Pero Barbarić Pepi: KRIK RATNIKA

ČITLUK - Dajem punu podršku Vladislavu Beriću, ratnom vojnom invalidu iz Livna, pripadniku specijalne policije HVO-a i jednom od zapovjednika oslobodilačke operacije CINCAR, što je u pravi čas i na pravome mjestu hrabro i odlučno JAVNO svjedočio istinu na svečanoj akademiji povodom 25. obljetnice oslobođenja Kupresa.

U ovim olovnim i presudnim vremenima za opstojnost hrvatskog naroda u BiH, kad su mnogi autoriteti koji su pozvani da viču sa krovova ustrašeni i potkupljeni i kad se više gotovo nitko ne usuđuje javno ukazivati na nepravdu koja viče do neba, ovaj čin gospodina i ratnika (kome se svatko tko je slobodan divi) ravan je ratnom junaštvu golorukog napada na neprijateljski bunker.

Vjerujem da je Vladislava PORED OSTALOG iritiralo i to što je upravo na ovom mjestu slave i ponosa, njegove riječi trebao  izgovoriti sa govornice netko od ratnih zapovjednika ili čelnika braniteljskih  udruga,  umjesto beskorisnih slatkorječvih govora  punih opreza prema vlastodršcima od kojih nemaju koristi ni mrtvi ni živi…

A mi? Svi mi koji smo čuli ovaj potresni vapaj gospodina Vladislava, jesmo li dovoljno učinili da ne dođe do bijede u kojoj se danas nalazimo?

Jesmo li i mi svojom šutnjom doprinijeli ovoj situaciji? Hoćemo li se sad trgnuti?

Jedno je sigurno, ništa se, ama baš ništa, neće promijeniti  dok svi ne postanemo poput krika gospodina Vladislava na Kupresu.

Ovo je bio ratni krik i poziv na buđenje i djelovanje prije nego što bude prekasno…

Hoćemo li i želimo li ga čuti?

Pozivam i sve branitelje, časnike, ratne zapovjednike da se javno priključe svojom podrškom ovom vapijućem glasu u pustinji!

Ne bojte se, kao što se niste bojali u ratu…