PLENKOVIĆ TRAŽI ZAMJENU, ALI SVI GA ODBIJAJU! Nitko ne želi zamijeniti ministra koji upravlja resorom ‘smrti’!

Sve više zaraženih koronavirusom ukazuje na to da Hrvatska ulazi u treći val pandemije koji bi se, kako zasad stvari stoje, mogao oduljiti sve do početaka turističke sezone te dovesti u pitanje njezinu opstojnost, a paralelno s time i opstojnost državnog proračuna koji ni prije pandemije nije bio stabilan.

Paralelno s trećim valom pandemije, hrvatsko zdravstvo i službeno priznaje poraz, i to tako što su se crne najave obistinile. Naime, nedavno je naša najveća veledrogerija Medika obustavila isporuku lijekova i ostale medicinske opreme svim bolnicama u zemlji osim one u Lovranu.

Čini se da bi se za primjerom Medike mogle povesti i druge veledrogerije, koje već više od godinu dana upozoravaju da su im bolnice dužne sada već više od šest milijardi kuna, onemogućujući im daljnje poslovanje. Stoga apeliraju na ministra zdravstva Vilija Beroša, koji po svemu sudeći ne uspijeva pronaći konkretno rješenje niti se usuglasiti s ministrom financija Zdravkom Marićem koji potiho svako malo kao spasonosnu opciju natukne privatizaciju kompletnog sustava.

Ne javlja se

Budući da se pandemija koronavirusa na globalnoj razini uspoređuje s ratom koji cijeli svijet vodi s nepoznatim neprijateljem, sasvim je jasno da Hrvatska ovaj rat gubi. Ostati bez lijekova na samim začecima trećeg vala ne znači ništa drugo doli poraz, jer to je kao da su Gotovini usred rata otkazali isporuku metaka za vojsku. Lijekovi će, prema Beroševim riječima, biti osigurani onima kojima su nužni, no ni za to kriteriji nisu potpuno jasni pa je evidentno da se sustav urušava.

Ako nema osnovnih lijekova, nameće se pitanje kako i kada onda uopće možemo očekivati cjepiva i masovno procjepljivanje koje je prije samo nekoliko tjedana najavljivano kao gotov posao u koji samo treba krenuti, da bi se potom i taj plan rasprsnuo poput kule od karata.

Svjestan je i premijer Plenković da se njegov nekoć najpopularniji ministar u ovom zdravstvenom košmaru više ne snalazi. Dugovi bolnica prema veledrogerijama tek su jedan u nizu starih problema koji dolaze na naplatu. Zdravstvo se odavno suočava s manjkom kadrova, manjkom opreme, listama čekanja koje sežu unedogled, a za to vrijeme, prema riječima čelnog čovjeka Medike Jasminka Hercega, Beroš se ne javlja ni na telefon.

Sve to vrijeme ni Plenković se ne javlja na Beroševe pozive. Njih dvojica potpuno su zahladili odnose još otkako je Beroš neumjesno komunicirao s nesuđenom ravnateljicom Vinogradske Dijanom Zadravec. Kako su se problemi nastavili gomilati, tako su dva HDZ-ovca jedan drugomu okrenula leđa. U Ministarstvu zdravstva ispod glasa nam priznaju kako Beroš doista nema ni plana ni programa, pa ni ideje kojom bi reformirao sustav prepun rupa, sustav za koji Hrvatska nema novca. Zdravstvo je zapušteno i o tome desetljećima nitko nije vodio računa, a sada je sve to palo na leđa ministra koji više računa vodi o svojem PR-u, političkoj karijeri i javnim nastupima, negoli o samom sustavu iz kojeg je i sam došao na čelo Ministarstva, pa samim time vrlo dobro zna što ga tišti.

Bez ikakva plana

Ideja o osnutku “državne veledrogerije” koju je predstavio prije nekoliko mjeseci nije pala na plodno tlo, a i dokument koji se najavljivalo iz ovog resora, a u kojem se detaljno trebao razraditi plan za oporavak nije na vidiku. Pandemija i aktivnosti u Stožeru Berošu su oduzele previše vremena pa se, sve i da želi, ne stiže baviti gorućim problemima kojih će biti sve više. No čini se da se s tim problemima ne želi baviti nitko tko je iole kompetentan. Toga je sve svjesniji Plenković koji posljednjih nekoliko tjedana vodećim hrvatskim liječnicima i ravnateljima bolnica nudi Ministarstvo zdravstva, najavljujući Berošev odlazak.

Ali sada, usred pandemije, kada je zdravstvo i financijski i materijalno i kadrovski pred krahom, nitko ne želi taj posao. Ne žele na sebe preuzeti toliku odgovornost niti imaju volje uvjeravati naciju da će sve biti u redu i da će se novac pribaviti. Štoviše, unutar sustava sve je više onih koji se s porazom mire, a neki idu tako daleko da kažu da samo Beroš, koji se brzinski od doktora transformirao u političara, može tako obmanjivati naciju.

Dok ministar pokušava problem zapakirati u celofan, brojke otkrivaju razmjere katastrofe. Medika je, primjerice, do konca 2018. godine poslovala s prihodima od gotovo 800 milijuna kuna, dobit im je iznosila 20 milijuna kuna, a ostvarivali su i gotovo tri milijarde kuna prometa. No samo krajem te godine kratkoročne obveze Medike iznosile su 1,5 milijardi kuna, kapital i rezerve 38 milijardi, a potraživanja od domaćih kupaca 1,1 milijardu kuna. Dug hrvatskih bolnica prema najvećoj veledrogeriji trenutno prelazi dvije milijarde kuna. U ovom posljednjem kvartalu plaćeno im je 100 milijuna kuna, ali to nije dovoljno te im je ugroženo poslovanje.

Veledrogerije su, inače, i prije desetak dana upozoravale da će ukupan dug države za lijekove, i to bolnica veledrogerijama te Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ljekarnama za lijekove na recept, dosegnuti šest i pol milijardi kuna. Od toga iznosa čak četiri i pol milijarde kuna odnosi se na dug bolnica prema veledrogerijama.

Mračne brojke

Lani su iz državnog proračuna bolnicama doznačene 2,24 milijarde kuna za plaćanje dugova veledrogerijama, no i tada je dug narastao za 750 milijuna kuna, a od početka ove godine porastao je za dodatnih pola milijarde kuna. Za sve te brojke Beroš je znao i prije nego što se primio ministarskog posla jer je bio zamjenik svog prethodnika Milana Kujundžića. S njim je obećavao reformu zdravstvenog sustava, a umjesto toga, Beroš sada, baš poput svojih prethodnika, najavljuje rast doprinosa na plaće za zdravstvo, od čega bi se trebao podmirivati dug veledrogerijama. Drugim riječima, vlastitu bezidejnost on sada naplaćuje građanima, a i to odrađuje pomalo traljavo, ne otkrivajući o kolikom će rastu biti riječ i kada taj rast možemo očekivati.

Beroš tijekom svojeg mandata još nije našao vremena ni prostora kako bi predstavio mjere koje nudi za zdravstvo. Reforme realno i ne postoje pa je dizanje doprinosa u vrijeme krize samo još jedan pokazatelj da se ovom tematikom Beroš ni ne misli dugoročno baviti. Da je dizanje doprinosa golemi udar, vidljivo je iz toga što Hrvati već sada izdvajaju 16,5 posto doprinosa za zdravstvo, te smo time uz Nijemce vodeći u Uniji. Jednostavnije rečeno, radnik zaposlen u Zagrebu, bez djece i drugih olakšica, s plaćom od 6000 kuna neto za zdravstvo izdvaja 1365 kuna mjesečno. Povećanje doprinosa dovest će ili do smanjenja plaća za radnike ili će poslodavci morati pokriti taj trošak te staviti dodatni uteg na već otežano poslovanje.

Upitno je, također, koliko će veća izdvajanja za zdravstvo zapravo pridonijeti rješavanju krizne situacije. I vlade prije Plenkovićeve podizale su doprinose za zdravstvo pa problem nije riješen.

Spašavanje fotelje

Iako je Kukuriku vlada doprinose smanjila sa 15 na 13 posto, vrlo brzo su se predomislili te je tadašnji ministar financija Slavko Linić davanja vratio na 15 posto, bez nekog velikog efekta na dugove. U mandatu Beroševa prethodnika Kujundžića davanja su rasla na 16,5 posto, ali paralelno s time rasli su i dugovi prema veledrogerijama. Oderati po šačici preostalih zaposlenih građana posebice sada, usred krize, očito nije opcija koja će spasiti naš zdravstveni sustav. U pokušaju spašavanja svoje fotelje i pozicije Beroš bez ideje i strategije nastavlja putem svojih prethodnika, a time od najpopularnijeg političara prelazi u tim najnesposobnijih ministara zdravstva u povijesti ovoga resora. Pljesak s balkona sada bi mogli zamijeniti zvižduci, no čini se da narod ni za to više nema volje.