnestirani zbog Srebrenice, onda ne znaju da je svačija žrtva zapravo – žrtva, i traži satisfakciju. A nitko normalan na ovom svijetu neće ostati ravnodušan na sudbinu Srebrenice već će se zgroziti nad onim što je ljudski um spreman provesti. No, zločine su činili i Bošnjaci, a i oni neke svoje ratne zločince slave, stoga smo svi u biti te stavke isti.

Ovo je istina. No, istina često smeta. Stoga će i ova istina smetati mnogima. Ali će oni svoj bijes iskaliti na način da će zaobilaziti istinu. Napad je najbolja obrana. Ovdje ne napadamo Komšića. Ne daj Bože da ga branimo. Samo tvrdimo da je licemjerno od njega da ikako spominje riječ licemjerje. I da je istina kako ne bi nikada bio hrvatski član predsjedništva da u obzir ulaze samo glasovi Hrvata. Ali u cijelom ovom licemjerju ima i ironije. Naime, više je postojanje lika i djela Željka Komšića donijelo glasova HDZ-u BiH nego sve pozitivno što je Dragan Čović napravio kao predsjednik HDZ-a, HNS-a i sve ostale titule koje je obnašao. I odjednom 200 tisuća Hrvata nema koga birati. Ne bi Čovića, ali ne bi ni Komšića.

Za deset godina će takvi birati nekoga u okrugu Limerick tko se zove Shane MacGuinness ili nekoga u Hessennu tko se zove Fritz Baumann.

Hvala i jednom i drugom, ne zna se koji je veći Hrvat, ali oni dobro znaju što su radili, a za posljedice ih svakako ne briga.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI