Predavanje Daria Kordića je pokazalo i to kakvih „Hrvata“ sve ima

ZAGREB - Uz najdublje žaljenje za stradalima u svim zločinima i na svim stranama, i uz osudu svih zločina pa i naravno onoga u Ahmićima, moramo znati da je predavanje Daria Kordića u Zagrebu bilo moguće iz više razloga. Netko je to trebao organizirati i njega pozvati, on je se trebao odazvati pozivu, i bilo je potrebno da nitko ne zabrani skup prije samog održavanja. Nije Kordić Thompson i nije Zagreb Pula, pa nije bilo zabrana. Posljednje što je bilo potrebno jest da se prije samog predavanje Daria Kordića okupi dovoljno onih koji bi poslušali što on ima za reći, a bilo je poznato o čemu će pričati.

Naravno, kao i u mnogim drugim sličnim situacijama, prava bura se stvorila nakon što je se nešto dogodilo. Zašto? Zato jer nema mjesta raspravi i normalnom razgovoru, dvije strane su samo dovoljne i ne smije postojati ona treća. Jedna strana je za Kordića a druga protiv. Obje su strane žestoko za svoju stvar i svoj stav. Oni koji su za Kordića, smatraju ga herojem rata i nepravedno osuđenim patnikom, oni koji su protiv smatraju ga ratnim zločincem kao što on, u pravnom smislu, nevezano za to što tko mislio o pravednosti haškog tribunala, i jest, osuđeni ratni zločinac koji je odležao dvije trećine kazne od 25 godina zatvora, pušten na slobodu nakon odsluženja kazne, i na toj slobodi je, između ostaloga, održao predavanje u Zagrebu u organizaciji Hercegovačkih studenata Sveučilišta u Zagrebu, katoličke crkve i/ili koga još.

Nekoliko stvari se pojavljuje u očima onoga koji pokuša neutralno i sa strane pogledati što se zapravo dogodilo i kako to prihvatiti. Najprije činjenica da nijedna od spomenute dvije strane, one pro i kontra Kordića, teško prihvaća ili nikako ne prihvaća treću, neutralnu stranu, koliko god ona pokušavala biti odmaknuta od biranja, i koliko god se pokušalo rezonirati događaje u smjeru smirivanja strasti. Za jedne će opet taj neutralac biti izdajnik hrvatstva jer ne podupire Kordića kao vojnika i heroja koji je nevin odležao kaznu, a za druge će biti ustaški pijun koji, čak ne iz prikrajka nego otvoreno, iako želi biti neutralan, podupire osuđenog ratnog zločinca. Neka će. Imamo pravo svi na mišljenje.

Najprije treba baciti pogled na usporedbu Daria Kordića sa svetim Pavlom koji je kao Savao bio progonitelj kršćanstva pa na putu za Damask sreo Isusa, odnosno Isus mu se javio i pitao zašto ga progoni. Svaki kršćanin, ako vjeruje u nauk Crkve, jest grješnik kao čovjek jer je Isus jedini hodio po zemlji a bio bez grijeha i po tome se jedino razlikuje od ostalih ljudi. Jer piše da je bio jednak čovjeku u svemu osim po grijehu. Savao je svojedobno progonio kršćane kao rimski vojnik a obraćenjem je počeo slijediti Krista i revno propovijedati vjeru te obraćenjem drugih (i Židova i Rimljana i pogana i svih drugih ljudi onoga doba) nastojao širiti kršćansku vjeru i učvršćivati je kod onih koji su već vjerovali. Ako je Dario Kordić spoznao Boga u ćeliji ili samici, i spoznao ga tijekom suđenja, on za sada može biti samo pojedinac koji se pokajao i zatražio oprost za grijehe koje je počinio kod svoje već postojeće temeljne vjerske skupine. Usporedba Daria Kordića sa svetim Pavlom bi išla u tom smjeru da se Kordić kao nekadašnji ratni zločinac protiv muslimana preobratio na Islam i nastavio prakticirati te širiti tu vjeru.

Dakle, ta usporedba ne stoji. S druge strane, ako je Kordić nevin čovjek a Hrvati koji su uz njega ga takvim i smatraju, onda on i nije i ne treba biti preobraćenik poput Savla koji je postao Pavao jer nevin čovjek koji nema teških grijeha se ne mora ni preobratiti. Kako god bilo i kakvim god smatrali Daria Kordića, barem kršćani znaju da je zapisano i to da nitko nije prvi bacio kamen čak ni prema ženi koja jest počinila preljub kao primjer povrede protiv Boga i čovjeka. Dakle, bio Kordić kriv ili nevin, barem kršćani nisu kadra bacati kamenje, ako su istinski kršćani.

Nadalje, reći da je Dario Kordić, nevezano za to mislili o njemu da je pravovaljano osuđeni ratni zločinac ili nevino osuđeni ratni heroj, reći da je odsluženjem kazne on platio dug društvu također ne stoji, jernije isto kao kada bi u usporedbi rekli da je netko platio dug društvu nakon što je odslužio nekih možda šest mjeseci kazne zatvora zbog, na primjer, pljačke benzinske postaje u kojoj nitko nije stradao. Ako je netko već osuđen za ratni zločin, a Dario Kordić jest, kazna temeljena na zločinima protiv čovječnosti, s namjerama uništenja, ne može nikada biti odslužena na način da je netko svoj dug društvu platio jer nevino pobijeni ljudi ne mogu biti vraćeni i ostali su kao trajni ožiljak i onima koji su ostali živi, njihovim obiteljima, prijateljima, narodu iz kojega su.

Dakle, ratni zločini će biti upisani u povijest a (opet iz banalnog primjera imaginarne benzinske crpke) razbijeni izlog na benzinskoj postaji se može promijeniti i onaj tko je napravio taj mali zločin može platiti dug i društvu i prozoru te je stoga iluzorno pričati o plaćanju dugova društvu od strane ratnih zločinaca. S druge strane ponovno, ako je Dario Kordić osuđen kao nevin čovjek, a određene teze koje su se pojavile u nekim medijima naglašavaju nelogičnosti presude protiv njega i idu u tom smjeru da je Kordić odležao za zločin nekoga drugoga, dakle ako je Kordić nevin, postavlja se pitanje tko će platiti dug nevino osuđenom čovjeku i njegovoj obitelji kao i narodu iz kojeg dolazi jer se preko osude prema njemu često pokušava kolektivizirati krivnja prema narodu iz kojeg je Kordić, prema svim Hrvatima. A ako je on nevin a kriv je netko drugi, opet će nad Hrvatima stajati sjena kolektivne krivnje.

Nadalje, ništa drugo se nije moglo ni očekivati od bošnjačkih političkih stranaka i predstavnika, medija i vjerskih poglavara nego osuda skupa i predavanja u Zagrebu. Sami skup su nastojali prekinuti studenti na istom sveučilištu na kojem je skup organiziran, a podugačak je niz i hrvatskih političara i ustanova, medija i osoba iz javnog života, koji skup osuđuju kao i one koji su ga organizirali. Ali zašto je onda teško prihvatiti da i s druge strane postoje reakcije kada bošnjačke ratne zločince protiv Hrvata ili Srba uzdižu bošnjački politički predstavnici i mediji ili to rade samim prešućivanjem zločina protiv drugih naroda. Kao kada je Haris Silajdžić rekao da se ne mogu izjednačiti agresor i žrtva u slučaju nepravomoćno osuđenog Rasima Delića koji je pokopan uz najveće vojne počasti. Valjda ne znajući ili ne priznajući da je zločin uvijek zločin, bio on počinjen od bilo koga i bilo gdje i u bilo kakvim uvjetima, eto, Silajdžić i tadašnji ministar Selmo Cikotić su bili uvjereni da bi pravomoćna presuda bila oslobađajuća, pa se Deliću odala vojna počast kojoj su bili prisutni i političari Bošnjaci, uvjereni u ispravnost zločina ili prikupljajući političke poene, nebitno, ali ostao je gorak okus brojnih stratišta Hrvata za koja nitko nije odgovarao a te zločine su počinili muslimani, bilo da su Bošnjaci ili su stranci uvezeni s drugih „svetih“ ratišta. Ni ovdje ne bacamo kamen, ali je teško okrenuti drugi obraz. Jer, isto kao u slučaju Kordića, bio on kriv ili nevin, netko je počinio zločine protiv muslimana pa u istom smjeru je kriv i netko od muslimana/Bošnjaka za počinjene zločine nad Hrvatima.

Ono ipak najžalosnije je da postoje brojni, ne pojedini nego uistinu brojni Hrvati koji se ponašaju kao da su dio naroda koji mora snositi kolektivnu krivnju, ne pohvalu nego ponajprije krivnju za stvaranje Hrvatske države uopće, a onda smatraju da Hrvati trebaju snositi krivnju i za rat u Bosni i Hercegovini kao agresori, za sve zločine počinjene u tom ratu, a valjda bi Hrvati trebali snositi krivnju i za potres u Japanu i cunami u Indoneziji i to što je Lance Armstrong bio dopingiran pa su mu oduzeti svi naslovi na Tour de Franceu. Takvi „Hrvati“ su definitivno otpali od komunističkog naslijeđa koje još živi i hrane se jugonostalgijom pa im je isto na koji će način popljuvati sve hrvatsko i katoličko, nebitno im je je li treba proglasiti fašistima one koji bi zabranom pobačaja branili život, je li treba proglasiti šovinistima one što bi zabranili legalizaciju posvojenja djece od strane istospolnih parova, ili im jednostavno smeta što je Dario Kordić imao predavanje, govor, ili se uopće pojavio u javnosti.

Takvi su danas protiv Daria Kordića i Hrvata jer nas mrze, a sutra neće biti protiv SDA što želi zabraniti „paradu ponosa“ u Sarajevu, jer to ne smiju. Nevezano za seksualnu opredijeljenost bilo koga, takvi ortodoksni mrzitelji svega Hrvatskoga, a kao naime Hrvati, su, bez imalo srama i straha rečeno, pederi u duši, a taj se termin od pojave termina „peder“ upotrjebljava za one koji mučki čine zlo, kao što ga čine danas mrzitelji Hrvata koji bi najradije legalizirali naše sveopće smaknuće i time liječili bolest uzrokovanu postojanošću Hrvata i našim pravom na život. Predavanje Daria Kordića i reakcije na događaj poslije njega su samo jedni u nizu prilika da se takvi pokažu.