Ni nakon 10 godina nije razjašnjeno ubojstvo Ive Pukanića

ZAGREB - Na današnji dan 2008. godine Ivo Pukanić je sa suradnikom Nikom Franjićem ubijen eksplozivnom napravom, podmetnutom pod njegov automobil parkiran u dvorištu redakcije Nacionala u središtu Zagreba.

Ubijeni su auto-bombom u ulici Stara Vlaška u dvorištu ispred sjedišta Nacionala u 18.22 sata. Kako je pokazala kasnija rekonstrukcija Pukanić i Franjć, svaki sa svoje strane, prilazili su njegovom Lexusu, a trenutak prije nego su ušli u automobil odjeknula je snažna eksplozija koja je obojicu ubila na mjestu.

Čim se pojavila na mjestu zločina, policija je blokirala promet oko Stare Vlaške i obližnjeg Langovog trga s namjerom sprječavanja ubojičinog bijega, ali bez uspjeha.

Mogući sumnjivac je bio uočen netom nakon eksplozije. Policija je izvijestila da je bio u ranim tridesetim godinama, nosio šiltericu i da je bježao ne obazirući se na promet. Kasnije je utvrđeno da se radi o Željku Milovanoviću. Odmah je bilo jasno da je napad organiziran i izveden profesionalno. Eksploziv je aktiviran na daljinski upravljač.

Policija je u suradnji s Uskokom odmah pokrenula veliku akciju otkrivanja počinitelja atentata koji je uskoro okarakteriziran kao teroristički čin. Tih dana Zagreb je živio u strahu jer su počele kolati priče da je grad preuzima mafija, a ubojstvom je bila šokirana i cijela regija. Iako je uz Pukanića ubijen i Franjić otpočetka je bilo jasno da je on kolateralna žrtva.

Naime, još u travnju iste godine Pukanić je policiji prijavio da je na njega nedaleko od stana u središtu Zagreba izvršen atentat. Prema njegovim izjavama napadač mu je prišao vrlo blizu, ali mu je pištolj zatajio, pa ga je Pukanić uspio svladati. Iako je policija prijavu shvatila ozbiljno, te je Pukanić neko vrijeme imao pratnju, javnost je sve dočekala s skepsom pa se tvrdilo da je to samo njegova nova samopromocija. Na žalost, Pukanićeve riječi da mu je život u opasnosti pokazale su se točnim šest mjeseci kasnije.

Akcija Balkan exspress

Zbog sudjelovanja u atentatu uskoro su uhićeni Željko Milovanović, Robert Matanić, Bojan Gudurić, Luka Matanić, Amir Mafalani te Slobodan Đurović i to u rekordnom roku od samo sedam dana. Njihovo uhićenje je rezultat prve opipljive međuregionalne policijske suradnje u akciji kodnog imena Balkan exspress. Sva šestorica na suđenju su proglašena krivima dobivši zatvorske kazne u rasponu od 15 do maksimalnih 40 godina, koju je dobio Milovanović. Za njega je utvrđeno da aktivirao paklenu napravu na motoru, a osuđen je u odsutnosti jer mu se zbog Pukanićevog ubojstva sudilo i u Beogradu. Vrhovni sud je svima povisio kazne.

Ipak glavno pitanje, tko je bio naručitelj ubojstva i dan danas nije riješeno.

Razne teorije zavjere – od toga da iza Pukanićeva ubojstva stoji tzv. duhanska mafija pa sve do toga da iza Pukanićeve likvidacije stoje udružene državno-političko-policijsko-obavještajne strukture Hrvatske, Srbije i Crne Gore, o čemu bez kraja i konca na beogradskom dijelu suđenja govori Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam, do danas nisu dobile nikakvu opipljivu potvrdu. Tu je i problem sefa ubijenog nakladnika u kojem su navodno bile informacije koje bi mogle ukazati tko je naručitelj ubojstva, a to policija nikada nije potvrdila što samo dovodi novih teorija zbog čega je organiziran atentat. Prije nekoliko godina se pisalo da je Uskok došao do novih saznanja da je ubojstvo naručila crnogorska duhanska mafija, ali to nije potvrđeno i zasad nema nikakvih vidljivih pomaka u istrazi.

Ivo Pukanić novinarstvom se bavio od svoje 18 godine, a široj javnosti postao je poznat 1991. Godine kada je postao urednik tjednika Globus. Četiri godine kasnije s grupom novinara napušta EPH te pokreće tjednik Nacional, u kojem je bio glavni urednik do 2000. godine. Nakon toga postaje predsjednik uprave NCL media grupe ijedan od njezinih vlasnika sve do svoje smrti.

Mnoga poznanstva

Ivo Pukanić bio je jedan od najeksponiranijih novinarskih imena u Hrvatskoj i dobitnik više nagrada.

Bio je osoba koja se nije bojala reći što misli, zbog čega je često dolazio u sukobe s neistomišljenicima.

Nikad nije skrivao poznanstvo s Hrvojem Petračem i umirovljenim generalom Vladimirom Zagorcem, bio je blizak sa tadašnjim predsjednikom Mesićem i nizom utjecajnih političara.

Neki tvrde da je previše znao i da je to razlog što je smaknut na taj način.