Radnika ni za lijek u Hrvatskoj, nema više ni Bosanaca i Hercegovaca da popune rupe

ZAGREB - Za područje graditeljstva u 2019. godini odobreno je 19.800 radnih mjesta za inozemne radnike, a prema podacima od 23. kolovoza, dostupnim u Ministarstvu unutarnjih poslova, od navedene brojke ostalo je 2245 slobodnih mjesta.

No, s obzirom na to da su 2424 zahtjeva u postupku ishođenja radne dozvole, može se zaključiti kako su kvote za graditeljstvo potrošene. Informacija je to koju je Slobodna Dalmacija dobila iz Hrvatske gospodarske komore.

Radi se prije svega o zanimanjima tesara, zidara, armirača, betoniraca, elektroinstalatera, keramičara, krovopokrivača, fasadera, zavarivača, pomoćnih radnika…

Budući da se već sada obrađuje više zahtjeva od “slobodnih” mjesta, jasno je da odobrene kvote baš i ne odgovaraju potrebama, što potvrđuju i iz HGK.

– U ovom trenutku potrebno je što skorije otvaranje novih kvota za sva navedena zanimanja jer se u priobalju građevinska sezona pojačava od rujna i listopada, pa se očekuje da će nedostajati radnika. Prema nekim saznanjima s terena, broj radnika koji nedostaje u građevinarstvu penje se i do 30 tisuća – kazala je Mirjana Čagalj, potpredsjednica HGK za graditeljstvo, promet i veze, dodajući da primaju i informacije od tvrtki s terena kako određeni broj radnika kojima je odobrena viza više nije u Hrvatskoj, nekima je poništena viza, a neki rade za hrvatske tvrtke u ostalim zemljama EU.

Kronična pojava

Zašto neki nisu više u Hrvatskoj, doznajemo na terenu, u Splitu.

– Problem s nedostatkom radne snage imam ja, imaju svi građevinari, to je nama kronična pojava i nema Boga da se dugi niz godina oporavimo, jer mlade radne snage nema – kazuje Vlado Vuković, vlasnik splitske građevinske tvrtke “Vibrobeton”, ilustrirajući to primjerom:

– Na 50 radnika imamo samo dvojicu mlađih od 35 godina. Mladih ljudi nema, roditelji su ih uputili dalje od građevinske djelatnosti, a izgubili smo i bazen radne snage kakav je bila Bosna. Ovoga trenutka mogao bih u stalni radni odnos primiti 50 stručnih radnika da ih ima. Dao bih im dobru plaću samo da ostanu pet-deset godina, jer bez radnika ne mogu ugovoriti posao.

Ljudi koji dolaze iz drugih zemalja poput Ukrajine nisu radna snaga koja bi zadovoljila naše kapacitete. Oni su krenuli “trbuhom za kruhom”, lijepo zvuči kad kažu da idu na rad u Hrvatsku, ali nemaju iskustva i uopće nisu građevinske struke. Malo tko od njih se zadrži duže vremena – ističe sugovornik.

Proizlazi, međutim, da je to samo jedan od problema građevinara.

– Moj najveći problem prouzročila je država, dajući prednost određenim djelatnostima, turizmu konkretno, u odnosu na graditeljstvo. Ne može se graditi dok traje turistička sezona i 15. lipnja ne znaš šta ćeš sa zaposlenicima, a onda svaki put kad završi zabrana krećeš iz početka, a tad je već jesen, počinje loše vrijeme, pa ispada da za rad imamo samo tri mjeseca, dva u proljeće i jedan u jesen. Postavlja se pitanje zašto se turističkom djelatnošću ne bave devet mjeseci u godini, a ne samo ova dva-tri – naglašava Vuković.

Zbog toga, smatra on, i nemamo velike građevinske tvrtke, a državi do njih nije ni stalo.

– Problem radne snage nikada nije bio veći u zadnjih 30 godina – naglašava i Željko Krstičević, direktor splitske investitorske tvrtke “Dalkoning”.

– Uvoz stranih radnika jedan je od načina rješenja problema, ali mi iskustvo u zadnje dvije godine kaže da se time rješava broj, ali ne i problem kvalificirane radne snage. To nismo riješili, ljudi, između ostalog, dolaze i nama u investitorsku kuću, tražeći da se propitaju i drugi načini. Problem je puno složeniji od samog broja ljudi i jako teško ćemo naći rješenje – ne krije pesimizam Krstičević.

Očigledno upućeni u stanje na terenu, i u HGK naglašavaju da je neophodno promisliti o adekvatnijem načinu rješavanja problema. Tako podržavaju beskvotni sustav pa se sukladno tome nadaju izmjeni Zakona o strancima koji uređuje ova pitanja kako bi se “dugoročno, održivo i kvalitetno” riješio problem radne snage, kako u građevinskoj, tako i u ostalim gospodarskim djelatnostima.

– Također, snažno se zalažemo za uvođenje modela dualnog obrazovanja. Nužno je da se prvih godina uvođenja nađu financijska sredstva kako bi se pomoglo poslodavcima, koji u dualnom sustavu obrazovanja preuzimaju većinu troškova, ali i poticaje djeci koja upisuju dualne programe strukovnog obrazovanja. Uz to, smatramo kako bi se sklapanjem bilateralnih sporazuma olakšala procedura sezonskog zapošljavanja stranaca – veli Mirjana Čagalj.

Europski trendovi

S obzirom na navedeno, zanimljivo je pogledati s kakvim rezultatima graditeljstvo posluje. U HGK-u kažu da se pod utjecajem stabiliziranja gospodarskog rasta oporavak ubrzava, čemu svakako doprinose raspoloživa sredstva iz fondova EU-a te porast stanogradnje uvjetovan niskim kamatnim stopama i poticajnim državnim mjerama.

Prema dinamici izdavanja građevinskih dozvola naznake su da će u idućem razdoblju jačati, i to nešto više na obalnom dijelu nego u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Graditeljstvo RH, dakle, i u 2019. godini u prvih nekoliko mjeseci bilježi rast. Prema kalendarski prilagođenim indeksima obujam građevinskih radova u svibnju 2019. u odnosu na svibanj 2018. godine veći je za 5,8 posto. U lipnju 2019. izdana je 731 građevinska dozvola, što je više za 21,4 posto u odnosu na lipanj 2018.

Vrijednost izvršenih radova u prvom tromjesečju 2019. godine u odnosu na isto lanjsko razdoblje veća je za 31 posto. Indeks plaća u graditeljstvu ukazuje na povećanje plaća za 0,6 posto u prvom tromjesečju 2019. u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje. Broj zaposlenih u drugom tromjesečju 2019. godine porastao je za 1,3 posto u odnosu na drugo tromjesečje 2018. godine. Pozitivni trendovi očekuju se i u nastavku godine.

U HGK-u konstatiraju kako rezultati potvrđuju da je kriza u građevinarstvu u Hrvatskoj bila među najdubljima u odnosu na druge europske zemlje, trajala je izuzetno dugo i odvijala se s vremenskim pomakom u odnosu na većinu europskih zemalja. Unatoč snažnom oporavku u izdavanju građevinskih dozvola stambenih zgrada tijekom 2016. i 2017. godine, te kod nestambenih zgrada tijekom 2014. i 2015. godine, razina korisne površine objekata u izdanim građevinskim dozvolama u 2018. godini i dalje je bila 48,9 posto manja kod stambenih i 42,8 posto manja kod nestambenih zgrada u odnosu na 2008. godinu.

Posljednjih godina Hrvatska se tek priključuje europskim trendovima u izdavanju građevinskih dozvola za zgrade, pri čemu izrazitije zaostaje u dinamici izdavanja dozvola za nestambene zgrade.

Zbog prenaglašene investicijske aktivnosti u pretkriznom razdoblju teško je očekivati povratak na istu razinu izdavanja građevinskih dozvola, zaključak je HGK.