PANDUREVIĆ: NATO DILEMA – Otvoreno pismo članovima Predsjedništva BiH!

SARAJEVO - Miodrag Pandurević, dipl. pravnik i pomoćnik Ministra civilnih poslova BiH u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, uputio je, putem portala Dnevno.ba, Otvoreno pismo Članovima Predsjedništva BiH. Tom prigodom, pismo istoga, prenosimo u cijelosti:

Poštovani Članovi Predsjedništva BiH!

Za rješavanje određenih političkih, pravnih i ekonomskih problema koji su složene prirode, Bosna i Hercegovina (u daljem tekstu: BiH) ima iskustva, odnosno bolje reći, adminstrativna strukutra ih je uspijevala razrješavati na zadovoljavajući način, doduše ne uvijek odgovarajućom dinamikom, ali sa rezultatom koji je dovodio do pozitivnih ciljeva.

To prije svega podrazumijeva jedan timski rad i međuresorski pristup koji podrazumijeva također i tijesnu saradnju sa entitetskim vlastima. Na bazi takvog metodološkog pristupa BiH je uspijevala razriješiti veoma složena pitanja političke i tehničke prirode, te smo blagodareći tome došli do liberalizacije viznog režima. Put ka rješavanju tog problema išao je od potpunog nerazumijevanja do potpunog razumijevanja i političke podrške.

Prednje iskustvo može poslužiti u definiranju odnosa sa NATO-om. Kada govorimo o NATO-u, razmišljamo o dvije dimenzije i to: NATO u BiH i BiH u NATO-u. Ovo pokazuje dvije situacije između kojih se ne može povući znak jednakosti. Problematika se mora posmatrati u svom njenom totalitetu i svim aspektima.

Veliki je broj aspekata ovog problema, ali ćemo ukazati na osnovne.

Prvi aspekt je vanjskopolitičke pirode, drugi bezbjednosne prirode, treći tehničke prirode, četvrti finansijske, te peti formalne prirode u smislu definiranja procedure za participaciju širokih slojeva tj. nadležnih entitietskih i kantonalnih skupština, kao i eventualno referendumsko izjašnjavanje po tom pitanju.

Svakako, cilj ovog teksta nije da se analiziraju svi mogući aspekti problema, već je akcent na tome, da se definiraju, koja su to prioritetna pitanja koja je potrebno riješiti, bez obzira na konačan stav u pogledu samog pristupanja. Prvo fundamentalno pitanje koje se ovdje pojavljuje jeste – regulisati sam odnos sa NATO-om tj. njegovu faktičku poziciju provesti kroz pravno stanje. U ovom trenutku to je respektabilna sila s kojom, nesporno je, svi u BiH moraju računati kao elementom stabilnosti, ne dovodeći u pitanje cjelishodnost postojanja.

Činjenicu fakticiteta mora pratiti i obim mogućih prava koje faktička vojna sila može imati. To je prevashodno pitanje koje moramo regulirati u odnosu na NATO. Dakle, pored velikog prostora za unapređenje suradnje sa NATO-om u BiH u pogledu međunarodnog terorizma, ostaje otvoreno pitanje slobode djelovanja, kao npr. slobode u dispoziciji dovlačenja nuklearnih borbenih sredstava, prelijetanja strateškim bombarderima sa nuklearnim projektilima, itd.

Nedefiniranost nekih mogućnosti i operacija, koje može provoditi NATO, ukazuje na to da je prethodno pitanje NATO u BiH, a potom BiH u NATO-u. Preskakanjem u redoslijedu rješavanja tih problema, dolazi do zbrke koju dananas imamo. Kao prvo pitanje, od kojeg zavisi mnogo štošta u odnosu prema NATO-u jeste- kako bi se eventualano reflektirali na ukupnu poziciju BiH: dovoz, prelijetanje i korištenje teritorija BiH za manipulacije nuklearnih potencijala. Moramo dobro izanalizirati postojeći problem, kroz iskustvo skandinavskih zemalja, koje su to pitanje, nakon pristupanja NATO-u, točnije, riješile tako da su zakonom isključile korištenje svoje teritorije.

Jasno je, govorimo o slučaju Norveške, što je bilo osnov za stvaranje skandinavske bezatomske zone, kao i snažnu mirovnu inicijativu KEPS, koju je na svojim leđima nosila diplomacija Finske. Dakle, ovo je centralno pitanje kojim se moramo baviti bez polarizacije i pristrasnosti. Hipotetički, prisustvo nuklearnog arsenala na teritoriji BiH, sigurno bi izazavalo neku reakciju, što u prevodu znači da bi BiH bila meta nuklearnih projektila. Ovo je važno pitanje, koje se, kao prethodno pitanje mora riješiti, da bi izbjegli situaciju da od gotovine pravimo veresiju. Imajući u vidu da je BiH, kao Jugoslavija u malom, vododjelnica političkih interesa.

Međutim, vratimo se analizi slučaja.

Znamo šta je nadležnost Predsjedništva BiH. Ono ima dominantnu odgovornost za vanjskopolitička pitanja, ali ima i odgovornost da imenuje nekog tko će formirati Savjet ministara, koji bi se trebao baviti unutrašnjopolitičkim pitanjima, a unutrašnjopolitička pitanja su urgentna i neodložna. Gubitak i iseljavanja stanovništva (prošle godine 1,5 milijun stanovnika), ogromna nezaposlenost, prosječno čekanje na birou od 2 godine i 9 mjeseci (450. 000 tisuća ljudi za rad sposobnih i voljnih), ogroman trgovinski deficit i osim toga još dvadeset negativnih socijalno- ekonomski trendova, ne daju osnova da se unutrašnjepolitičkim problemima daje prioritet u odnosu na jedan vanjskopolitički problem.

Da stvar izniveliramo. Navedeni broj nezeposlenih u vlastitoj zemlji ne može realizirati osnovno egzistencijalno pravo-pravo na rad, dok NATO u BiH ima više prava, nego u pojedinim zemljama koje su u njegovom članstvu. Da budemo konkretni, npr. sudjelovanje Norveške i Danske u NATO vojnim rasporedima mora se povinovati nacionalnom zakonodavstvu, koje ne dopušta stacioniranje stranih trupa ili nuklearnog oružja na njihovoj nacionalnoj teritoriji za vrijeme mira.

Imajući naprijed navedeno stanje stvari, zdravorazumski je da se apsolutni prioritet da onim obavezama iz svoje nadležnosti, koji treba da daju doprinos razrješavanju dugo nagomilavanih unutrašnjih egzistencijalnih, ekonomsko- socijalnih problema, dok se sa NATO-om treba također baviti kontinuirano od strane kompetentnih i nadležnih, ne zaboravljajući onu Sartrovu izreku da je “politika nijansirana igra kombinacija i kompromisa”. Prerano je uopće razmišljati o tome, kako izdvajati 2% BNP BiH za članstvo u NATO-u, pored ovolikih unutrašnjih problema koje moramo rješavati.

Vratimo se ponovo vanjskopolitičkoj problematici, kada nas, već, Predsjedništvo BIH, okreće od unutrašnjih problema i ukažimo na neke momente, istorijske i geopolitičke činjenice, na koje Predsjedništvo BiH ne obraća pažnju. Podjela interesnih sfera između SSSR-a i Anglo-saveza je izvršena 1942. god. prilikom prve posjete Čerčila Staljinu u Moskvi, kada je Jugoslavija, kao zona interesnog utjecaja podijeljenja po modelu “fifti- fifti”. Iako su procenti utjecaja na susjedne zemlje vremenom mijenjanji, za Jugoslaviuju je taj procenat ostao potpuno neizmijenjen.

U toj vododjelnici interesnih sfera, Jugoslavija je mogla da balansira između istoka i zapada i gradi autentičan pristup svjetskoj politici miroljubive koegzistencije i nesvrstane politike. Iznenađujuća je zaboravnost nekih članova Predsjedništva BiH o toj slavnoj stranici jugoslovenske vanjske politike, i pored toga što Titova slika stoji na zidu. Korisno je ukazati na razgovor Tita i Montgomerija, kada mu je Tito rekao da je iznenađen da nisu vršili pritisak da Jugoslavija uđe u NATO. Montgomery je odgovorio da nije bilo pritiska jer su se bojali da bi ulaskom Jugoslavije mogao biti unesen raskol u NATO.

Bezbroj je vanjskopolitičkih kombinacija u koje se naš aktualni problem može smjestiti, te povući istorijske paralele. Svakako, treba imati u vidu temeljni akt o saradnji NATO-Rusija od 27.05.1997. god u Parizu između generalnog tajnika NATO-a i ruskog ministra vanjskih poslova. Ovim dokumentom NATO i Rusija su se obavezali da zajednički grade trajni sveobuhvatan mir u europskom regionu, usklađivanjem daljnjeg razvoja političke i vojne suradnje posredstvom konsenzusa između NATO-a i Rusije. Traženo je dokumentom ne stacioniranje snaga i atomskog naoružanja NATO-a na teritoriji novih članica.

Ovaj bilateralni međunarodni dokument daje puni vanjskolitički i sigurnosni osnov, da se domaćim zakonom BIH isključi mogućnost korištenja teritorije BiH za širenje i transport atomskog naoružanja, jer bi to za posljedicu postojeće konstelacije odnosa u naoružanju inkonfrontacijama značilo, da bi BIH teritorij postao meta i cilj druge atomske sile. Iz dosad iznijetih činjenica koje politika treba imati u vidu, jasno je vidljivo da Predsjedništvu BiH ima ko da piše i ima šta da piše, a ostaje otvoreno pitanje, da li u Predsjedništvu BiH ima ko da čita.

S kolikim oprezom treba pristupiti aktualnom problemu ukazuje i Buhari u zbirci Hadisa koji kaže da će smak svijet nastupiti kada se dvije velike skupine međusobno sukobe i među njima veliki pokolj nastane, a njihovo učenje isto bude.

Povijest bi trebala biti učiteljica života i za članove Predsjedništva BiH da nam se povijest ne bi ponavljala.

S poštovanjem!

Miodrag Pandurević, dipl. pravnik i pomoćnik državnog Ministra civilnih poslova u Vijeću ministara BiH