POMRAČENJE UMA Kad misliš da ne može niže – Emir Suljagić te razuvjeri

Vrhunac licemjerja – tim riječima najlakše je opisati priopćenje koje je danas izdao Memorijalni centar Srebrenica-Potočari Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine koje vodi Emir Suljagić, a povodom obilježavanja ratnog zločina koje je počinila bošnjačka Armija BiH nad hrvatskim civilima u mjestu Grabovica na današnji dan 1993. godine.

U noći s 8. na 9. rujna 1993. godine bošnjačka Armija BiH mučila je, masakrirala i na kraju ubila 33 osobe samo zbog njihove nacionalnosti. Riječ je bila o civilima, koji nisu izbjegli pred bošnjačkom ARBIH nego su ostali na svojim ognjištima vjerujući kako ih ta vojska neće pobiti samo zbog njihove nacionalnosti, piše Dnevnik.ba.

Od 33 ubijena civila, tijela čak njih 17 još uvijek nisu pronađena. Pretpostavlja se kako su bačeni u Neretvu. O monstruoznosti izvršitelja i nalogodavaca govori i činjenica kako je najmlađa žrtva masakra Mladenka Zadro imala samo četiri godine, dok je najstarija žrtva bio Marko Marić s 87 godina.

No, Suljagićev memorijalni centar govori o ubijenih “13 civila hrvatske nacionalnosti”.

“Prema pravosnažnim presudama, van razumne sumnje je dokazano da je u zločinu u Grabovici ubijeno najmanje 13 civila hrvatske nacionalnosti, a među njima i jedno dijete starosti 4 godine. Dosadašnjim presudama za ovaj zločin je utvrđena odgovornost 5 lica, što je mali, ali važan korak u našoj zajedničkoj borbi za pravdu. Pozivamo sve eventualne svjedoke i sva lica koja imaju podatke o nestalim licima iz ovog masakra da izađu s podacima i informacijama o lokacijama i sudbini onih za kojima se još uvijek traga. Upućujemo izraze saučešća i suosjećanja s porodicama žrtava Grabovice, a posebno hrabrim dječacima Goranu i Zoranu Zadri, koji su masakr preživjeli i svojim pričama učinili da zločin ne bude zaboravljen, a počinitelji budu privedeni licu pravde. Također, ne smije se zaboraviti ni vrijedan i hrabar rad ratnog novinara Šefke Hodžića iz sarajevskog Oslobođenja koji je, među prvima, radio na istrazi priče o Grabovici”, pojašnjavaju iz Memorijalnog centra Srebrenica.

Dakle, osim što broj žrtava svode na one koje su “van razumne sumnje utvrđene pravosnažnim presudama”, nigdje ne spominju ni vojsku koja je zločin počinila niti pozivaju da se procesuiraju nalogodavci zločina. K tomu, ne problematiziraju ni činjenicu da je pet osuđenih za zločin u Grabovici osuđeno za pojedinačna ubojstva.

Iz Suljagićevog Memorijalnog centra su iskoristili ovu priliku kako bi pozvali da se u Bosni i Hercegovini pristupi reformi obrazovnog sistema te “osigura da generacije koje dolaze ne slave zločince i ne negiraju činjenice o agresiji i genocidu od 1992. do 1995. godine”. Također, pozivaju Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine da aktivno pristupi utvrđivanju odgovornosti za sve one koji veličaju ratne zločine i negiraju presude, kako Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, tako i sudova u Bosni i Hercegovini.

Umjesto da traže da se procesuiraju nalogodavci zločina u Grabovici, oni okreću “vodu na svoj mlin” temama koje njih zanimaju.

“Uloga i misija Memorijalnog centra Srebrenica je čuvati sjećanje na žrtve genocida nad Bošnjacima iz srpnja 1995. godine. Istovremeno, naša uloga je biti spona u dijalogu o suočavanju s prošlošću, zaštiti vladavine prava i izgradnji međuetničkog dijaloga koji će osigurati da se nikada i nikome ne ponovi ono što se dogodilo našim najmilijim”, zaključuju iz Memorijalnog centra.

Inače, Emir Suljagić, voditelj ovog centra, jedan je od predvodnika gotovo svake hajke na javne osobe hrvatske nacionalnosti koje se zalažu za jednakopravnost triju konstitutivnih naroda u BiH. Također, dao je nemjerljiv doprinos stvaranju razdora između hrvatske i bošnjačke nacionalne zajednice u BiH otvoreno šireći kroatofobiju, nazivajući hrvatske javne osobe “uzp-ovcima” a medije na hrvatskom jeziku u BiH “NDH medijima”.

Stoga ovo priopćenje njegovog centra predstavlja vrhunac licemjerja čak i u moralnoj razorenoj zemlji poput BiH. Nema se, dakle, srama iskoristiti tuđe žrtve kako bi promovirali vlastiti politički ciljevi a sve umotano u celofan hinjene sućuti s obiteljima stradalih. Čak se i sućut izjavljuje sa skrivenim namjerama.