PULE(N) DRUGARICE BORJANE: Branko Ivković je predsjednik Županijskog HDZ-a i direktor javnog poduzeća

LIVNO - U trećem mjesecu 2017.godine Branko Ivković imenovan je za v.d. direktora ŠGD Hercegbosanske šume d. o. o. Kupres bez ikakvog konkursa. Krajem iste godine, konkurs se raspisuje i Ivković postaje direktor s punim ovlastima.

“U upravu ne može biti imenovana osoba koja vrši funkciju u političkoj stranci”, pisalo je tada u natječaju za direktora.

Dvije godine kasnije, preciznije u siječnju ove godine Ivković zanemaruje kriterije natječaja i uz pomoć državne parlamentarke i potpredsjednice HDZ-a BiH Borjane Krišto biva imenovan i pristaje na političku funkciju predsjednika Županijskog odbora HDZ-a BiH u HBŽ.

Branko Ivković, direktor PO STATUTU – piše na službenoj stranici Javnog poduzeća ŠGD HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o Kupres

Član 7. Statuta društva:

“U upravu ne može biti imenovana osoba koja vrši funkciju u političkoj stranci”.

Da Ivković ne može biti politički dužnosnik i direktor javnog poduzeća, osim statuta društva i konkursnih kriterija ukazuju i relevantni zakoni u Federaciji BiH.

U Zakonu o javnim poduzećima FBiH član 12 između ostalog piše:

“U upravu ne mogu biti imenovana lica koja vrše funkciju u političkim strankama”.

Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima FBiH. Član 5. između ostalog kaže:

“Bilo koja osoba koja je na funkciji u političkoj stranci ne može biti konačno imenovana”.

Jasni kriteriji u konkursu, u statutu društva, kršenje čak 2 zakona FBiH nisu spriječili direktora ŠGD Hercegbosanske šuma d. o. o. Kupres da preuzme funkciju u političkoj stranci.

Da li će dati ostavku zbog ne spojivosti funkcija, htjeli smo pitati Ivkovića. Nije se javljao na telefon.

Inače, Branko Ivković i ranije je obavljao dužnost predsjednika HDZ-a HBŽ, a i bivši je premijer HBŽ-a. Nešto poznatiji postao je 2004. godine na funkciji direktora Zdravstvenog osiguranja HBŽ, kada je u razne javne institucije zaposlio užu i širu rodbinu, o čemu je Žurnal pisao ranije. U to vrijeme potpisao je i ugovor o “garažiranju” službenog automobila sa svojim rođakom vrijedan 100 maraka mjesečno. Dovodio se u vezu i s nelegalnim davanjem pozajmnica nogometnom klubu Troglav.