O “čistoći obrane časne Armije RBiH”, brojna su i bolna svjedočanstva, a ni UZP joj nije stran

Mostarska SDA zatražila je od vjećnice Naše stranke Irme Baralije da objasni “zašto čistoću borbe Armije Republike BiH u obrani Mostara naziva “mitom” i izjednačava je s karakterom borbe koju je Haški sud označio kao udruženi zločinački pothvat”.

-Oni koji danas čuvaju tekovine časne obrane i oni koji čuvaju tekovine UZP-a nisu ‘kulturološki u pet deka’, kako to Baralija tvrdi, već se radi o civilizacijskoj razlici. Ona je suzdržanošću dala podršku ovoj drugoj strani, ‘pet deka’ odgovornijoj za to što Mostar danas nije grad kakav je trebao biti i kakav Mostarci zaslužuju, naveli su iz SDA.

SDA ovim priopćenjem samo je potvrdila kako ni 25 godina nakon rata nije spremna priznati brojne i brutalne zločine tzv. Armije RBiH. Ništa čudno zna li se kako je, ne jednom lider te stranke Bakir Izetbegović izjavio kako Armija RBiH nije činila zločine, nije ubijala civilno stanovništvo, nije pljačkala i palila kuće, a za SDA-ova dužnosnike ministricu vanjskih poslova BiH Biseru Turković i ministar znanosti i obrazovanja u Vladi HNŽ Rašida Hadžovića osuđeni ratni zločinac zapovjednik ARBiH Sakib Mahmuljina je heroj.

Da teza o čistoći obrane Armije BiH nije ništa drugo do mit, kako je ustvrdila Baralija, koji nema veze s ratnom stvarnošću, govori podatak da je ta “herojska” vojska na području koje je nadzirala imala 331 logor, piše Hrvatski Medijski Servis. Prema službenim podacima, 14.450 Hrvata je prošlo kroz logore Armije BiH. Preko 10.000 logoraša su bili civili, dok je Armija BiH u logorima imala oko 4.000 pripadnika HVO-a.

O “čistoći obrane” tzv. Armije RBiH ne svjedoče samo logori, već i masovni pokolji civila, a nakon pokolja opljačkane i zapaljene kuće. I ne treba ići s područja Mostara da bi smo svjedočili o toj časnoj i čistoj borbi pripadnika tzv ARBiH. Dovoljno je porisjetiti se što su pripadnici ARBiH napravili u selu Grabovica koje se nalazi na sjeveru mostarske, u to vrijeme, općine, gdje je pobijeno 32 hrvatskih civila. U zoru 9. rujna 1993. počeo je zločin nad civilnim hrvatskim stanovništvom. Vojnici Armije RBiH su ubijali redom Hrvate, ne gledajući na godine i spol, a seljani su gubili živote samo zato što su bili Hrvati. Seljani su teško mučeni, odsijecane su im glave, leševi su bacani u kanjon Neretve. Jedan Hrvat je razapet na križ, a glava mu je odrubljena i nabijena na kolac pokraj križa. Njegovoj ženi izvadili su srce i pekli ga na vatri.

O “čistoći obrane” tzv. Armije RBiH svjedoče i brojni zločini nad Hrvatima u sjevernoj Hercegovini i središnjoj Bosni, od Stipića livada, Uzdola, Trusine, Križančeva sela, Buhinih kuća, Maljina, Bugojna, Zenice, Travnika, Vareša i da ne nabrajamo.

A što se tiče udruženog zločinačkog poduhvata, o kojem govori SDA, upravo su pripadnici tzv. Armije RBiH Nisvet Gasal i Senad Dautović na Sudu BiH 2011. osuđeni za UZP kojeg su počinili nad Hrvatima Bugojna, Dautović na 13, a Gasal na 6 godina zatvora. Puno prije presude “šestorici hrvatskih dužnosnika u Haagu.

Ovo je, samo dio tih “tekovina časne Armije RBiH”, kojima se ponosi mostarska SDA, a za koje se, kako civilizacijski iskorak, nije opredjelila vijećnica Irma Baralija, što joj SDA izgleda ne može oprostiti.