RASKRINKAVAMO DO KRAJA: Javno saslušanje Fahrudina Radončića

Autor: Borislav Radovanović / Dnevno.ba

SARAJEVO - Razobličavanje "kriminala bijelih kragni" započet ćemo javnim "saslušanjem" bivšeg ministra (ne)sigurnosti Fahrudina Radončića. Bavit ćemo se pitanjima poput: da li je upravo Radončić protupravno protežirao Ranka Debeveca na poziciju predsjednika Suda BiH? I ovaj mu uzvratio oslobađajućom presudom. Pa, da li je samo preko "Dnevnog avaza" oprao 300 milijuna maraka za Keljemendija, Gašija i slične narko-dilere. Doći ćemo i do "škakljivih" pitanja oko ubojstva Senada Kobilića. Upitat ću sve ono šta su propustili vajni tužitelji Gordana Tadić, Dalida Burzić i Mahmut Švraka.

Udarili režimski mediji Republike Srpske sa spinovanjem javnosti oko toga da je “bivši policajac” (autor) lažno prijavio Milana Tegeltiju. Vidim opet im izvor “Dnevni avaz”. Baš kao i prethodno kod Ružice Jukić, novinari “Avaza” morali su lektorirati objavu Milana Tegeltije kako bi ljudi pomislili da je doista riječ o “pravnički pismenim” osobama.

Kakav je interes nekog privatnog medija da pravosudne moćnike javnosti prezentira pismenijima negoli objektivno jesu (donji podnaslov, klikom na isti)? Kad je “Avaz” u pitanju ne treba ići dalje od oslobađajućih presuda “bivšeg” vlasnika Fahrudina Radončića.

Kome prijeti Milan Tegeltija?!

Stvarno, da li je od sudaca apelacijskog vijeća bilo za očekivati drugačiju presudu od one prvostupanjske u čijem donošenju je sudjelovao predsjednik suda? Predsjednik Suda BiH, Ranko Debevec, odlučio je osloboditi Radončića, odakle se moglo pretpostaviti da njemu podređene (i o njemu bitno ovisne!) suce žalbenog vijeća neće kontrirati svom šefu.

Međutim, ključno pitanje jeste: tko je Debevecu dao “mig” da konkurira na mjesto predsjednika državnog suda? Ili, ima li to veze sa činjenicom da je bio u vijeću koje je sudilo Radončiću za spregu s organiziranim kriminalom Nasera Keljemendija i nezakonit utjecaj na svjedoke ubojstva Ramiza Delalića Ćele?

Moramo zapitati: zašto bi sudac Debevec uopće konkurirao na mjesto za koje ne ispunjava zakonske uvjete? Općepoznato je da nije imao “dokazane rukovodne i organizacijske sposobnosti bitne za rad” državnog suda, a ipak je konkurirao uz svijest da bi njegova prijava trebala biti odbačena iz formalnih razloga.

Međutim, Debevec nije diskvalificiran, nego je imenovan predsjednikom suda. I to isključivo kao favorit Milana Tegeltije, a pod krajnje diskutabilnim okolnostima izglasavanja. Pretpostavljam kako će ovdje mnogi pomisliti na relacije Radončića i Dodika, pa Dodika i Tegeltije, no preporučio bih svima da tekst pročitaju do kraja.

Zato svi s pravom naslućuju motive Radončića oko “lektoriranja” objava Milana Tegeltije i Ružice Jukić. Njih dvoje je protežiralo Debeveca, ovaj je kasnije oslobodio Radončića, pa se “bivšem” vlasniku “Avaza” valjalo pobrinuti za svoje zaštitnike.

Nastavit ću oko “zaštitnika” nakon male digresije. Upravo ovakve presude ukazuju zašto politički moćnici uporno odbijaju formiranje Vrhovnog suda BiH. Na cijelom europskom kontinentu jedino građani Bosne i Herecegovine nemaju trostupanjsku sudsku zaštitu na državnom nivou, odnosno zaštitu vrhovnog suda države. Umjesto toga imaju sprdnju od dvostupnosti s apelacijskim vijećem Suda BiH.

Znate li da vrhovni sud pruža zaštitu i od odluka Tužiteljstva BiH? Iznad volje Tegeltijine izabranice Gordane Tadić nema nikog da zaštiti građane. Ima ustavni sud, ali za njegovo formalno nastupanje preduvjet je povreda ustavne materije. Zato države imaju vrhovne sudove s nadležnošću pobijanja odluka državnog tužiteljstva u domenu kršenja materijalnog i formalnog prava. Zna se i zašto to odgovara Dodiku, Čoviću, Radončiću i sličnima!

Ovim u stvari dolazimo do mnogo važnijih pitanja za gospodina Radončića. Zanima me: potvrđuje li Radončić podatak da je “Avaz” između 1995. i 2015. godine izdao 7 248 brojeva sa preko 365 milijuna primjeraka? Hej, preko 50 000 primjeraka dnevno i to u dvodesetljetnom kontinuitetu!

Hoće li “bivši” vlasnik potvrditi da je “Avaz” 2008. godine dnevnim tiražima dosezao 100 000 primjeraka? Ili, da je imao čak deset puta veću prodaju od “Oslobođenja” ili “Slobodne Bosne”? Na ovoj planeti jedino je njemu uspjevalo konkurente toliko nadmašiti i nikom više!

Pritom je radio u uvjetima nelojalne konkurencije obzirom da su “Oslobođenje”, Slobodna Bosna”, “Nezavisne novine” i drugi godinama nakon rata dobijali pozamašne međunarodne donacije. Radončić se mogao jedino oslanjati na “donacije” svojih prijatelja poput Keljemendija, Ali Gašija i sličnih.

Doista, kako je moguće da nikom od svih tih tužiteljskih i policijskih “stručnjaka” nije palo na um da Radončić preuveličavanjem tiraža u stvari pere novac od droge? Nema teorijskih šansi da je za prvih dva desetljeća mogao prodati 65 milijuna primjeraka novina, a onih 300 milijuna može biti samo fiktivna prodaja. Uplati nekoliko (2-3) pfeninga poreza na dobit i vraća nazad “opranih” resto od marke za svaki primjerak.

Ima li igdje u svijetu jeftinijeg pranja novca? Poznate ofšor banke ili kompanije uzimaju i četvrtinu (25%) od ukupne sume, pa je razumljivo zašto je Bosna i Hercegovina postala toliko popularna za pranje novca. Čak i nakon uvođenja PDV-a kod nas je bilo mnogo isplativije legalizirati inkriminirani novac nego bilo gdje drugdje, a da ne pominjemo kako tada naš bankarski sistem počinje omogućavati i međunarodne transakcije.

Kao i svi drugi “Dnevni avaz” krije tiraže, ali se glavni urednik Faruk Vele pohvalio sa nevjerojatnih 365 milijuna primjeraka (vidi donji tekst). Ne treba biti previše uman za shvaćanje da se 300 milijuna odnosilo na fiktivnu prodaju, a još manje da bi se prepoznalo pranje novca. I to samo preko novina!

DNEVNI AVAZ: Medijski fenomen ili pranje novca lažnim tiražima?!

Nego, još jedno pitanje za Radončića: je li doista od prodaje novina zaradio toliko da može izgraditi “Avazov toranj”, ili je i tu bilo pranja para? U vezi s tim pitanje i za Gordanu Tadić (pa i Gorana Salihovića) i Dalidu Burzić: zašto nisu istraživale porijeklo kapitala Fahrudina Radončića? Pa i oko opisanog preuveličavanja tiraža? Zbog nekompetentnosti ili zbog kakvog utjecaja?

Zato je važno da kreature poput Gordane Tadić, Dalide Burzić ili Mahmuta Švrake sjede na pozicijama glavnih tužitelja. Da bukvalno samo sjede i ne rade ono za što su plaćeni i što im zakoni nalažu. No, kako bedevije mogu doći na tako važne pozicije? Jednostavno, postavljaju ih Milan Tegeltija sa lažnom diplomom pravnika i Ružica Jukić – koja krije i srednjoškolsko obrazovanje.

Već sam detaljno objasnio kako je “Srbački klan” zagospodario pravosuđem Bosne i Hercegovine (vidi donji podnaslov). Udbaški mafijaši pozicioniraju političke mafijaše, a ovi nadalje pravosudne mafijaše i tako u krug. Zato se nemamo šta čuditi oko toga da gro “kriminala bijelih kragni” nikada nije procesuiran, a i ono šta jeste suđeno okončano je oslobađanjem.

Kako je “Srbački klan” zagospodario Bosnom i Hercegovinom?!

No, vratimo se pitanjima za Radončića. Važi li u “Avazu” još uvijek zabrana pisanja o Keljemendiju, Gašiju, Turkoviću i sličnima, kako je to svjedočila Šejla Turković (Zijadova supruga)? Ili, konkretnije, odnosi li se zabrana tekstova i na Senada Kobilića?

Može i ovako: da li je Senad Kobilić bio jedna od izuzetno obavještenih osoba upravo o kriminalu zbog kog je suđeno Keljemendiju, Radončiću, Gašiju, Elezu i ostatku okosnice organiziranog kriminala BiH i zemalja okruženja? Eto kao “bivši policajac” odlično znam da jeste! Baš kao što znam i njegove realcije prema Banjaluci. Znaju i u MUP-u RS o tome podosta upravo iz mojih informacija.

Zato prilično konkretno pitam Radončića: je li Kobilić miješao se u krivične postupke u vezi njega i Keljemendija? Bio je sklon takvim stvarima, a istovremeno i odlično upućen u procesnu materiju. Ili je Senad Kobilić bio u nekim “višim igrama” političkih i kriminalnih sprega? Posebno nakon izdavanja međunarodne potjernice za Naserom Orićem!? Pošto sam i bivši inspektor za organizirani kriminal normalno je da su mi neke stvari poznate.

Dakle, ponavljam pitanje: da li je prošlogodišnje ubojstvo Senada Kobilića povezano sa suđenjima Radončiću i Keljemendiju? Međutim, ovo ne spominjem samo zbog Kobilićevog znanja o spornim dešavanjima od prije desetak godina, nego i zbog već spomenutih veza s banjalučkim strukturama moći.

Imao je poziciju da svašta dozna, pa sve do toga da je i mogao uspostaviti određene veze i dogovore. Zato kažem da nije morao Milorad Dodik utjecati na Tegeltiju za pomaganje Radončiću. Bilo je tu mnoštvo nižih “kanala”, a dobro znanih Kobiliću! Neke sam čak spominjao u službenim informacijama MUP-u RS.

Uostalom, povodom ubojstva Kobilića objavio sam kako Darka Ilića ne bi trebalo pustiti da vrši uviđaj, nego odmah sprovesti na poligrafsko ispitivanje. S konkretnim pitanjem: tko je ubojica?! Normalno, uz nabrajanje imena, pa da poligrafista vidi na čije ime će reagirati.

Ovim bi “uvodni tekst” javnog saslušanja Fahrudina Radončića privodio kraju, ali uz opasku da sam tek načeo zanimljive teme. Znači “izvjesni gospodin Radovanović” jeste “bivši policajac” kojeg je institucionalna mafija spriječila da radi ono u čemu je bio izuzetno uspješan – na razbijanju organiziranog kriminala.

I koji se mafiji nije dao pokoriti! I kojem policijska značka ništa ne znači, pošto mu znanje nitko ne može oduzeti. I koji se ima namjeru ozbiljno obračunati s “kriminalcima bijelih kragni” i kravata. I koji ima milijunsku čitanost bez preuveličavanja (radi pranja novca), a tek je planira dići – ovakvim tekstovima.

Autor: Borislav Radovanović / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI