ODVJETNIK FERAGET: Kardinalna greška tužiteljice Aličehajić – „Ni brucoš prava ne bi ovako pogriješio“!

SARAJEVO - „Sud je potvrdio stav odvjetnika Ferageta, da se dokazi optužbe (replika) ne mogu koristiti za ispravljanje grešaka Tužiteljstva KS, slijedom čega je sud, a prihvaćajući prigovor odvjetnika Ifeta Ferageta, odbio dokaze tužiteljstva“!

Dana 19. 02. 2020. godine, u krivičnom predmetu, broj 65 0 K 665895 18 K nastavljen je glavni pretres protiv Josipa Šimića-Đinđića po optužnici Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo broj: T09 0 KT0116640 17 od 17.11.2017. godine, zbog pod točkom 1 krivično djelo krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ Federacije BiH i dr. Šimića u ovome predmetu brani Ifet Feraget, odvjetnik iz Sarajeva.

U skladu sa Naredbom Općinskog suda u Sarajevu, broj: 65 0 K 665895 18 K od 12. 02. 2020. godine, kantonalnoj tužiteljici Neveni Aličehajić bilo je naloženo, da do 14. 02. 2020. godine dostavi sudu prijedlog dokaza optužbe, kojima se pobijaju navodi obrane (replika).

Sutkinja Melika Murtezić, dana 19. 02. 2020. godine, na glavnom pretresu, pozvala je kantonalnu tužiteljicu Nevenu Aličehajić, da Sudu obrazloži Prijedlog dokaza optužbe, kojima pobija navode obrane.

Tužiteljica Aličehajić je, obrazlažući navedeni prijedlog, pokušavala uvjeriti sud, da se navedeni Prijedlog Tužiteljstva KS prihvati i predloženi dokazi optužbe (replika) na glavnom pretresu u sklopu dokaza optužbe provedu i u sudski spis uvedu. Na taj način, tužiteljica Aličehajić pokušala je na glavnom pretresu ispraviti katastrofalnu grešku, koju je napravila u istrazi i prilikom podizanja optužnice, a na koju grešku je odvjetnik Feraget na pretresu ukazao, o čemu će dalje biti riječi.

Odvjetnik Ifet Feraget na glavnom pretresu, usprotivio se Prijedlogu dokaza optužbe, kojima se pobijaju navodi obrane, odnosno, predloženim novim vještačenjima pojedinih akata, uvođenju materijalnih dokaza i saslušanja određenih svjedoka, predloženih od strane Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo. Feraget je sudu istaknuo, da neki od predloženih dokaza optužbe apsolutno nemaju veze sa predmetnom optužnicom, napomenuvši sudu, da što se tiče preostalih dokaza optužbe (replike), da oni ne mogu poslužiti Tužilaštvu, da u toku glavnog pretresa, Tužilaštvo ispravlja svoje greške, koje je napravilo u istrazi i prilikom podizanja optužnice.

Sutkinja Melika Murtezić, prihvatila je stav odvjetnika Ifeta Ferageta, te je Prijedlog dokaza optužbe, kojima se pobijaju navodi obrane (replika) na glavnom pretresu odbila i to u dijelu: pozivanje i saslušanje svjedoka optužbe Josipa Kneževića i Čavar Miroslava, sud je također odbio i prijedlog tužilaštva u dijelu kojim se predlaže vještačenje akata po vještaku grafološke struke Ismetu Katani – za vještačenje akata, i to: akta uloženog kao dokaz obrane O30: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,, te dokaza tužilaštva, koji je uložen pod brojem T-41, i to: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,, a sve to na okolnosti da li svi navedeni akti u dijelu otiska pečata i potpisa Adnana Softića imaju ista individualna obilježja, točnije, da li svi otisci pečata i potpisi potiču sa istog dokumenta.

Ovakav prijedlog tužilaštva, a prihvaćajući stav odvjetnika Ferageta, sud nije prihvatio iz slijedećih razloga:

Na glavnom pretresu odvjetnik Feraget je istaknuo slijedeće:

Dana 26. 10. 2017.g., kantonalna tužiteljica Nevena Aličehajić donijela je Naredbu o provođenju istrage, broj: T09 0 KT 0116640 17, protiv Josipa Šimića-Đinđića, stavljajući mu na teret, da je „dana 09.06.2014.g., na tačno neutvrđen način, javnu ispravu, Rješenje MUP-a SBK, Odsjeka za administraciju Kreševo, broj: 03/16-13-7-119/14 od 23.05.2014.g., sačinjeno na memorandumu toga odsjeka i potpisano od strane šefa odsjeka Adnana Softića i sa pečatom odjeljenja za administraciju i podršku Kreševo, kojim je oglašena nevažećom putna isprava BiH, broj: A0178879, izdata od strane MUP-a SBK/KSB – Travnik – Odsjek za administraciju Kreševo, dana 28.05.2010.g., sa rokom valjanosti do 28.05.2015.g., na ime Josip Šimić, sin Miroslava, rođen 19.03.1992.g…, a koji mu je kao podnositelju zahtjeva i dostavljen, preinačio na način da je u isti unio neistinit sadržaj, tako što je u tekstu izvršio promjene u samom tekstu memoranduma…, ali mijenjajući datum na 09.06.2014.g…“! U odnosu na ovo podignuta je optužnica.

Feraget je, citiravši ukratko pred sudom tezu naredbe o provođenju istrage i točku 4 predmetne optužnice, kazao, da je Tužilaštvo protiv Josipa Šimića u skladu s naredbom o provođenju istrage od 26. 10. 2017.g., podiglo optužnicu protiv Josipa Šimića-Đinđića, a vezano za točku 4 predmetne optužnice, tereteći ga, da je iskoristio Rješenje, kojim se njegova putna isprava oglašava nevažećom, te istu preinačio, na način da je u istu unio neistinit sadržaj, navodeći, da je riječ o aktu: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,,“!

Odvjetnik Feraget je kazao, da navedeni akt, koji je fotokopija nije vještačen, dok prilikom pretresa stana ili kuće Josipa Šimića nije pronađen ni original, ni kopija, niti ovjerena kopija Rješenja MUP-a SBK, Odsjeka za administraciju Kreševo, broj: 03/16-13-7-119/14 od 23.05.2014.g., sačinjeno na memorandumu toga odsjeka i potpisano od strane šefa odsjeka Adnana Softića i sa pečatom odjeljenja za administraciju i podršku Kreševo, kojim je oglašena nevažećom putna isprava BiH, broj: A0178879, izdata od strane MUP-a SBK/KSB – Travnik – Odsjek za administraciju Kreševo, dana 28.05.2010.g., sa rokom valjanosti do 28.05.2015.g., , na ime Josip Šimić, sin Miroslava, rođen 19.03.1992.g…, a koji mu je kao podnositelju zahtjeva i dostavljen, pa nije moguće niti utvrditi, da je Šimić koristeći navedeno Rješenje izradio akt, koji predmetom točke 4 predmetne optužnice.

Odvjetnik Ifet Feraget je kazao, da je pred sudom saslušan vještak Ismet Katana, vještak grafološke struke, kojemu je Naredbom Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo, broj: T09 0 KT 0116640 17 od 31.10.2017.g., bilo naloženo, da vještači akt: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“, a koji je, kako Tužilaštvo tvrdi, pronađen u fotokopiji u boji prilikom pretresa kuće Josipa Šimića, i koji je Tužilaštvo u sklopu dokaza optužbe uložilo u sudski spis pod brojem T-41, zajedno sa nalazom vještaka Ismeta Katane.

Feraget je ukazao sudu, da postoje dva akta, i to: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“, koji je vještačen, a koji nije optužnicom obuhvaćen, a u sudski spis je kao dokaz optužbe s nalazom vještaka ipak uložen, i „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,,“, koji nije vještačen, a optužnicom je pod točkom 4 obuhvaćen i u sklopu dokaza optužbe nije uložen, nego u sklopu dokaza obrane pod brojem: O30. Dakle, jedan akt datira sa datumom od 10.06.2014.g., a drugi od 09.06.2014.g., a koja dva akta su različita, što je pred sudom potvrdio i sam vještak Ismet Katana, kada mu je obrana dala na uvid akt od 09.06.2014.g., da isti komparira sa aktom od 10.06.2014.,g., koji je vještačio, te da da svoje mišljenje.

Akt,i to fotokopija u boji: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“, koji je Tužilaštvo KS vještačilo i u sklopu dokaza optužbe u sudski spis uložilo, nikada povodom istoga nije donijelo tužiteljsku odluku u smislu donošenja naredbe o provođenju istrage, niti je ikada u odnosu na isti akt donijelo tužiteljsku odluku u smislu podizanja optužnice. Dakle, akti to fotokopija u boji: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“ nije obuhvaćen predmetnom optužnicom Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo, broj: T09 0 KT 0116640 17 od 17.11.2017.g., u odnosu na točku 4 predmetne optužnice.

Predmetnom optužnicom Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo, broj: T09 0 KT 0116640 17 od 17.11.2017.g., u odnosu na točku 4 predmetne optužnice, obuhvaćen je akt – fotokopija: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,,“, a ne akt od 10.06.2014.g.

I umjesto, da je kantonalna tužiteljica Nevena Aličehajić izdala Naredbu vještaku Ismetu Katani, da vještači akt: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,,“, koji je predmetom optužnice, ista je izdala naredbu da vještak vještači akt: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“, koji nije predmetom optužnice, a koja dva akta su, kao što smo ranije naveli, različita.

Time je kantonalna tužiteljica Aličehajić počinila kardinalnu grešku, pa je izdajući Naredbu za vještačenje akta: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,,“, koji nije obuhvaćen predmetnom optužnicom, i ulažući isti akt zajedno sa nalazom vještaka Ismeta Katane u sudski spis, „pokušala“ da dokaže pred sudom, da je Šimić pod točkom 4 predmetne optužnice počinio kazneno djelo „Krivotvorenje isprave“ iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, a vezano za drugi akt, i to: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,,“, koji je obuhvaćen optužnicom, a koji nikada nije vještačila, i koji je različit od akta od 10.06.2014.g.

Da pojasnimo, tužiteljica je, vještačenjem akta od 10.06.2014.g., koji nije obuhvaćen optužnicom pod točkom 4 iste, a koji je različit od akta od 09.06.2014.g., koji je obuhvaćen optužnicom, htjela da dokaže Šimićevu „krivicu“,da je pod točkom 4 predmetne optužnice počinio kazneno djelo „Krivotvorenje isprave“ iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, iz čega proizlazi, da tužiteljica nije sudu ponudila prave dokaze (nalaz vještaka), niti akt pod točkom 4 optužnice, koji se spominje.

Prethodno navedeno, tužiteljica je htjela u toku glavnog pretresa ispravitipredlažući vještačenje akata, kao i onog kojeg nije u toku istrage vještačila, a sve to sada ponovno po vještaku grafološke struke Ismetu Katani – za vještačenje akata, i to: akta uloženog kao dokaz obrane O30: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g.,, te dokaza tužilaštva, koji je uložen pod brojem T-41, i to: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 10.06.2014.g.,, a sve to na okolnosti da li svi navedeni akti u dijelu otiska pečata i potpisa Adnana Softića imaju ista individualna obilježja, točnije, da li svi otisci pečata i potpisi potiču sa istog dokumenta, što sud nije prihvatio.

Tek je obrana, kao svoj materijalni dokaz pod brojem O30, uložila akt: „Odluka/Rješenje, broj: 03/16-13-7-119/14 od 09.06.2014.g., da pokaže sudu, da se radi o dva različita akta, što je potvrdio i vještak Katana Ismet, kao i to da akt od 09.06.2014.g., nije fotokopija od akta od 10.06.2014. godine.

Sve ovo, odvjetnik Ifet Feraget je naveo na sudu dana 19.02.2020.godine, da je tužiteljica u sudski spis uložila nalaz vještaka i akt od 10.06.2014.g., kojim ni na koji način ne dokazuje tezu optužbe pod točkom 4 optužnice, u kojoj se spominje drugi akt od 09.06.2014.g., koji nije vještačen.

Zamislite, da vas Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu optuži za krivično djelo „Ubojstvo“ iz člana 166. KZ F BiH, tereteći Vas, pod pretpostavkom (bez u istrazi prikupljenih dokaza), da ste iz pištolja ubili npr. Nikolu Tomića, a potom, prikupljajući dokaze, u istrazi izdaju naredbu da se izvrši obdukcija i autopsija neke druge osobe npr. Marka Novića, koji je također ubijen, ali sjekirom. A potom Tužiteljstvo u toku glavnog pretresa „odjednom“ uloži, kao dokaze optužbe nalaze vještaka obdukcije i autopsije ubijenog Marka Novića, koji nalazi potvrđuju, da je Marko Nović ubijen sjekirom, a ne iz pištolja, kako optužba tvrdi, dok za smrt Nikole Tomića optužba ili tužiteljstvo nije u toku istrage prikupilo dokaze u vidu nalaza vještaka o načinu i smrti Nikole Tomića, i na kraju krajeva, da li je uopće i ubijen ili je pao sa neke litice, pa mu je usljed pada pukla lobanja, ili je izvršio samoubojstvo – što na sve istraga tužiteljstva treba da dadne odgovor, a sve to, želeći optužba-tužiteljstvo u istrazi provedenim dokazima nad ubijenim Markom Novićem, dokazati da ste počinili krivično djelo „Ubojstvo“ na štetu Nikole Tomića.

I dosjeti se u toku glavnog pretresa optužba, da se optuženi optužnicom uopće ne tereti da je ubio Marka Novića, nego Nikolu Tomića za kojeg nisu sudu ponudili dokaze u vidu nalaza vještaka, da li se taj čovjek sam ubio, ili je pukim slučajem stradao, ili ga je netko drugi ubio, nisu čak ni prikupili eventualni DNK-a počinitelja na žrtvi. Dosjeti se Tužiteljstvo, da dokazi koje su prikupili za ubijenog Marka Novića nemaju veze sa optužnicom, niti žrtvom (Nikolom Tomić), i na kraju sa optuženim.

I zatraži Tužiteljstvo od suda u toku glavnog pretresa, da se ovoga puta provede obdukcija i autopsija – nalazi vještaka i druge radnje nad ubijenim Nikolom Tomićem, koji je predmetom optužnice kojom je optužen počinitelj.

Zajedničko Marku Noviću, koji je ubijen, što su potvrdili nalazi vještaka obducenata, i Nikole Tomića, koji je pod pretpostavkom ubijen, jer nemamo nalaza vještaka koji bi potvrdili, da je ubijen, ili se sam ubio, ili je nesretnim slučajem stradao, jest da su leševi, ali ipak dva različita leša, po dobi, visini, težini i izgledu. Tako je i sa prethodnim slučajem, a vezano za akte – imamo dva akta, ali ipak različita, po datumu drugačija. Za akt koji je predmetom optužbe tužiteljstvo nije prikupilo dokaze (nalaz vještaka) pa ne znamo je li akt falsifikovan ili ne (možemo samo nagađati), dok za drugi akt koji nije predmetom optužbe imamo dokaz – nalaz vješataka, da se radi o falsifikatu, ali koja korist, kad akt koji je bio predmetom vještačenja, nije obuhvaćen optužnicom.

Sudu ne preostaje ništa drugo, nego da upita tužitelja ili tužiteljicu: „Đe si majke ti, Ti do sada sve istragu provodio, i naposljetku gdje si studirao“, kao što je u seriji „Lud, zbunjen, normalan“, sudac upitao advokata Enesa Hadžiethemćumurovića, koji je braneći Izeta Fazlinovića i dr., nije znao doslovno, što znači kad te sud osudi uvjetno.