fbpx

(Ne)konzistentnost Ustavnog suda u apelacijama Komšić i Ljubić/Krišto

Autor: Vijesti.ba

SARAJEVO - Ovih dana, govori se mnogo o zahtjevu Borjane Krišto za ocjenu usklađenosti pojedinih dijelova Ustava Federacije BiH sa Ustavom BiH, u vrlo sličnim ili da budemo precizni, istovjetnim zahtjevima koje je tražio svojim zahtjevom Božo Ljubić, osporavajući određene odredbe Izbornog zakona BiH i Ustava Federacije BiH. Međutim, Ustavni sud BiH koji je, nadamo se, u cjelosti razmotrio zahtjev Bože Ljubića, donio je odluku samo da pojedini dijelovi Izbornog zakona BiH nisu u skladu sa Ustavom BiH i stavio ih van snage, dok se o dijelovima Ljubićevog zahtjeva koji se odnose na Ustav FBiH nije referirao.

To, naravno, nikako ne može otkloniti razumno promišljanje da je Ustavni sud BiH razmatrao i navode Ljubića o neusklađenosti Ustava Federacije BiH sa Ustavom BiH, ali se o njima nije izjasnio. Razloge toga, moguće je razmotriti u dvije stvari.

Prva, jer je Ustavni sud BiH u predmetu U14/12, razmatrajući zahtjev Željka Komšića o tome da odredbe ustava oba entiteta i Izbornog zakona BiH zabranjuju pravo građanima koji se izjašnjavaju kao “ostali” da se imenuju za predsjednike i potpredsjednike FBiH i RS, već utvrdio da to nije u skladu sa članom II/4 Ustava BiH i članom 14, članom 3. Protokola br. 1 i članom 1. Protokola br. 12 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Pomenuti član II/4 Ustava BiH kao i relevantni članovi Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda govore o zabrani diskriminacije po bilo kojem osnovu, pa tako i po osnovu etničke pripadnosti. Ustavni sud BiH konstatira i legitimni cilj Općeg okvirnog mirovnog sporazuma u BiH iz Dejtona, koji se ogleda u očuvanju mira, a koji se ne može narušiti time što će se otkloniti diskriminacija iz oba entitetska ustava, odnosno time što će se građanima koje se izjašnjavaju kao »ostali« omogućiti da budu imenovani za predsjednika i potpredsjednike oba entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske.

Na taj način Ustavni sud BiH je utvrdio svoju sudsku praksu koja se tiče ustavnih odredbi o zabrani diskriminacije, pa će biti interesantno kako će se isti taj sud odnositi po zahtjevu Borjane Krišto, koja traži uvođenje nove diskriminacije u izboru delegata za Dom naroda FBiH, tako što će kroz korištenje proporcionalne zastupljenosti eliminirati jedan značajan građana iz različitih etničkih skupina od mogućnosti da se uopće biraju u taj zakonodavni organ jer to tako očito želi HDZ Bosne i Hercegovine, ali i HDZ Hrvatske.

Isti taj, Ustavni sud BiH konstatira važnost zakonodavnih organa vlasti, koji donose zakone, gdje u njihovom izboru ne bi smjelo biti bilo kojeg oblika diskriminacije, jer bi to bilo u suprotnosti sa članom II/4 Ustava BiH i članom 14, članom 3. Protokola br. 1 i članom 1. Protokola br. 12 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali u svojoj odluci U14/12 nije izvršio interenciju na Ustav Federacije BiH, pravajući to na sljedeći način: “Ustavni sud neće ukinuti navedene odredbe ustava entiteta i Izbornog zakona, odnosno neće naložiti Parlamentarnoj skupštini BiH, Narodnoj skupštini i Parlamentu Federacije BiH da izvrše usaglašavanje navedenih odredaba, dok u domaćem pravnom sistemu ne budu usvojene ustavne i zakonodavne mjere kojima se okončava postojeća neusklađenost Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona s Evropskom konvencijom koju je utvrdio Europski sud u citiranim predmetima”. Interesantno, zar ne?

Bit će još interesantnije vidjeti hoće li Ustavni sud BiH, pored vlastite sudske prakse, omogućiti stvaranje nove diskriminacije, ovoga puta u izboru delegata u Dom naroda FBiH, kako bi ispunio političke ciljeve HDZ-a.

Druga važna stvar, ogleda se u tome da Ustavni sud BiH, citirajući presudu Europskog suda za ljudskih prava iz Strasbourga u predmetu »Zornić« redovno zaboravi sljedeći dio koji kaže:

“U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“ (vidi ibid., tačka 45). Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir (ibid.). Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.”

Iz ovoga je vidljivo, da Europski sud za ljudska prava jasno kaže kako više ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi u kojima postoji diskriminacija, te se od vlasti Bosne i Hercegovine očekuje da se osigura stvarna politička demokracija.

Ovo naravno nije na liniji zahtjeva iz HDZ-a, kojim se briše mogućnost uspostave stvarne političke demokracije, na način da se uvode nove HDZ-ovske verzije diskriminacije, koje svojim zahtjevom nastoji uvesti gospođa Borjana Krišto, tražeći da se briše odredba Ustava Federacije BiH da se u svakom kantonu mora izbrisati po jedan delegat iz svakog od konstitutivnih naroda, što bi u praksi značilo da bi, eventualno, iz određenih kantona bio zabranjen izbor delegata iz pojedinih konstitutivnih naroda, što je ništa drugo nego nova diskriminacija.

Isto tako, kad smo već kod legitimnog cilja, onda je on izreče i u Aneksu 7, koji kaže da se mora obaviti povratak svih protjeranih građana, a da se pri tome, kako to kaže odredba Ustava FBiH, mora koristiti popis iz 1991. gdje je taj legitimni cilj veoma jednostavan – ne dozvoliti da se donošenjem bilo kojeg zakona legaliziraju rezultati genocida, etničkog čišćenja, ratnih zločina, protjerivanja i različitih udruženih zločinačkih poduhvata. To bi Ustavni sud BiH trebao znati.

Osim toga, trebali bi oni koji se time bave u HDZ-u znati da u tijelima koja su utemeljena na paritetu, a to jeste Dom naroda FBiH jer ima istovjetan broj delegata Bošnjaka, Hrvata i Srba, po njih 17, zapravo se poništava princip proporcionalne zastupljenosti. Odnosno, ne može postojati proporcionalna zastupljenost u tijelima koja su utemeljena na paritetu, jer jedan od principa briše ili poništava drugi princip.

Isto tako, bilo bi dobro da HDZ poznaje, a i Ustavni sud BiH, princip iz međunarodnog prava “Vi, Clam, Praecartio” koji kaže da svaki međunarodni sporazum ili njegovi dijelovi koji su doneseni u najboljoj namjeri, ali pod prisilom, ne bi trebali imati pravnu valjanost, kao što je to vrlo precizno utvrdio Europski sud za ljudska prava konstatirajući da je radi prirode sukoba u BiH bilo neophodno pristati na “konstitutivne narode” što nadalje znači da to nije učinjeno dobrovoljno već pod određenom prisilom. Taj element, važan je jer bi eventualno usvajanje zahtjeva Borjane Krišto bilo lako oboriti pred Europskim sudom za ljudska prava iz Strasbourga, koji se za razliku od Ustavnog suda BiH, drži svoje sudske prakse. Kad se sve ovo uzme u obzir, ostaje otvoreno pitanje – je li Ustavni sud Bosne i Hercegovine konzistentan u svome odlučivanju ili nije?

Autor: Vijesti.ba

ZADNJE VIJESTI