PISMA ČITATELJA: Pismo onima iz onih fotelja koje smo mi krvlju stvorili!

LJUBUŠKI - Godine su devedesete. Buđenje svijesti, zajedništvo, nešto što se samo poželjeti može. Trenutak koji se ne smije propustiti po cijenu života da napokon budemo svoji na svome, ostvarimo težnju naših djedova i očeva od stoljeća sedmoga. Jedinstvo nacije, onaj inat hrvatski!

Nemam ništa al’ sam jači od svih, vjera u čovjeka i pomoć Boga i svaku hrvatsku dušu ma gdje bila, vjerujem da ćemo svi biti ko’ jedan. I bili smo uz prkos svim onima koji nas nisu voljeli i dan-danas ne mogu podnijeti što imamo nešto naše, da smo svoji na svome.

Plan moćnika bio je uništi, spali, satari sve što hrvatski diše. No, prevarili su se, jer odlučnost malog hrvatskog čovjeka bila je jača, zbili smo redove odlučni u svojoj namjeri krenuli goloruki obraniti rodnu grudu od najezde poludjele horde pljačkaša i krvnika željnih krvi i osvete, hrvatske muke i imovine. No ta želja da unište bila im je noćna mora, zalogaj na kojem zube lome, a sve zbog svoje pohlepe.

Hrvatski bojovnik čvrsto stoji sa vjerom u Boga i brata svoga hrvatskoga. Ni u jednom trenu nije mu žao svoje krvi ni života… On napreduje, jača, ponos raste, prkos jača za dom i domovinu svoju, obitelj, prijatelje, rodbinu… Mnogi od nas vratili se nisu, mnogi su teško ranjeni, psihički shrvani, ali sretni i ponosni stvorili smo nešto što je naše. Zašto je vrijedilo dati ono najviše što se moglo dati a to je život za boljitak, za najmilije, za svoj narod, narod hrvatski.

Danas me srce steže, duša boli, lagano nestajem, suicida je sve više, na marginama živimo, na prosjački štap su nas doveli, molimo za koricu kruha, dokazivati se moramo da smo stvarali svojom krvlju ovu Bogom danu najljepšu zemlju. Poštovanja nema, hoće iz fotelja koje im stvorišmo da nas zatru, zaborave i omalovaže, ponos unište.

Sjeti te se da je fotelja u kojoj sjedite krvlju stvorena, kruh koji je u vašim ustima da je žrtva nevina, ne određujte na pravima, nama je domovina svetinja, ne skrnavite ono što stvarali niste, ne otvarajte rane naše, vrijeme je da shvatite domovina je u nama, a mi smo domovina i tu nema razmišljanja, samo malo poštovanja molim za sve one što su život dali, što im se za grob nezna, za koje se na trgovima svijeća pali, jer oni su nešto najviše za domovinu dali.

Poštujte nas ako nas i ne volite, bojovnik hrvatski Hrvatsku voli. Mi smo domovina.

Stalni čitatelj portala Dnevno.ba iz Ljubuškoga (podaci poznati uredništvu portala)