KOMENTAR DANA: Što trebaju raditi nove vlasti da bi učinile zemlju boljom?

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

SARAJEVO - Trebaju naći najbolje ljude koje će postaviti na najbolja mjesta. Znači, svugdje, na svaku poziciju, naći i postaviti najbolji kadar. Dovesti ljude prema kompetencijama na svaku funkciju gdje će prema tim osposobljenostima sjediti najboljikoje imamo. Prema svima njima se odnosimo kao prema „našima“, jer onaj tko radi na dobrobit cijele BiH, države u kojoj živimo, i za svakoga podjednako, možemo ga svi smatrati našim.

Ako je mjesto usko vezano za političku djelatnost, onda unutar stranaka naći najbolje rješenje, ili nekoga tko je izvan stranke ali njen je simpatizer. Ako mjesto na koje se postavlja ljude preko politike nije u izravnoj vezi s izvršnom ili zakonodavnom vlasti, neovisno je o strankama i trebalo bi biti neovisno o svemu drugome, kao što su sudstvo i tužiteljstvo, onda na te funkcije treba postaviti ljude prema iskustvu i školovanju, i pustiti da neovisno rade svoj posao na način da im se osiguraju uvjeti i sigurnost.

Na mjestima u zakonodavnoj vlasti postaviti ljude, izabrati ih iz stranki, koji će se javljati za riječ, predlagati amandmane, ukazivati na nepravilnosti, predlagati izmjene i dopune nedorečenih i nepotpunih zakonskih odredbi. Ako su izabrani neposredno na izborima i mandat im je osiguran, unutar stranaka dogovoriti s njima da će izučiti što trebaju raditi i kako se ponašati u parlamentarnom životu. Sve njih, i jedne i druge, naučiti da treba dane i noći provoditi u proučavanju političke djelatnosti, čitati Cicerona, Sokrata, Tomu Akvinskog, Zlatka Dalića, Eamona de Valeru, Balzaca i Dostojevskog. To isto ne bi trebao biti problem jer su svi oni predobro plaćeni, pa se očekuje da svakako porade na vlastitim sposobnostima.

Na pozicije u izvršnoj vlasti postaviti ljude prema stručnosti, školovanju i iskustvu potrebnom da daju najbolje i najviše od sebe u izabranim resorima ali, prije toga resore i ministarstva odrediti prema potrebi i opsegu mogućnosti, da nitko ne bude prenatrpan poslom i da svaki pomoćnik odradi svoj dio posla. Na primjer, Bosni i Hercegovini, nijednom njenom entitetu ni županiji/kantonu, ne treba ministarstvo niti resor za svemirski program, ali su izdvajanja za mnogobrojne odbore i upravna tijela, pomoćnike i zamjenike, vozače, dnevnice, troškove reprezentacije, za odvojeni život i svi ostali, takvi da se računaju u svemirskim ciframa.

Nadalje, nije naodmet spomenuti da je Bosna i Hercegovina specifična država sa svojim specifičnim, sentimentalnim, ali i lako povodljivim stanovništvom koje često osjeti ugrozu kada mu se obratite na kartu vjere i nacije. Stoga treba u ovoj državi voditi računa da oni koji ju vode moraju znati kako poštovati nacionalne kvote u vlasti, volju jednog, drugog i trećeg naroda, a i svi oni koji nisu prema vlastitom deklariranom statusu Hrvati, Srbi ni Bošnjaci, treba im konačno izmjenama Ustava omogućiti političku utakmicu, da osim što biraju, mogu biti i birani.

I to je zapravo sve. Na manje od dvije kartice teksta, uz možda još pokoju izmjenu i dopunu, kao što je ona da ljudi koji vode državu moraju biti savjesni i odmaknuti se od sivila i crnila, korupcije, nepotizma i ostalih ostavština prelaska iz jednog sustava u drugi, ali uglavnom u malo teksta stane sve ono što treba jednoj državi koja želi ići naprijed.

Ali kako kada se ni izborna volja dijela građana ne poštuje, a i sama izborna volja je nametnuta kao da ljudi više ni ne razmišljaju već na izbore odlaze inertni. Potom, postizborni mehanizam ucjena i pritisaka oduzima vrijeme koje neumitno prolazi te dodatno kaskamo u reformama koje su potrebne da bi pristupili organizacijama (EU) koje nam političari uporno obećavaju i krive druge što im nismo pristupili, barem kao zemlja kandidat, i do sada. Potom unutar pojedinih dijelova zemlje, u nekim kantonima, politika na Bh način i političari pokazuju svoje istinsko lice i svrhu jer se u nemogućnosti podmirivanja svačijih želja i afiniteta moraju ponegdje izmisliti i nova ministarstva na kojima će sjediti „oni od viška“.

Dodatnu težinu ozbiljnosti situacije pomaže i sve veći broj „izbjeglica“ u miru kojima je, pučkim rječnikom rečeno, dodijalo čekati da u ovoj državi zažive postulati s prvih nekoliko pasusa teksta. A onda i njih koji odlaze politika na Bh način i političari iskorištavaju kao brojke te kao ‘dokaze’ nečije druge krivice.

Zbog svih ovih negativnosti još jednom moramo ustvrditi da je vlast ponajprije slast, politika sredstvo uskog kruga ljudi za probijanje kroz život u materijalnom smislu, a briga za druge je ostavljena ropotarnici povijesti ili nekim budućim generacijama, ako ih bude na ovim prostorima. Stoga, moramo zaključiti da jest problem učiniti ovu zemlju boljom, pošto i nemamo vlast u ime naroda, već vlast u ime sebe same i njih koji ju obnašaju, a mnogi ih podržavaju jer im je dobro što ne moraju razmišljati o općem napretku, gledaju samo pred sebe. Zar je cilj to, samo kimati glavom a ako je više susjeda otišlo trbuhom za kruhom u Irsku, samo reći – sretno im bilo? Ako je to zapravo to, onda nam i ne treba bolja vlast niti smo ju zaslužili, i baš je nebitno tko će na njoj biti, ako je svima samo stalo do plaća i ostalih dobrobiti koje vlast donosi.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI