Najbrutalnija neprocesuirana ubojstva policajaca u F BiH s poznatim počiniteljima – 1998. i 2018. godine!

Autor: Josip Šimić / Dnevno.ba

SARAJEVO - Prije 20-ak godina Federaciju Bosne i Hercegovine potresao je nesrazmjerni i neviđeni teroristički akt, točnije 1998. godine u Travniku, kojom prigodom je od aktivirane eksplozivne naprave smrtno stradao policajac Anto Valjan, a kasnije je ubijen i policajac Perica Bilić. Poznato je, da ova dva brutalna ubojstva hrvatskih policajaca u Travniku nikada niti do dana današnjega nisu od strane Tužiteljstva u Travniku razjašnjena, niti procesuirana.

Iako spisku stradalih policajaca nema kraja, ipak najbizarnija su ona ubojstva policijskih djelatnika, koja su do sada najviše potresla postdejtonsku Bosnu i Hercegovinu i uzdrmala policijske strukture naše zemlje – od atentata na doministra FMUP-a Jozu Leutara do ubojstva Mauzera i hrvatskih policajaca Ante Valjana i Perice Bilića, pa sve do najnovijeg slučaja, koji je nakon 20-ak godina ponovno uzdrmao i na nesumnjiv način šokirao bosanskohercegovačku javnost, a to je brutalno i bezosjećajno s predumišljajem pripremljeno ubojstvo sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića koji su brutalno prije šest dana ubijeni prilikom vršenja svojih policijskih aktivnosti na području Sarajeva, na Alipašinom Polju u C fazi. Jedno je nesporno, a to je, da se radi o klasičnoj, na srbijanski način pripremljenoj sačekuši, naručenoj za sarajevske policajce Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, koji su najprije na Alipašinom Polju u C fazu namamljeni, a potom brutalno sa preko 30-ak metaka likvidirani.

Za ubojstvo Ljubiše Savića Mauzera po Naredbi Tužiteljstva BiH lišen je, i od strane istog Tužiteljstva optužen Đorđe Ždrale, na dugotrajnu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina presudom Suda BiH za to kazneno djelo osuđen, i to samo zato je ovo ubojstvo rasvjetljeno jer su policijske agencije postupale i svoje koordiniranje usklađivale po Naredbi Državnog tužiteljstva BiH, ostala ubojstva policajaca još uvijek ostaju misterija.

Ubojstva sarajevskih policajaca nemaju veze s automafijom! Istraga u mjestu tapka!

Nitko me ne može razuvjeriti od činjenice u koju sam siguran, da automafija nema veze s ubojstvom sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, jer ubojice i nalogodavci su „tako blizu, a tako daleko“ i njih, prvenstveno nalogodavce i prikrivače ubojica i one koji opstruiraju ovu istragu treba tražiti u vrhu MUP-a KS, kao i ubojice i prikrivače ubojica Dženana Memića. Iako se istraga od samog početka prema automafiji usmjerila, ona u mjestu „tapka“, čiji su pripadnici automafije privođeni, poligrafskom testiranju bili podvrgnuti i isto prošli i na slobodu pušteni, tek Srećko Trifković bit će drugi Ljubo Seferović. Ovakvo brutalno dvostruko ubojstvo sarajevskih policajaca netipično je i nekarakteristično s obzirom na način izvršenja kaznenog djela za automafiju, jer automafijaši dolaze samo da ukradu, a ne da pogube.

Po optužnici Tužiteljstva BiH, broj: T20 0 KTO 0014498 17 od 01. 06. 2018. godine, u predmetu „Volan“, optuženo je 27 osoba (automafijaša) među kojima je i Srećko Trifković koga Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo „sumnjiči“ zbog „osnovane sumnje“, da se može dovesti u vezu s ubojstvima sarajevskih policajaca i usprkos činjenici, da je lice prošlo poligrafsko testiranje u MUP-u KS, te da je njegova odvjetnica Tatjana Savić rekla, da imaju svjedoci, koji će potvrditi njegov alibi, te da je lice dva puta privođeno, pa puštano, čak što više, jer je u trenutku izvršenja ovog kaznenog djela bio pod mjerama zabrane Suda BiH, to jeste u kućnom pritvoru, a već javnost, akademska i profesionalna zajednica na sva zvona bruji, da je „MUP KS u dogovoru s Tužiteljstvom KS našao drugog Ljubu Seferovića, koji treba, da na osnovu nepostojeće osnovane sumnje leži dvije i pol godine u pritvoru za djelo koje nije niti učinio, iako je zakonski standard za određivanje pritvora osnovana sumnja“!

U predmetu „Volan“ optuženo je 27 osoba što su u dužem vremenskom periodu od 2011. do kraja 2017. godine, na području BiH, postali pripadnici Grupe za organizirani kriminal u smislu člana 1. stav 22. KZ BiH, koja je radi kontinuiranog sticanja materijalne koristi organizirana radi prethodno planiranog i dogovorenog: otuđenja skupocijenih putničkih motornih vozila ili onih čija je potražnja na tržištu povećana, rastavljanja otuđenih vozila na dijelove, iznuđivanje novca za povrat otuđenih vozila vlasnicima itd.

Prethodno sam upravo naveo, kako bih potkrijepio svoje teze, da automafijaši dolaze samo da ukradu, a ne da pogube i ukradu, jer u optužnici koja je na Tužiteljstvu BiH podignuta i od strane Suda BiH i potvrđena, niti jednom od optuženih, koji su u sklopu šestogodišnje kriminalne grupe djelovali i skupocijena vozila otuđivali, nema čak kaznenog djela ni da su bilo kome vlasniku lakše ili teže tjelesne povrede prilikom otuđivanja automobila nanijeli, a kamo li ubojstvo izvršili, što znači, da je ubojstvo sarajevskih policajaca takvo ubojstvo, nekarakteristično za automafiju, njihove aktivnosti i način djelovanja, a osobito, kada se uzme u obzir činjenica, da su ubijeni sarajevski policajci bili u službenome automobilu, rotacije nisu upalili, što znači, da ništa sumnjivo nisu niti primjetili, iz automobila nisu izašli u razmjeni vatre nisu sudjelovali, a ipak na najbizarniji srbijanski način izrešetani. Prihvatio bih jedino tezu, da su sarajevski policajci nešto uočili, za vatrenim oružjem posegnuli i u razmjeni vatre sa automafijašima glavu izgubili (pucalo se obje strane, što je i logično da netko nastrada). Međutim, tih bitnih i odlučnih karakteristika ovdje nema. Zašto bih automafijaš pucao na policajce, koje policajci nisu niti uočili, a to, da ih policajaci nisu niti uočili, znamo jer nisu ni rotaciju čak upalili?! Automafijaš dolazi da ukrade, a ne da pogubi. On ako ne može ukrasti on odustaje, ne riskira, doći će drugi puta, ali nikako se neće upuštati, da umjesto kradljivca auta za koje su zaprijećene vrlo male kazne postane ubojica organa gonjenja za koje su zaprijećene kazne zatvora do 45 godina, a osobito ne pucati po policiji, koja ga nije niti primjetila, i još 30-ak metaka iz smrtonosnih rafala ispaliti.

Sama činjenica, da je preko 30-ak metaka prema sarajevskim policajcima ispaljeno bilo, ukazuje na neoborivu činjenicu, da je intenzitet napada pucnjeva iz dva ili tri pravca bio takav, da se postupalo s umišljajem i namjerom, da se službena lica pogube. Automafijaš bi ispalio jedan ili dva metka, a ne bi ni to, osim ako policija ne posegne prva za vatrenim oružjem, pa se razmjena vatre po logici zdravog razuma nameće kao logična radnja u kojoj ne nužno netko od pripadnika policije ili automafijaša strada, jer u Optužnici u predmetu „Volan“ nećete naći, da su optuženi bilo koga ubili ili nekome lake ili teške tjelesne povrede nanijeli, pa zašto bih onda automafijaši po policiji, koja ih ni primjetila nije, pucali i u iste 30-ak smrtonosnih metaka ispalili?! Nelogično! Ova ubojstva nemaju veze s automafijom. Ovo je bizarno, naručeno ubojstvo s elementima čiste, na srbijanski način automatskim puškama pripremljene sačekuše.

AIO – Aktivna islamska omladina i ubojstva policajca Ante Valjana i dr., mogući počinitelji

Prije dva ili tri dana, putem TV-a pratio sam obraćanje glasnogovornice Tužiteljstva u Travniku, koja je izjavila, kako Tužiteljstvo u Travniku još uvijek nema rezultata u odnosu na ubojstva hrvatskih policajaca Ante Valjana i Perice Bilića, iako su tome Tužiteljstvu dana 14. 02. 2018. godine dostavljeni obavještajni materijali, koji po svojoj prirodi govore: ‘ko je, kako i na koji način sudjelovao u ubojstvima hrvatskih policajaca u Travniku, što jasno upućuje, da Tužiteljstvo u Travniku, postupajuća tužiteljica Sanja Hodžić, neće i ne želi rasvjetliti takve slučajeve, i pored poznatih počinitelja, jer se smišljeno na zastaru ovog kaznenog djela čeka, a da je izjava glasnogovornice Tužiteljstva u Travniku bila nastavak produženja i održavanja javnosti u zabludi.

Tek s tim u vezi, po Naredbi o provođenju istrage, u krivičnom predmetu, broj: KT-14885/14, Kantonalnog tužiteljstva Travnik, rezultati istrage pokazali su:

Prema operativnim saznanjima, eksplozivnu napravu od koje je 31.07.1998. godine u 05,55 sati u Travniku smrtno stradao Anto Valjan iz prostorija AIO u Travniku aktivirao je Ezher Beganović rođen 11.06.1966. u Travniku, nastanjen u Zenici ul. ZAVNOBiH-a br.154, a uz pomoć Samira Huseinovića. Istu je konstruirao Muris Ljubunčić, rođen 29.01.1970. godine u Bugojnu, dok su je u kontejner postavili Nihad Kurtalić zv. Šiljo rođen 29.06.1970.godine u Travniku i Evel Majušak.

Poznato je kako do danas nije rasvijetljeno niti jedno ubojstvo povratnika Hrvata u Travnik iako je nakon svakog ubojstva od strane PU Travnik vršen očevid na okolnosti ubojstava. Iako je policija poduzela niz operativno taktičkih i tehničkih mjera i radnji na otkrivanju počinitelja ovog ubojstva, isto tako je načinjeno više “pogrešaka” koje su utjecale na pravac vođenja istrage i ne otkrivanje počinitelja ovog i drugih terorističkih djela.

• Policajac PU Travnik Munir Memeledžija, je neposredno nakon eksplozije identificirao jednog od suučesnika Samira Husejnovića, koji je izašao iz zgrade AIO, što je naknadno i potvrdio u svojoj izjavi dana 9.6.1999. godine. Imenovani stanuje iznad prostorija AIO i iz njegovog stana se vidi mjesto stradavanja policajaca Valjana i Stojaka. Također dobar poznavatelj minsko eksplozivnih sredstava, često je u društvu Safeta Haračića zv. Sajo, sin Muharema, rođen 27.10.1973. godine u Travniku, iz čijeg se stana također vidi mjesto eksplozije. Prema našim saznanjima isti nije obrađivan od strane policije, iako je sudjelovao u pripremi i postavljanju eksplozivne naprave.

• Interesantna i nikada razjašnjena činjenica jeste posjedovanje ključa od prostorija AIO kod Beganovića, koji su imali Edin Zukić, Dževad Rujanac i Halil Islamović, a koji je Islamović “izgubio” u vozilu Beganović Ezhera, čega se poslije “nije sjećao” u datom iskazu. Istodobno u 7,30 istog dana po ulasku policije u prostorije AIO uočene su dvije stolice ispred prozora usmjerene ka ulici Lukačka u kojoj je stradao Valjan.

• Djelatnik PU Travnik Islamović Enes, koji je nakon eksplozije u 07,30 sati legitimirao Ezhera Beganovića, zabilješku o legitimiranju dostavio je četiri mjeseca poslije eksplozije u cilju zaštite svog rođaka Halila Islamovića, također osumnjičenika u ovom slučaju. Pretres kuće Islamović Halila vršen je tek 09.10.1998. godine, a prvi iskaz dao je 7.8.1998 godine, a drugi 12.11.1998. godine.

• Beganović Ezher je priveden u PU Zenica 11.8.1998. godine i obavljen je informativni razgovor sa istim ali nije uzeta izjava, da bi dana 12.11.1998. godine napisao izjavu u rukopisu u kojoj tvrdi kako je ušao u prostorije AIO iako je lice mjesta bilo blokirano od strane policije od 06,00 sati, a on je prema izjavi provjeravao da li je ključ koji je našao u vozilu od vrata AIO. Ušao je u prostorije i odmah izišao, a policajac ga je legitimirao u 7,30 sati. Prema njegovoj izjavi on je bio u Zenici u prostorijama SAFF-a u 7,30 sati.

• U 5,30 sati nedaleko od mjesta eksplozije primjećen je NIHAD KURTIĆ ZV. ŠILJO, sin Edhema, rođen 29.06.1970. godine u Travniku, sklon vršenju težih oblika kaznenih djela, pripadnik brigade «El Mudžahid», i blizak pripadnicima terorističke skupine GIA koji su boravili na ovim prostorima, odakle se udaljio sa m/v “VW GOlf – I”, žute boje, a u vozilu sa njim je bio i MAJUŠAK EVEL. Ova tvrdnja je potkrijepljena izjavom očevidca Patković Senada nakon 30 dana od eksplozije, za kojeg je kasnije utvrđeno da je nepouzdan kao svjedok.

• Asim Ramulj zv. Talha i Muris Ljubunčić su bili osumnjičeni i optuženi za navedeno ubojstvo, te kasnije oslobođeni od optužbe zbog «nedostatka dokaza». Kod Ljubunčića su pronađene razne elektronske naprave, dok mu je pretres stana izvršen tek 19.10.1998. godine. Asim Ramulj je prije pretresa stana dobio upozorenje da skloni kompromitirajući materijal i to od policajca Mehrudina Ramulja uposlenog u PU Novi Travnik.

• Zahtjev Županijskom sudu Travnik za provođenje istražnih radnji iz članka 196. ZKP-a F BiH te otvaranje krim. istrage nad Samirom Husejnović i Safetom Haračić upućen je dana 2.9.1999. godine, a sud nije reagirao na taj zahtjev, iako je postojala osnovana sumnja da su i njih dvojica sudjelovali u postavljanju eksplozivne naprave.

• Znakovito je kako na dan ubojstva policajca Ante Valjana u džamiji ispred koje je stradao nije se klanjao «sabah namaz» koji se redovito klanja, džamiju posjećuju «vehabije».

Spomenuta AIO je na području Travnika počinila niz terorističkih akata, među kojima i ubojstva policajaca Ante Valjana i Perice Bilića. Da iza AIO stoji AID govori i činjenica da su sve istrage tada po ovim djelima vodili djelatnici AID-a iz Centra Sarajevo, Agić Malić, te Ibro Šabanović (uposleni kao djelatnici MUP-a F BiH), te da su one rezultirale skretanjem istrage u krivom smjeru, kao i uništavanjem ključnih dokaza i provođenjem svih vještačenja u MUP-u F BiH u Sarajevu, pod nadzorom AID-a. AIO za vlastitu vjersku promidžbu koristi list SAFF, putem kojeg su pozivali «braću» na čečensko ratište, uz novčanu nadoknadu.

Autor: Josip Šimić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI