KOMENTAR NA KOMENTAR: Sačuvao nas Bog teologa kao što je “teolog” Milas

Autor: Ivan Iko Šarić, teolog i arheolog / Dnevno.ba

MOSTAR - Na portalu Express.hr., 8.travnja 2019.g., izašla je kolumna pod naslovom:“Ne dao nam Bog „njihovu“ Hrvatsku i „njihovu“ Crkvu!“. Kolumnu potpisuje Dalibor Milas, teolog. Moram priznati da me zaintrigirala, da sam je pročitao i ne mogu ostati šutjeti.

Svoje putešestvije „teolog“ Milas, započinje prologom: “Odrastao sam u konzervativnom ambijentu BiH, kojim su dominirali – gle čuda! – HDZ i Katolička crkva. Odrastajući uz Crkvu, upoznao sam mnogo divnih i svetih ljudi, ali i onih koji bi u nekoj suvremenoj verziji Danteova „Pakla“ imali osigurana mjesta u nekom od elitnih krugova pakla“.

U „teologovom“ prologu očito je naglasak na dominaciji HDZ-a i Katoličke crkve u kojima i pod kojima je „teolog“ Milas grdo patio. Teolog Milas „dobro“ je upoznao Katoličku crkvu i njene ljude, osobito onu u Hercegovini, tako da on „spravom“ može te iste trpati u elitne krugove pakla. Istina je da nije bilo tih ljudi i te Katoličke crkve za vrlog „teologa“ nikada nitko ne bi ni čuo.

Bit ću korektan i fer kao i „teolog„ Milas, pa ću se u svom obraćanju predstaviti, kako čitateljima tako i „teologu“. Rođen sam u tradicionalnoj, katoličkoj, hrvatskoj obitelji u BiH, i zločinačkoj tvorevini Jugoslaviji, koja je nastala na stotinama tisuća nevinih hrvatskih žrtava. Gle čuda! U toj tvorevini bio sam kao franjevački đak građanin trećeg reda. Nikada nisam imao pravo na zdravstvenu zaštitu, jer su gimnazije bile nepriznate. Nakon završene klasične gimnazije i godine filozofsko-teološkog fakulteta išao sam služiti zločinačku JNA, u vojničkom kartonu pisalo je polupismen, završio osam razreda škole. Nažalost mnogi danas neutješno žaluju za zločinačkom tvorevinom i za zločincem koji ju je osnovao.

Odrastao sam ne uz Crvku nego u Crkvi, kako bi rekao Ćiro Blažević: “utvaram si” da sam upoznao ljude u Crkvi i vjerujte mi ne usuđujem se ni pomišljati da bih bilo koga trpao u elitne ili bilo koje krugove pakla. Kroz studij teologije Milas je morao naučiti, gdje će tko, određuje Onaj koji je raspet, umro, i uskrsnuo. Koji je osnovao svoju Crkvu, kojom i danas ravna i koju i danas vodi i kako reče: “Vrata pakla neće je nadvladati“, ma koliko se u tom trudili njezini sadašnji ili nekadašnji članovi.

Nakon prologa „teolog“ Milas nas poučava da je svaka knjiga dar i jedno specifično putovanje, evo zahvaljujem našem mudrom „teologu“ da nam je otkrio što je to knjiga. Da bi bio uvjerljiviji i ostavio veći dojam na čitatelja, „teolog“ nam daje na znanje da je svaku sekundu svoga vremena provodio u knjižnicama iščitavajući sve što bi mu došlo pod ruku. Sjećam se moga dobrog profesora sa studija teologije koji bi nam znao reći: „Djeco moja nije važno što si i koliko si pročitao, bitno je jesi li razumio to što si pročitao“.

Kada je obavio posao u Hrvatskoj crkvi, napunio elitne krugove pakla fratrima koji su ga hranili i školovali, naš vrli „teolog“ ode do Poljske da i tamo vidi koga će i gdje strpati. Donosi nam fotografiju poljskog svećenika iz Gdanjska, na kojoj se vidi spaljivanje knjiga. Protiv sam svih zabrana i ograničavanja izražavanja, ukoliko ne remete tuđu slobodu. Zašto je ovaj svećenik na slici to učinio ne znam i ne mogu komentirati. Za „teologa“ Milasa to je posrnuće civilizacije, to ga podsjeća na naciste i na Berlin 1939. To je za Milasa katolička zaluđenost, fundamentalizam, maloumlje, čudno da nije u svoj rječnik uvrstio i onu poznatu „klerofašizam“.

Teolog Milas spominje 2.8 miliona ćiliričnih knjiga spaljenih i uništenih u Hrvatskoj početkom devedesetih. Odakle vrlom „teologu“ ta brojka to samo on zna. Možda se „teolog“ služi literaturom koja kaže da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 tisuća Srba.

Nastranu sve, čudna je činjenica da „teolog“ Milas ide istraživati „lomače“ po Poljskoj, a sigurno zna da je najveća lomača i uništenje desetaka tisuća knjiga bila 1945.g., u jednom samostanu u Hercegovini, u jednoj franjevačkoj zajednici kojoj je i „teolog“ pripadao. Zanimljivo je kako „teolog“ Milas nema potrebe o tom kulturocidu prozboriti mladim generacijama. Milas dobro zna da su, kako ih neki nazivaju „pobjednici“ ili „osloboditelji“, najprije na lomači spalili njegovu subraću franjevce, profesore gimnazije koji su godinama skupljali knjige, zatim su osloboditelji spalili samostan i crkvu pa gimnaziju.

Poglavlje o knjigama i spaljivanju knjiga „teolog“ svršava sa mokrim snom: “U posljednje se vrijeme može primijetiti kako je upravo „katolička“ Poljska mokri san prosječnog hrvatskog suverenista i konzervativnog katolika. Ono o čemu dio Hrvata i katolika mašta, poljski fundamentalisti marljivo provode u djelo“.

Nakon ejakulacije o lomačama i knjigama „teolog „ Milas svoju pozornost i „znanja“ okreće prema Dariju Kordiću. Odmah ću reći da nisam odvjetnik Darija Kordića, niti sam ga ikada u životu sreo.

U ovom dijelu svoga piskaranja „teolog“ bezočno laže i obmanjuje javnost: „Prema izvještaju svjedoka i navedenim dokazima Kordić nije nikoga ubio u Ahmićima, ali su spomenuto krvoproliće počinili njegovi vojnici, za koje je on vojno – politički bio odgovoran što je i Haški sud potvrdio presudom“.

Vrli „teolože“ Milas o zločinu u Ahmićima i o slučaju Kordić napisano je tisuće stranica i sve su objavljene na internetskim stranicama tako da su svakome dostupne. Svaki normalan čovjek osudit će svaki zločin ma tko ga i gdje počinio.

Služiti se lažima da bi se postigao neki drugi cilj u najmanju ruku je nemoralno a pravno kažnjivo. Da imate imalo poštenja i ljudskog dostojanstva ne bi se vodili onim što morate napisati i onim zašto su vas platili da napišete, vodila bi vas istina i pravda kako za žrtve tako i za počinitelje. Jedino istina će nas sve osloboditi i dovesti do pomirbe i boljih odnosa među ljudima. Vi kao „teolog“ trebali bi ste sve učiniti i sve dostupne dokumente proučite da dođete do istine. Teoleože Milas demonska i bezočna je laž da su zločin u Ahmićima počinili vojnici Darija Kordića, za koje je on vojno i politički bio odgovoran.

Vrli „teolože“ Milas, zločine u Ahmićima počinila je postrojba zvana „Džokeri“. Zapovjednik satnije „Džokera“ bio je Vlado Šantić, zapovjednik bojne „Džokera“ bio je Paško Ljubičić, Zapovjednik operativne zone bio je Tihomir Blaškić. U kontekstu vojnog ustroja nitko i niti jedan dokument ne spominju Darija Kordića.

Drugo, odluka o napadu na Ahmiće donesena je na sastanku u hotelu „ Vitez“, i ne postoji niti jedan dokaz da je Darijo Kordić bio nazočan navedenom sastanku. Kordićeva nazočnost na tom sastanku zasniva se na iskazu tajnog svjedoka A.T., koji je poznat javnosti, i nije bio osobno nazočan na navedenom sastanku, on to zna iz druge ruke, on je to čuo. Ovdje je jako bitno istražiti ulogu odvjetnika generala Blaškića, Ante Nobila. Dok je Paško Ljubičić zapovjednik bojne „Džokeri“, bio na navedenom sastanku i nikada nije potvrdio da je sastanku nazočio i Dario Kordić. Cilj Ante Nobila bio je svim lažima i obmanama, fabriciranjem i falsificiranjem dokumenata dokazati da je naredba za Ahmiće stigla iz Zagreba, optužiti Tuđman – Šušak – Kordić. Kordić koji je izdržao kaznu, tvrdi da je imao ponudu od Haškog suda za slobodu, ako izjavi da je naredba za napad na Ahmiće stigla iz Zagreba. Kada bolje upoznaš što je Haški sud, ja mu apsolutno vjerujem.

Vrli „teolog“ dobio je poziv na Kordićevo svjedočenje vjere, mogao je radi istine i pravde nazočiti i pitati iz prve ruke Darija Kordića je li bio, gdje je bio, što je radio?

Piskaralima poput Milasa nije cilj istina, pravda i pravednost, oni moraju odraditi narudžbu, oni moraju napisati ono što od njih traže liberalno, ljevičarske, masonske njihove gazde koje ih plaćaju po učinku.

Milas u svojoj dobroti dopušta da Kordić ima pravo držati predavanje o čemu god želi, pa čak i to da je Kordić u zatvoru otkrio svoju duhovno – religijsku dimenziju. Našeg vrlog „teologa“ muči to da je Kordićevo svjedočenje ispolitizirano, da ga Katolička crkva previše iskorištava, da oni s Kordićem okolo paradiraju i nemaju previše čiste namjere. Eto imao je priliku i o tome porazgovarati s Kordićem, i dati mu koji savjet da se okane Katoličke crkve koja njim manipulira, ali našeg „teologa“ ne zanima Kordićev Bog.

U najmanju ruku čudna je ta Katolička crkava, „manipulatorica“, koja za svojene previše čiste namjere, već dva tisućljeća iskorištava i Židova Savla, žestokog progonitelja i onoga koji je sudjelovao u kamenovanju sv. Stjepana. Zatim ta „manipulatorica“ već stoljećima, iskorištava i manipulira sv. Franjom Asiškim, čiju je halju i naš „teolog“ nosio, i on se dao manipulirati nečistim namjerama Katoličke crkve. Još bih spomenuo sv. Ignacija Lojolu, čiji sljedbenici danas po svijetu drže najelitnija učilišta, eto i njima Katolička crkva manipulira. Zanimljivo je i zajedničko svim navedenima da su bili vojnici i da su obraćenja doživjeli baš u tamnicama i da su se dali manipulirati od Katoličke crkve.

Spravom se pitamo koja je svrha i cilj, pisanja raznih „teologa“? Svakome tko imalo prati aktualna događanja sve je kristalno jasno. Veliki meštri preko svojih „teologa“ orkestrirano udaraju tamo gdje je najtvrđe, tamo gdje vide najveću prepreku, njihovim ciljevima. Cilj je stvoriti megadržavu bez Boga, bez naroda i nacionalnosti, u kojoj će živjeti ljudi bez identiteta i što je najvažnije bez vjere – religije, i gdje će normalno biti imati tatu 1 i tatu 2 i mamu 1 i mamu 2.

Nije ovdje bitan niti Dario Kordić, niti zločini koji su se događali na ovim prostorima, niti Blajburg i stotine tisuća nevinih žrtava, ne zanima njih niti Jasenovac, i prava istina o Jasenovcu. Ovo su samo sredstva koja će poslužiti „teolozima“ kako napasti Katoličku crkvu u Hrvata, a preko crkve optužiti i cijeli narod i tako ga dovesti u „red“. Upravo zato, naš vrli „teolog“ preko Katoličke crkve u Poljskoj, proglašava Poljake katolike fundamentalistima, posrnuće civilizacije i zdravog razuma, turbokatoličanstvo, zaluđenost i maloumlje.

„Teolozi“ se trude do iznemoglosti, ali kako stvari stoje niti velikim meštrima, niti njihovim slugama planovi ne idu najbolje. U Europi svaki dan povećava se broj suverenista i konzervativnih vjernika, ma što to značilo. I na koncu – Ne dao nam Bog Hrvatsku kakvu nam žele veliki meštri i njihove sluge „teolozi“, a za svoju Crkvu On će se i onako pobrinuti.

Autor: Ivan Iko Šarić, teolog i arheolog / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI