Po tome kako izgleda njihovo groblje, vidi se tužan život današnjih Židova u Tuzli: Nemaju sinagogou, groblje vapi za obnovom, ali sve završi na obećanjima

Židovsko groblje u Tuzli, kao veoma rijetko u Bosni i Hercegovini, jedno je od najvrednijih bh. nacionalnih kulturno-povijesni spomenika. Formirano krajem 19. stoljeća na lokalitetu Borić, svjedok je vremena i povijesti prisutnosti Židova na području tuzlanske regije.

Prostire se na površini od oko 2.760 m2 sa ukupno 161 grobnicom. Na groblju su evidentirane grobnice iz druge polovine 19. stoljeća, najstariji nadgrobnici su datirani 1868., 1892., 1893., 1894., 1897. godine, a groblje je i danas aktivno.

Forme i oblici nadgrobnika su raznovrsni. Osim nekoliko njih koji formom položenih kamenih sanduka mogu upućivati na najstarije, ali i sefardske spomenike, zastupljeni na mnogim židovskim grobljima u BiH, dolaskom Aškenaza u drugoj polovici 19. stoljeća na groblju se pojavljuju i moderniji oblici nadgrobnika po uzoru na one nastale u zapadnoj Europi. Dvije forme nadgrobnika dominiraju grobljem, a to su nadgrobnici u formi stele i obeliska koji se javljaju kao samostojeći, na postolju ili u kombinaciji sa horizontalnom pločom.

Natpisi na spomenicima su pisani na bosanskom i njemačkom jeziku. Neki od nadgrobnika po vrijednostima, bilo da je riječ o starosti, karakterističnim graditeljskim elementima, oblicima, natpisima ili drugo, predstavljaju vrijedno i značajno umjetničko i spomeničko naslijeđe.

Veliki broj natpisa je ostao očuvan, što je važan dokument o obiteljima koje su živjele u Tuzli u tom razdoblju. Natpisi su dvojezični, isklesani hebrejskim kvadratnim pismom i latiničnim pismom. Oblici, ukrasi, simboli kao i natpisi pružaju jedno od najbolje dokumentiranih svjedočanstava razvoja tradicije i kulture židovske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Predsjednica Židovske općine Tuzla Marina Rajner istaknula je u razgovoru za Fenu da postoje naznake kako su se tu sahranjivali Židovi i ranije. Ona podsjeća da su u Tuzlu prvo došli Sefardi nakon poznatog progona iz Španjolske, a potom i Aškenazi sa Austro-Ugarskom. Kako je Tuzla rudarski i radnički grad, Židovi koji su tu doselili nisu se dijelili kao u drugim gradovima te im je i groblje bilo zajedničko.

– To se najbolje vidi po više različitih stilova nadgrobnih spomenika. Groblje je još aktivno jer ima mjesta, ne mnogo, ali ima – kazala je Rajner.

Projekt Menuha realiziran je 2006. godine uz sudjelovanje mladih Židova iz bivše Jugoslavije sa zadatkom da urede i popišu grobna mjesta. Također, 2018. sa istim zadatkom u Tuzli su boravili mladi (nejevreji) iz Europe – Njemačke, Poljske, BiH. Tada su otkrivali pojedine spomenike-ploče koje su bile potpuno zasute zamljom.

– Na njima su se nalazila nama nerazumljiva slova i crteži šestokrake zvijezde i žalosne vrbe. Na groblju ima i velikih, mramornih spomenika iz epohe art deko (dekorativna umjetnost, između dva rata) i naravno suvremenih. S obzirom na to da ima vrlo malo preživjelih potomaka, neki spomenici vape za obnovom. Od poznatih tuzlanskih Židova, tu je sahranjen sa suprugom prim.dr Egon Rajner, osnivač Psihijatrijskog odjeljenja pri bolnici u Tuzli – ustvrdila je Rajner.

Pored natpisa, na nadgrobnicima se pojavljuju i razni motivi – Davidova zvijezda, Ruke kao simbol koje se često pojavljuju na spomenicima potomaka Kohen kao simbol njihovog prava blagosivljanja (Ruke su postavljene u položaj za svećenički blagoslov), Vrč je simbol Levita, članova svećeničkog plemena Levi (Vrč predstavlja simbol njihove funkcije u hramu, oni tijekom bogosluženja u sinagogi imaju određene privilegije, jedna od njih je i pranje ruku svećenika prije početka službe), te Tužna vrba kao simbol tuge i žalovanja. U groblju su podignuti i nadgrobni spomenici žrtvama stradalim u logorima Jasenovac i Stara Gradiška.

Komentirajući je li išta promijenjeno kada je riječ o zaštiti Židovskog groblja nakon što je ono 2018. godine proglašeno nacionalnim spomenikom BiH, Marina Rajner ocjenjuje da nije. Kao najveći aktualni problem navodi košenje trave na prostoru groblja, imajući u vidu starosnu i materijalnu strukturu članova Židovske općine Tuzla.

– Imali smo i imamo želju da se naprave staze, srede spomenici, podignu oni koji su pali, podupre zemljište koje klizi….Ali povremeno nam kada je riječ o košenju trave pomognu iz Islamske zajednice Tuzla, na čemu smo im veoma zahvalni – naglasila je ona.

Govoreći o tome da je Tuzla nekada imala dvije sinagoge, a danas na žalost nijednu, što predstavlja problem za Židove tog grada u obavljaju vjerske aktivnosti bez sakralnog objekta, Rajner smatra da čovjek ako je vjernik može da se obrati Bogu bilo gdje – u šumi, polju, sobi…

– Članovi Židovske općine Tuzla okupljaju se i obilježavaju praznike u hotelu “Tuzla” gdje su nam i radne prostorije 30 kvadratnih metara. Nama starijima bitno je da mladi nauče nešto, da znaju da još negdje pripadaju. Što se tiče sinagoge, malo-malo se pojavi ideja o, na primjer, maketi zgrade koja je zapaljena 1942. i srušena ili replika te iste zgrade na mjestu gdje je bila sa drugom namjenom ali sve se završi na želji, ideji, obećanju… – naglasila je.

Nakon terenskog istraživanja i dokumentiranja ustanovljeno je da trenutno stanje u kojem se groblje nalazi nije zadovoljavajuće. Neredovno održavanje i neadekvatna sanacija grobnica dovela je do rušenja i uništenja spomenika. Pored ljudskog faktora, razlog uništenja pojedinih grobnica je i pomjeranje tla.

Veliki broj nadgrobnika je oštećen, oboren, prelomljen ili su utonuli u zemlju. Evidentirano je prisustvo mikropukotina, manjih i većih pukotina na kamenim površinama nadgrobnika kao i većih oštećenja. Groblje je u cijelosti zaraslo u nisko raslinje, a prisutno je mnogo većeg samoniklog drveća raslinja oko nadgrobnika. Također je na nadgrobnicima evidentirano prisustvo mahovine i lišajeva. Pojedini nadgrobnici su nagnuti ili pomjereni iz svog ležišta. Na više mjesta je primjetno oštećenje ograde groblja za koju je potrebna potpuna sanacija. Vrata koja čine ulaznu kapiju u groblje su dotrajala.

Židovska općina Tuzla danas broji 117 članova. Po Statutu, član općine može biti onaj kome je majka ili otac Židov udajom ili ženidbom. Od spomenutog broja članova, jedna veća obitelj živi u Brčkom, manje obitelji u Kladnju, Puračiću i Živinicama, dok 101 član živi u Tuzli.