NEOČEKIVANO PRIZNANJE ODJEKNULO STUDIJEM! ‘Stepinac je pomogao da se iz logora dovede i udomi 5 tisuća srpske djece’

ZAGREB - Gošća današnje emisije Nedjeljom u 2 bila je zagrebačka redateljica Dana Budisavljević koja je nedavno snimila film “Dnevnik Diane Budisavljević” za koji je dobila prestižne nagrade na filmskom festivalu u Puli.

Riječ je o filmu koji je u Hrvatskoj izazvao mnoge kontroverze, gdje se, uobičajeno, izrazila snažna podijeljenost oko lika i djela Diane Budisavljević pri čemu je dio javnosti njezino djelovanje nazvao ljudskim, humanim i odvažnim, drugi je ustvrdio kako Budisavljević nije mogla djelovati bez pomoći tadašnje vlasti (NDH), a treći je u potpunosti negirao njezin rad.

Jesmo li dobri ljudi ili smo fašisti, prvo je pitanje na koje je gošća odgovorila:

Nismo fašisti

“Mislim da se iz filma vidi da smo dobri ljudi… Sigurno smo imali fašističku vlast, ali nismo fašisti”, kazala je.

O ljudima koji film nisu pogledali, ali imaju stav, rekla je:

“Nemam potrebu objasniti… Film trebaju ići pogledati, mislim da je trenutak da se suočimo sa činjenicom da naša povijest nije crno bijela. Napominjem, pogledalo ga je već 10 000 ljudi”.

O spašavanju tisuća i tisuća srpske djece i knjizi koja o tome govori, gošća je kazala:

“Ne znam zašto se toliko čekalo. Taj se dnevnik prevodio jer je pisan na njemačkom, a onda je došao Domovinski rat kada ta priča o spašavanju srpske djece ne bi prošlo, pa je knjiga izašla tek 2003. Zašto je od tada nitko nije obradio, ne znam”

O logorima za djecu, Budisavljević je kazala:

“Vodim se podatcima iz knjige… Proveli smo povijesno istraživanje i nema sumnje da su logori u NDH postojali, od čega je najveći bio Jasenovac a mi smo se najviše bavili Gradiškom. Danin dnevnik započinje riječima ‘moja sobarica je Židovka’, pa je ona počela prikupljati podatke o njihovim sudbinama. Cilj ustaške vlasti bio je uništenje Srba”, kazala je autorica nagrađenog filma.

Na pitanje o motivu Diane Budisavljević za spašavanjem pravoslavne djece, uslijedio je ovakav odgovor:

“Diana ih je nazivala ‘pravoslavnom djecom’, pa ih tako i ja nazivam u filmu. Njezin motiv mi zapravo – ne znamo. Ona o tome nije niti riječ napisala. Bila je Austrijanka udana za pravoslavnog liječnika i već šest mjeseci nakon uspostave NDH ona kreće u tu akciju i riskira iako joj ništa nije falilo jer je bila iz visokih krugova. Divno je da ju je vodio humanizam, ali pravi motiv nikada nećemo znati. Nisam niti htjela u filmu izmišljati”.

Voditelj je spomenuo Dianine susrete sa Alojzijem Stepincom:

“Moj film se bavi Dianom. Stepinac je tu imao značajnu ulogu, Diana mu se obratila vrlo rano jer kao katolik nije zazirala od njega. On nije bio tako odlučan već ju je preusmjeravao drugdje. Kada je dobila dozvolu da se djeca iz Gradiške prebace u Zagreb, tada Stepinac daje važnu pomoć. On daje nalog da se 5 tisuća djece udomi u okolici Zagreba”

Na pitanje je li NDH ipak dala privolu, Dana je odgovorila potvrdno, uz napomenu da se ipak treba zapitati, kako su ta djeca došla u logore.

Zašto se opet priča o povijesti, Dana Budisavljević objašnjava ovako:

“Mi nemamo filmove o ovakvim događajima. S jedne strane se nabacujemo tim terminima, ustaše, NDH, ali ništa konstruktivno nismo izvukli iz tih rasprava. Kod Diane toga nije bilo, ona je točno znala što radi.
Kada joj je onemogućen rad sa djecom, odnosno spajanja roditelja i djece, ta su djeca ostala bez identiteta. Diana je bila na pravoj strani, na strani dobra, ali nije bila podobna. Nadala se kraju rata da bi mogla riješiti te slučajeve do kraja, međutim se razboljela hodajući po tim logorima i ta njezina kartoteka bila joj je sve”.

Stres prilikom snimanja

Kako je preživjela suočavanje sa tom arhivskom građom, Diana Budisavljević je rekla:

“Jako je potresna već samo knjiga… A onda fotografije… Kad vidite snimke koje smo našli… Mi smo užasno puno plakali. Po meni su te suze vraćanje poštovanja tim ljudima”, kazala je Stankovićeva gošća.

Voditelj je pitao je li slučajnost da se na isti dan premijerno prikazuju film Laudato televizije “Dječje prihvatilište Sisak” i “Dnevnik Diane Budisavljević”, no gošća je odgovor na ovo pitanje izbjegla. No, spomenula je “lažiranje” povijesti i dotakla se Jakova Sedlara koji je u filmu imao “lažnu naslovnicu”. Ustvrdila je i da se njenom filmu podmeću “lažne fotografije” sa “lažnim zaključcima”.

“Svjedočila sam napadu na HAVC i Hrvoja Hribara pri čemu su ljudi s margine, poput medicinske setre (Zorica Gregurić) uspjeli u svom naumu”, kazala je Budisavljević misleći na pojedine braniteljske udruge.

Priznanje o seksualnoj orjentaciji

Stanković se dotakao i Daninog priznanja da je lezbijka:

“Nije to lako, ali u mojoj obitelji to više nije tema. Moja majka je imala neke svoje želje i ja sam to shvatila, ali to su njene želje. Ponavljam, to nije nikada lako”.

Da seksualni izbor ipak nije genetski uvjetovan, zaključak je voditelja koji je pitao svoju gošću kako je to bilo u njezinom slučaju:

“Osjećala sam da je to nešto drugačije što nikoga neće veseliti. To je u pubertetu fluidno i svi se traže. Neki su toga svjesni od rođenja, no kod mene to nije bilo tako jako izraženo. Trebalo mi je da dovoljno puta budem nesretna s dečkima da to shvatim, da shvatim da me ne ispunjavaju. Zaljubljivala sam se na jako kratko, međutim, nisam imala te senzacije koje sam osjećala prema ženama. Često sam sanjala ženu koja me negdje odvodi. Jedino je moja baka “sumnjala” u moju seksualnost. Mislila sam da bi moje priznanje “šokiralo svijet”. Društvo je slalo poruku “ti nećeš uspjeti”. Ipak, nisam htjela živjeti sa strahom”.

Od Dane Budisavljević doznali smo i da je u bliskom srodstvu sa Nikolom Teslom. Otkrili smo i njezinu oduševljenost filmom pri čemu je spomenula Piano kao remek djelo opisujući potonuće glavne junakinje sa klavirom na morsko dno. Ipak, kazala je, kako nije klasičan filmofil koji gleda tri filma dnevno zbog čega joj je teško biti u žiriju na filmskim festivalima.