Pero Barbarić – Pepi: Ključ Škorine pobjede je u Kolindinoj kandidaturi!

ZAGREB - Najbolje što se moglo dogoditi svima onima koji godinama nakon prvog hrvatskog predsjednika nestrpljivo iščekuju dolazak autentičnog domoljuba na poziciju predsjednika RH, jeste neslužbena najava kandidature Kolinde Grabar-Kitarović (KGK) za predsjednicu RH na Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja 5. kolovoza ove godine u Kninu.

Moram priznati da sam i sam strepio i pitao se hoće li se ili neće KGK ponovno kandidirati za predsjednicu RH?

Razmišljao sam, ako se kontrolori RH odluče umjesto KGK kandidirati neko novo nekompromitirano lice za poziciju predsjednika RH iz HDZ –a, da bi (kao i dosad) politička obmana mogla ponovno uspjeti, jer bi birači HDZ- a (i drugi domoljubi) po inerciji i stranačkim interesima dali glas svom kandidatu, što bi upropastilo ovu dugo očekivanu priliku za dolazak domoljubnog kandidata za predsjednika RH, koja se neočekivano kroz splet različitih političkih okolnosti i ega pojavila.

Mislim da je i vladare iz sjeni, a i narod iznenadila i zatekla ova neočekivana prilika i nada, da na Pantovčak napokon zasjedne netko tko nije unaprijed planiran od strane duboke države i ne pripada ovoj odnarođenoj političkoj eliti.

Kontrolori Hrvatske su savršeno osmislili model kontrole i blokade svih državotvornih i općenito stvaralačkih snaga u RH, tako što bi za svake predsjedničke izbore (a i parlamentarne) kandidirali dva ljevičarska kandidata ispred dvije najjače stranke; HDZ-a i SDP-a, koji bi pred narodom izvodili određeni politički igrokaz da se stvori privid i dojam kako se ovi kandidatii svjetonazorski razlikuju, jer se eto nalaze u strankama koje su ideološki potpuno oprečne.

Na ovaj način stvorili bi politički okvir i predstavu za javnost u kojoj postoji samo „naš“ i „njihov“ politički glumac koji se žestoko sukobljava na političkoj areni.

Jedina razlika među njima bila bi ta što bi kandidat ljevice ipak bio autentičan za razliku od kandidata desnice koji je neautentičan.

Zatim bi vojska stranačkih agenata i ostala medijska mašinerija krenula nametati strah desnom biračkom tijelu od pobjede kandidata ljevice, što bi rezultiralo masovnom mobilizacijom i stavom kod glasača da je opet bolje birati od dva zla manje zlo, koje se u konačnici uvijek pokazalo kao veće zlo nego riskirati rasipanje glasova, pa da nam dođe za predsjednika neka ljevičarska babaroga…

Ova metoda teoretski potpuno anulira mogućnost ulaska u drugi krug, a onda i pobjedu nekog trećeg kandidata – autentičnog domoljubnog kandidata koji bi se mogao pojaviti ispred neke male stranke ili kao neovisni kandidat. Glasači desnog biračkog tijela redovito bi odustajali od potpore kandidatu koji se ne uklapa u obrazac „naš“ i „njihov“, za koje iako znaju da je dobar i čestit, ne žele riskirati, jer eto unaprijed znaju da nema nikakve šanse da prođe, pa da se nebi njihovi glasovi rasuli, bolje nam je opet glasovati za „našeg“ kandidata koji ima šansu da prođe i pobjedi…

Ova prepredena metoda ne ostavlja mogućnost glasovanja po savjesti (koja je uvijek nepogrješiva i koja jedina može napraviti istinske promjene), ona osigurava i savršeni alibi za umirivanje savjesti zbog svjesnog produljenja društvene agonije –jer, šta ćeš eto…, bolje je da pobjedi „naš“ nego „njihov“ kandidat.

Ako ljudi poslušaju savjest, (čega se kontrolori najviše boje) i preskoče stranačke naputke i logike mogla bi se dogoditi 90-a, a onda nitko nezna u kojem pravcu će narod krenuti…

I tako ova politička predstava u kojoj narod ushićeno iščekuje rezultate namještene utakmice, godinama osigurava kontrolorima RH kontinuitet moći nad svim važnim političkim procesima.

Na ovaj način duboka država preko desnice gura i one procese i zakone koje se inače nebi usudili progurati preko ljevice, jer bi se narod pobunio i žaba bi mogla iskočila iz lonca…

Nažalost u ovom duhu i kontekstu je i misija i uloga KGK.

Neka nitko ne pomisli da imam nešto osobno protiv KGK, dapače ona je najljepši i najsimpatičniji predsjednički kandidat i zahvalan sam joj što je svojom kandidaturom stvorila priliku za dolazak domoljubnog predsjednika na Pantovčak, ali se protivim njezinoj pogubnoj politici koja rastače kršćanske i domoljubne vrijednosti za koje se hrvatski narod u Domovinskom ratu krvavo izborio.

Iz tog razloga dužnost i obveza je osvijetliti kontekst i cilj njezinog političkog djelovanja koji može stvoriti iluziju kod domoljuba da je moguće ponovno zadobiti slobodu sa osobom koja nije autentična niti slobodna.

Ako političko djelovanje i retoriku Kolinde stavimo u ovaj kontekst, onda ćemo jasno vidjeti da i ona i Vučić i drugi namještenici duboke države provode istu agendu koja promiče na zakonodavnoj razini razne protubožje, protuljudske i protunaravne izopačenosti kulture smrti u svojim državama, kao što su abortus, homoseksualizam, rodna ideologija…

Dok istovremeno na nacionalnoj razini, da bi amortizirali efekte ovih užasa za koje se zalažu (za koje će jednog dana stati pred sud Božji, jer sablažnjuju ne samo malene…), jer ipak to rade u tradicionalno kršćanskim sredinama, oni tobože postaju snažni i beskompromisni borci za nacionalne inerese svojih zemalja, služeći se neodgovorno retorikom koja svaki čas može izazvati krvoproliće.

Ove političke marionete žele stvoriti društvo gore od Sodome i Gomore, koja su u ono vrijeme bili ekonomski najrazvijeniji i najizopačeniji gradovi, i eto kao što znamo to blagostanje i izopačenost nije im pomogla,jer je Bog grešne gradove pretvorio u smrdljive jarke kada je njihova zloća navršila mjeru…

Ne samo da je Kolinda svojim stavovima i politikom bezočno prevarila svoje desno biračko tijelo kada su u pitanju kršćanske vrijednosti, nego ona i na nacionalnoj razini svojom politikom pravi ogromnu štetu za Hrvatsku s velikim posljedicama za buduće naraštaje kojima će zbog politike kiselog grožđa trnuti zubi…

Njezina radikalizacija odnosa sa Srbijom je potpuno nepotrebna i neprimjerena, te daje povod za stvaranje okolnosti i pripreme za nove sukobe između nas i Srbije, to jest obračun NATO-a sa Rusijom preko hrvatskih interesa i hrvatske mladosti.

Hrvatskoj treba predsjednik države i vlade koji će domišljato pronaći načina da se normaliziraju odnosi sa susjedima, a posebno sa Srbijom, poštujući svoje, a cijeneći tuđe, unatoč našoj krvavoj povijesti, te stvaranje okolnosti za nužno jedinstvo kršćana u vremenu koje dolazi.

Mi nesmijemo zaustaviti nužni proces jedinstva kršćana u vremenu koje je pred nama, ostajući tamo negdje na razini ustaša i četnika (što je i cilj onih koji žele zaustaviti razvoj Hrvatske i jedinstvo kršćana), dok elita priprema set novih izopačenosti (zoofilija, pedofilija, incest, nekrofilija…) koje namjerava preko svojih političkih marioneta, uz pomoć medijske mašinerije nametnuti državama kao normalan stupanj razvoja na putu za pakao…

U vremenu koje je pred nama, samo zajedničkim snagama i zajedničkim odgovorom kršćana, pa i drugih monoteističkih religija, bit će moguće obraniti temeljne općeljudske vrijednosti koje su napadnute kao nikad do sad…

Bez kandidature KGK i njezine nevjerodostojnosti u proteklom mandatu, teško bi Hrvati dobili ovu neočekivanu priliku da neovisni kandidat dr. Škoro uđe u drugi krug i pobjedi…

Hvala i g. Plenkoviću koji je odlučio prihvatiti kandidaturu KGK i koji ju ipak po svoj prilici ne namjerava podržati…

Ključ promjena je i u prevarenim, poniženim i razočaranim glasačima HDZ-a koje je KGK bezočno izigrala i koji će vjerujem ovaj put, unatoč propagandi biranja od dva zla manjeg zla, izabrati za sebe i svoju djecu po savjesti samo dobro i izabrati dr. Miroslava Škoru.

Vrijeme koje je pred nama, bit će intenzivno i nitko, ama baš nitko, neće moći ostati nejasan, neodlučan i neopredijeljen (s nekakvim new age stavom), a posebno ne predsjednik RH.

Svatko će se trebati opredijeliti ili za dobro ili za zlo.

Za ovo vrijeme (drugo poluvrijeme), Hrvatima treba autentični domoljub tuđmanovske snage.

Treba nam hrvatski Viktor Orban koji će beskompromisno braniti naše kršćanske i domoljubne vrijednosti.

Kao što u proljeće nitko ne može zaustaviti jednu ljubičicu da miriše, jer kad dođe njezino vrijeme, ona jednostavno miriše, tako vjerujem da nitko neće moći zaustaviti niti proces istinskih političkih promjena u RH, koji počinju s promjenom na Pantovčaku.

Ratni zapovjednik Podstožerne postrojbe GS
PPN Gavran 2
Brigadir Pero Barbarić – Pepi