OGLAS: Traži se ministar. Može i sposoban!

SARAJEVO - Bez ironije da se traži sposoban ministar, dok se SNSD i SDA prepiru oko imenovanja ministra za ljudska prava i izbjeglice u državnoj izvršnoj vlasti, zapitajmo se koliko je puta negdje „zapelo“ zbog nepostojanja dogovora oko imenovanja na jednu od brojnih funkcija koje plaćaju građani ove države. Nebitno je u cijeloj priči što je sporno imenovanje Mlađena Božovića na mjesto ministra, je li ikome ikada uopće možda palo na pamet da se imenuje netko sposoban na jednu od brojnih funkcija. Također se zapitajmo hoćemo li doživjeti vrijeme u kojem će imenovanja na važne funkcije biti potaknuta nečijim istinskim i iskrenim referencama a ne samo zaduženom obvezom prema stranačkom kolegi.

No, i imenovanje Božovića jest sporno iz perspektive koja nam pokazuje kako se to radi. Koalicijski partneri se dogovore da će svoja mjesta popuniti kako oni žele i jedni drugima neće ulaziti u izbor. Onda se na popisu nađe netko tko drugoj strani smeta. Jedni će reći da je Božović osoba s okaljanom prošlošću i optužnicom, drugi koji ga brane će se pravdati da je to njihov izbor i nitko ga ne treba osporavati jer je tako dogovoreno.

Prvi uvjet za napredak ove države kao države jest da se nekoga negdje imenuje jer se u njega ili nju, u sposobnosti dotične osobe ima povjerenja. Prije toga se moraju zaustaviti imenovanja zato što netko određenu dužnost mora obnašati jer je iskusan, dugo je tu, pred mirovinu je pa da mu se uveća koeficijent, nema od čega drugoga živjeti ili je zadužio stranku pa je vođa naredio tako.

Država Bosna i Hercegovina pokazuje određene pozitivne pomake koje nam vlasti pokazuju u statističkim pokazateljima ali ih građani ove države ne osjećaju. Nasuprot tome, negativni učinci vladanja poradi sebe a ne ljudi koji ovdje žive se osjećaju i vide na svakom koraku. Mi kao država preko svojih političara govorimo, odnosno građani ove države ih slušaju kako i kada govore o smanjenju nezaposlenosti a ne dobivamo podatke o iseljenima koji su usput izbrisani kao nezaposleni s listi Službi za zapošljavanje. Mi bi kao trebali „slaviti“ sastavljanje izvršne državne vlasti nakon više od godinu dana od izbora jer, eto, konačno je pao dogovor. Mi bi da nam europska prijestolnica kulture bude grad koji grca u vlastitom komunalnom otpadu. Posljednje je samo primjer. Mi bi svašta, a ne možemo ništa.

Možda budemo mogli nešto kada se dogodi, ako se dogodi spomenuti slučaj da će netko školovan, sposoban, neiskvaren, nepotkupljiv i neustrašiv preuzeti jednu odgovornu poziciju i početi odgovorno raditi svoj posao. Takav možda i postoji ali ne može dobiti priliku jer je netko uvijek ispred na listi prioriteta. Šteta samo što je lista prioriteta, baš kao put do pakla koji je dobrom namjerom popločan, sastavljena iz pogrešnih motiva.