Ne treba nam EU da spriječimo rat već međusobni politički dogovor

SARAJEVO - Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, upozorava na novi rat na Balkanu odnosnu pojavu novih sukoba ako se regija ne integrira u Europsku uniju. Doris Pack, nekadašnja zastupnica u Europskom parlamentu, pak upozorava na pomjeranje granica na Balkanu. Na Kosovu se razmjena teritorija već razmatra, u Bosni i Hercegovini je crtanje novih granica i separatizam poželjna opcija za Hrvate i Srbe, Bošnjaci patriotski poručuju da od odcjepljenja RS-a nema ništa i da od trećeg entiteta nema ništa. I nema ništa od toga bez rata jer takav politički dogovor nije postignut 1995., teško da će biti postignut u 21. stoljeću. Rekli bismo narodnim seljačkim rječnikom, posijali su, danas žanjemo plodove sjetve iz Daytona.

Što će biti na Kosovu, kako će regulirati odnose Srbi i Kosovari, Srbi i Albanci, ne znamo. Ali Milorad Dodik kao privatni vlasnik RS-a sve prati budnim okom. Njegova ovisnost o granicama na jugu Srbije bi bila ekvivalent situaciji da kojim slučajem većina u Istri kaže da, onaj Talijan od neki dan je bio u pravu, Istra je talijanska i mi želimo odcjepljenje od Hrvatske. A onda na to kažu Plenković i Čović, e kada će Istra u Italiju, zapadna Hercegovina odnosno Herceg – Bosna će postati samostalna država ili se eventualno pripojiti Hrvatskoj. Eto, koliko su šanse za to. Prije ćeš osvojiti sedmicu na lotu a da nikako ne uplatiš nego da doživiš taj scenarij.

Ali Dodik misli ozbiljno. Ili barem odaje dojam da je tako. On misli na odcjepljenje čim se približi dan RS-a, on i ne voli Bosnu i Hercegovinu, onda nije ni moguće da tročlano Predsjedništvo, tko god bio hrvatski član, radi za dobro Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države dva, ionako dovoljno autonomna, entiteta, sa Federacijom u kojoj županije isto tako imaju određeni stupanj autonomije.

Bosnu i Hercegovinu u idealnom scenariju u kojem se neće dogoditi novi sukobi ne treba zanimati što se događa u susjedstvu u toj mjeri da događanja u susjedstvu određuju samu njenu sudbinu. Odnosno, događanja između Srbije i Kosova trebala bi biti njihov međusobni bilateralni dogovor uz eventualno minimalno posredovanje međunarodne zajednice isto kao što je međunarodna zajednica posredovala kod problema promjene imena bivše jugoslavenske republike Makedonije u Sjeverna Makedonija. Isto kao što ima i Makedonaca i Grka koji nisu zadovoljni konačnim ishodom, tako će biti nezadovoljnika i kod Srba i kod Kosovara, kako god se na kraju dogovorili, a najveće nezadovoljstvo će zavladati ako krene novi sukob u kojem će majke ponovno pokapati sinove.

Tako će biti i u Bosni i Hercegovini. Tri strane su toliko razjedinjene koliko su i primorane na trilateralni dogovor. Trostrani ili višestrani dogovor u istoj državi, nije prvi put. A Bosna i Hercegovina, kao država sa trenutnim uređenjem, može opstati bez intervencije izvana i uopće nije ulazak u EU jedini način sprječavanja novih sukoba. Samo političari trebaju međusobno izglasati rješenja koja su logična i koja će potom biti prihvaćena od tri naroda jer koliko god protivnika nekog dogovora bilo, ukoliko su za nj sve tri političke strane, i protivnici unutar te tri strane će morati prijeći preko toga. Nisu svi bili zadovoljni ni Daytonom pa je opet morao biti prihvaćen.

Obično se rješenje krije u logičnosti i najjednostavnijoj postavci. Tako je barem u Bosni i Hercegovini. U posljednjih desetak godina iz ove je države iselilo dovoljno nezadovoljnika iz sva tri naroda. Pojedinci su stvorili masu emigranata koji su otišli jer nisu imali posla, jer nisu bili konkurentni u nepotističkoj vrsti vladavine, jer im je dosta političke napetosti, jer su uvjeti života teški i ekonomski i psihički.

Oni koji su ostali mogu taman tvoriti političko jednoumlje kod Hrvata i dva politička bloka kod ostala dva naroda. Jer kod Hrvata je HDZ BiH sve relevantne protivnike „poklopio“ običnom političkom kupovinom, događa se političko jednoumlje u kojoj je protivnik izdajnik, i broj Hrvata koji pripada lijevoj političkoj orijentaciji je minoran, a „desni“ Hrvati su ionako razjedinjeni kao i u susjednoj Hrvatskoj. Kod Srba imamo dva identična nacionalistička bloka kad su u pitanju prava i život RS-a kao entiteta.Iako međusobno protivna jedan drugom, isti im je postulat i njihova razjedinjenost je čisto političke vrste. Jedino kod Bošnjaka imamo situaciju sa dva suprotna politička bloka, jedan nacionalni u vidu SDA a drugi lijevi. A ovaj lijevi se ponaša unitaristički i samo država sa središtem u Sarajevu je važna a prema njima se nacionalno treba minorizirati.

Takav barem dojam ostavljaju a ako ne vjerujete, dovoljno je samo baciti pogled prema liku i djelu Željka Komšića koji je ljevičar, a Hrvat. On je Hrvat koliko je Hrvat bio i Josip Broz. Jer isto tako kao što je Josip Broz Tito bio Jugoslaven, pripadnik te nadri nacije u koju se moraju stopiti svi narodi i narodnosti, tako je i Željko Komšić lišen hrvatstva, on je iznad toga kao probosanski patriot. I neka je. Neka on u privatne svrhe bude što god hoće, ima pravo na to, ali upravo u zaustavljanju oduzimanja nacionalnih prava naroda u ovoj državi od strane njega i njemu sličnih se krije jedan dio rješenja za državu Bosnu i Hercegovinu, državu u kojoj bi trebali svi narodi imati ista politička prava, a ne da jedan bira drugome zastupnike u parlamentu i člana Predsjedništva. To je logika i ono jednostavno rješenje.

A takvo rješenje znači da i HDZ BiH gubi bitnu predizbornu retoriku jer kada bi svatko birao svoje i samo svoje, ne bi kandidat HDZ-a imao toliko glasova na izborima za člana Predsjedništva koliko ima inače u ovakvim uvjetima gdje mu se daje glas inercijom jer se birači Hrvati ponašaju po principu bolje on nego Komšić.I danas se ne gleda koliko zastupnika ima HDZ BiH nego stranke HNS-a. Jer svi su oni vođeni jednoumljem iz središnjice HDZ-a BiH a svi ostali su izdajnici. Ali opet bolje i to nego da počnu novi sukobi koje ne treba spriječiti u Bruxellesu već u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, i u svim ostalim mjestima u Bosni i Hercegovini u kojima treba pustiti narode da žive međusobno onako kako ljudi znaju, bez trovanja politikom.A političari neka se vode logikom ikonačnim zaključkom da u ovoj državi žive tri jednakopravna konstitutivna naroda. I „ostali“. I neka porade na ekonomskim parametrima. Ali se sa sitim čovjekom ne može baš tako lako manipulirati kao sa gladnim kojemu je moguće lakše objasniti da je „onaj drugi“ kriv što je on gladan.

Dajte narodima više kruha a manje igara. I ne dajte, ne dajte narodima oružje u ruke, ne dajte ga novim generacijama koje su stasale, obzirom na vremenski redoslijed u kojem se svako 20-25 godina na ovim prostorima događa nekakav sukob. 1914., pa 1941., pa 1971., pa 1991., pa sad već kasnimo, što li?