KOMENTAR DANA: Za smanjenje broja katolika odgovornost snose i neki katolici

MOSTAR - U kolopletu razloga i odgovornosti za smanjenje katolika iz Bosne i Hercegovine svoje mjesto imaju i politika, i pojedini dijelovi crkve katoličke, i opća životna klima, a naravno i jednim dijelom sami oni koji odlaze jer ima ih koji su napustili svoju grudu a imali su i posao, možda i pristojnu plaću za naše uvjete (kolika li je ta?) a imali su i gdje živjeti. No, potonjima je ili dosta više političkog prepucavanja i neodgovornosti političkih elita koji gledaju samo na sebe i svoje, ili im je do izazova u drugim zemljama u kojima se rad i sposobnost gleda drugačijima očima. Možda još ima i onih u zabludi koji misle da u Njemačkoj euri rastu na granama.

Kada kažemo da je dosta više ovoga nesigurnog političkog ozračja te stalnih prepirki i svađi, svi snose odgovornost. Nju snose sama politička pravila prema kojima ne postoji ravnopravnost Hrvata u biranju predstavnika koje taj narod želi, a katolici (koji su u većini Hrvati) su ih se naslušali posljednja dva desetljeća. Ali dio odgovornosti mora snositi i najjača te vladajuća stranka Hrvata koja je dio političke utakmice u ovoj državi i, evo, iako smo trenutno u poziciji da je HDZ-u BiH osigurana pozicija dionika u vlasti na svim razinama (osim u Predsjedništvu koje, realno, nije važnije od nijednog Doma naroda ni VM-a), i ta stranka je dio iscrpljujućih političkih pregovora oko sastavljanja vlasti gdje nije zapelo zato što se traže najbolja rješenja, već je stagnacija uzrokovana nemogućnošću dogovora oko raspodjele pozicija, s naglaskom na one najunosnije.

Kada kažemo da dio odgovornosti snosi i dio katoličke crkve, misli se na pastire stada koji su malo zalutali i zamijenili ovce vukovima pa najistaknutije političke dužnosnike (koji, uzgred rečeno, imaju i mrlje u životopisima) prozivaju dobročiniteljima kao da su izumili izmjeničnu struju ili penicilin, a zapravo se radi o – visokim političarima u Bosni i Hercegovini kao državi koja je u ovakvom stanju kakvom jest, a visoki politički dužnosnik u ovoj državi je kategorija koja je kriva za veliku većinu dobra i zla, kako kome i kako gdje. Vjera i politika su uvijek išli ruku pod ruku, i u vrijeme Stadlera i Strossmayera a onda može i danas. No, vjerski postulati katoličke crkve se bitno razlikuju od „postulata“ i djelovanja visokopozicioniranih političkih elita u ovoj državi ma tko god bili ti političari. Stoga bi i crkva možda mogla biti oštrija pa zašto ne i javno reći tim krotiteljima naših sudbina da je vrijeme za iskrenu ispovijed.

Smanjenje broja katolika na koje se konstantno i iznova poziva Biskupska konferencija je isto tako saglediva kao dio općeg emigracijskog ciklusa u ovoj državi u kojoj je također i pravoslavcima i muslimanima, i vjernicima drugih vjeroispovijesti a i onima koji nisu dio jedne vjere, dodijeljena ista sudbina koja glasi: poslušnik ili pokojnik. Iz tih razloga sele ljudi sa ovih prostora bez obzira na naciju, vjeru, boju kože, obiteljski status i bilo što drugo. Sele pojedinci a sele i cijele obitelji. Sele se i, dok je ovakvo stanje u državi, ne treba čekati na povratak „Klepetana“ jer „Mala“ možda jest lijepa, ali ne da. Drugim riječima lišenih neprimjerene konotacije, najljepše je kod kuće ali što je korist od ljepota polja, brda, rijeka i jezera, kada su međuljudski odnosi i odnosi politike prema vlastitim građanima zagađeni.

Ovakvo razmišljanje neće podržati oni kojima je dobro. Ali, oni koji gledaju kako nema normalne tržišne utakmice na poslovnom i životnom polju, na čijim potencijalnim mjestima rade kupljene diplome i „kuvertirani“ radnici, oni trpe iz dana u dan i kad više ne mogu trpjeti, odlaze. Odlaze jer im nije samo narušeno pravo traženja vlastitih prava, već im je povrijeđeno dostojanstvo koje je spomenuo vojni ordinarij. Takvih je, dakle, među katolicima u posljednje vrijeme bilo deset tisuća. Nastavi li ovako, bit će još manje i katolika i Hrvata, a samim time i svećenika i biskupa. Pa vi samo nastavite tako.