(S)montirane optužnice državnog tužioca Olega Čavke!

Montiranih optužnica u našem bh. pravosuđu ima na pretek, a montiraju upravo tužioci i policajci. Riječ „montiran“ u našem domaćem, bosanskom i hrvatskom jeziku, ima negativnu konotaciju, a veže se uz riječ „podmetanje“, koje opet ima negativnu konotaciju. No, kada se ove dvije riječi spoje, te promatraju iz konteksta prava, dobijemo jednu novu riječ montirani sudski proces, a u našem pravosuđu, kao što ranije rekoh, ima na pretek.

Ne postoji sistem, niti način, koji bi pozvao tužioca na odgovornost, ukoliko bi optužnicu pravomoćno izgubio na sudu. Nevjerojatna količina tužilačke bahatosti kontinuirano upropaštava ovu zemlju strovaljujući ju na civilizacijsko i pravno dno.

O svemu tome tako svjedoči primjer kompromitiranog državnog tužioca Olega Čavke, koji je izradio i prema sudu uputio nebrojeno montiranih optužnica, istodobno slušajući glas svojih političkih mentora, obračunavajući se sa svima onima, koji nisu po „ukusu“ Čovića i Dodika.

Predmet Osman Mehmedagić, direktor OSA-e BiH i njegov uposlenik Muhamed Pekić

Prije četiri mjeseca u medijima odjeknula je vijest: „Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića i rukovoditelja Odsjeka za cyber sigurnost OSA-e Muhameda Pekića“, potvrđeno je žurno za medije tada iz Tužilaštva BiH. 

Tužilac koji je podigao optužnicu u ovome predmetu bio je Oleg Čavka.

Optužnica je tada podignuta u vezi sa slučajem izuzimanja snimka s videonadzora u jednoj poslovnici JP Pošta u sarajevskom naselju Alipašino Polje. U vezi s ovim slučajem, iz Tužilaštva BiH je tada saopćeno da se optuženi terete da su tokom augusta 2020. godine zloupotrijebili svoj službeni položaj ili ovlasti, kao i resurse i kapacitete Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, u svrhe privatnih i osobnih interesa, kako bi došli do informacija i fotografija o pošiljatelju anonimne krivične prijave protiv direktora OSA-e.

Mehmedagić se tada sumnjičio da je naložio Pekiću da istraži ko je podnio anonimnu krivičnu prijavu protiv njega državnom tužilaštvu, da bi on potom izuzeo snimak iz JP Pošta.

“Vršeći navedene radnje, optuženi su višestruko zloupotrijebili svoj položaj, kao i zvanične zakonom utvrđene procedure i službene radnje te prekršili pravo na nepovredivost pismene i poštanske komunikacije zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine i Međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima“ – priopćeno je tada iz Tužilaštva BiH.

Sud BiH potvrdio je navedenu optužnicu protiv Mehmedagića i Pekića, a optuženi su se izjasnili pred sudijom za prethodno saslušanje, da nisu krivi, nakon čega je zakazan glavni pretres.

Međutim, Sud Bosne i Hercegovine je, u krivičnom predmetu broj S1 2 K 038018 20 K – Osman Mehmedagić i dr, nakon održanog glavnog pretresa, dana 19.2.2021. godine, donio i javno objavio presudu kojom se optuženi Osman Mehmedagić i Muhamed Pekić oslobađaju od optužbe da su počinili krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. KZ BiH, u vezi s članom 53. KZ BiH, na način kako je to opisano u optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine.  

Na osnovu dokaza koje je tužilac izveo na glavnom pretresu, Sud nije mogao izvesti zaključak da su optuženi na osnovu prethodnog dogovora o izvršenju krivičnog djela preduzeli nezakonite radnje s ciljem da drugom nanesu štetu ili teže povrijede prava drugog. Radnja izuzimanja videosnimka s nadzorne kamere, po ocjeni Suda, bila je od operativnog značaja, o čemu su detaljno i uvjerljivo svjedočili upravo svjedoci optužbe Trifko Buha i Ibrahim Međedović, saopćeno je tada iz državnog suda.

Donoseći oslobađajuću presudu, postupajući sudija Branko Perić je kazao: „Bilo je čudnih stvari u ovom predmetu. Dolazila su anonimna pisma protiv sudija. Bilo je raznoranih politika i pokušaja uticaja, ali ja ne bih sada o tome. Sud BiH nije podlegao pritisku“, kazao je sudija Branko Perić

Paralelno sa prethodno navedenim procesom, tužilac Oleg Čavka je dana 14. 12. 2020. godine, podigao novu optužnicu protiv Osmana Mehmedagića, direktora OSA-e, Selme Cikotića, ministra sigurnosti BiH, te Muriza Druškića.

To je tada bila nova optužnica protiv Mehmedagića, a optužena trojka, teretila se za krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja u vezi sa nezakonitim imenovanjem i učestvovanjem u radu Drugostepene komisije, što je izazvalo za posljedicu stvaranje opće pravne nesigurnosti za postupanje u predmetima sigurnosnih provjera.

Dana 28. 12. 2020. godine, Sud BiH odbio je optužnicu Tužilaštva BiH protiv protiv Osmana Mehmedagića, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), Selme Cikotića, ministra sigurnosti BiH, te Muriza Druškića, savjetnika direktora OSA-e.

Kao što sam rekao na početku, optužnica je podignuta 14. decembra prošle godine, a Tužilaštvo je zbog ove odluke Suda, uputilo žalbu, u zakonskom roku. Međutim, Sud Bosne i Hercegovine je, zbog nepostojanja osnovane sumnje i neispunjavanja osnovnih uslova za potvrđivanje, odbio optužnicu za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja protiv Osmana Mehmedagića, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA BiH), Selme Cikotića, državnog ministra sigurnosti, i Muriza Druškića, penzionisanog rukovodećeg uposlenika OSA-e BiH.

“Vijeće je našlo kako iz dostavljenih dokaza u odnosu na osumnjičene Mehmedagića, Druškića i Cikotića nije utvrđena osnovana sumnja da su ostvarena bitna obilježja bića krivičnog djela ‘zloupotreba položaja ili ovlaštenja’”, navodi se u saopćenju Suda BiH, zbog čega je odbijena i žalba Tužilaštva BiH. Protiv rješenja o odbijanju optužnice Tužilaštvo BiH je podnijelo žalbu, koja je odlukom vanpretresnog vijeća u cijelosti odbijena kao neosnovana, čime je potvrđeno prvostepeno rješenje.

“Žalba Tužilaštva BiH ni na koji način nije osporila zakonitost i pravilnost prvostepene odluke”, stoji u odluci vanpretresnog vijeća.

Dana 17. 02. 2021. godine, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, postupajući tužilac Oleg Čavka, podiglo je novu optužnicu protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića, ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića, te Muriza Druškića, zbog navodne zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, a u vezi sa sigurnosnim provjerama.

Sud Bosne i Hercegovine ranije je pravomoćno odbio potvrditi optužnicu u istom predmetu, jer, kako je tada rečeno iz te pravosudne institucije, nije utvrđena osnovana sumnja da su ostvarena bitna obilježja bića krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja.

Odluka Suda BiH još uvijek se čeka!

Predmet Živko Budimir

Dana 26. travnja 2013. godine, pripadnici SIPA-e, postupajući po naredbi državnih tužioca Olega Čavke i Diane Kajmaković, uhićen je tadašnji predsjednik F BiH Živko Budimir, teatralnim upadom specijalaca sa dugim cijevima u zgradu Predsjedništva BiH.

Od početka se naslućivalo da se radi o namještenom političkom procesu, koji se pokušao realizirati preko ovo dvoje korumpiranih tužitelja Diane Kajmaković i Olega Čavke, a sve s ciljem rušenja Budimira s vlasti, radi preraspodjele fotelja u vrhu vlasti.

Na zahtjev Tužiteljstva BiH, točnije Diane Kajmaković i Olega Čavke, Sud BiH je Živku Budimiru odredio jednomjesečni pritvor zbog navodno “organiziranog kriminala”, odnosno “osnovane sumnje” da je primio novac za pomilovanja osuđenika.

Istoga dana ujutro njegov je Ured u Mostaru pretresala tužiteljica Diana Kajmaković u pratnji pripadnika SIPA-e inspektora Jole Galića. Ništa ne bi bilo neobično, da upravo tada nije u njezinoj prisutnosti izveden pokušaj podmetanja obilježenog novca, koji bi Tužiteljstvu BiH bio “krunski dokaz” za Budimirovu “korupciju”. Međutim, nije im sve išlo po “voznom planu”, pa je taj groteskni scenarij završio nespretnim ubacivanjem torbice s označenim novcem u kantu za kišobrane u hodniku ispred Budimirova Ureda od strane zbunjeg podmetača i prevaranta Ivana Knezovića.

Sve su to snimile nadzorne kamere, a potom emitirala Federalna televizija. Sramotno je, da se na ovakvo podmetanje dokaza Živku Budimiru u Tužiteljstvu BiH na to nitko nije ni osvrtao, nitko iz vlasti nije pozvao na odgovornost odgovorne na takvo montiranje, nego je Tužiteljstvo BiH, štoviše, po isteku jednomjesečnog pritvora zatražilo još dva mjeseca. Tada entitetski predsjednik Milorad Dodik je na televiziji prije donošenja sudskog rješenja izjavio da će “Budimiru biti produžen pritvor”, čime je otvoreno poručio, da se odluke sudova nadziru iz središta političke moći! Međutim, preduhitrio ih je Ustavni sud BiH, najviša pravosudna instanca, uvaživši apelaciju Budimirovih odvjetnika i ocijenivši pritom “da su izjave na koje se Sud BiH pozvao uopćene i da spadaju u kategoriju “rekla-kazala” dokaza”. Nakon te nečuvene pljuske, Sud BiH je Budimira pustio iz pritvora.

Mjesec dana nakon uhićenja, Ustavni sud BiH usvaja apelaciju Budimirovih odvjetnika, te u Apelaciji, broj: AP-1885/13 navodi: „Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.c. Evropske konvencije, kada je Sud BiH apelantu odredio pritvor iako iz osporenih rješenja proizlazi da za to nije bio ispunjen osnovni zakonski uvjet, a to je da postoji osnovana sumnja da je apelant učinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret, jer se iz obrazloženja osporenih odluka ne može zaključiti da je zadovoljen standard postojanja „osnovane sumnje“, kako je to definirano članom 20. ZKP BiH, niti da postoje „činjenice ili informacije na osnovu kojih će objektivni posmatrač zaključiti da je osoba u pitanju mogla počiniti krivično djelo za koje se tereti“, kako to zahtjevaju standardi člana 5. stav 1. tačka c. Evropske konvencije“.

Dakle, Ustavni sud BiH je tada konkretno zaključio, da nema ni osnovane sumnje, da Živko Budimir tada u svojstvu Predsjednika F BiH počinio bilo kakvo kazneno djelo, dok je odredbom ZKP-a propisano, da je zakonski standard za lišavanje slobode i određivanje pritvora „osnovana sumnja“!

Dokazi i nisu toliko važni budući, da iza cijele akcije stoje moćni politički pokrovitelji i njima poslušni mediji i tužitelji. Ovu čudnu igru ilustriraju i brojni “biseri” Budimirovih tužitelja koji sliku o slučaju čine još više transparentnom.

Naime, oni su tvrdili, ničim to potkrepljujući, da je Budimir od pomilovanih kriminalaca želio stvoriti “stranačku vojsku”, što je u sferi fantastike; oni su ga pritvorili jer je navodno primao novac za pomilovanja, ali ne znaju, i ne mogu dokazati, od koga, ni kada ni koliko je primio; svodili su svoju sumnju najprije na dva imena (A. Kulovac, A. Karić), a na kraju se pokazalo da ti uopće nisu ni pomilovani; tvrdili su da imaju svjedoka kojeg nisu ni vidjeli ni ispitali, a nazvali ga ključnim! Ponudili su Sudu kao dokaz uobičajen radni telefonski razgovor novinara Avde Avdića s Budimirom, koji nema nikakve veze sa slučajem; neistinito su ustvrdili da Budimirova kći živi u Hrvatskoj i da tamo ima imovinu; govorili su o pomilovanju supruge četrdesetogodišnjeg T. Š., koji, kako se ispostavilo, uopće nije oženjen…i spisku nikada kraja!

I na kraju farse tužitelj Oleg Čavka je na ročištu tada 5. lipnja priznao da, istina, “nema dokaza da je Budimir uzimao novac, ali da je on znao da se uzima šakom i kapom”, te je iznova zatražio pritvor za njega da ne bi pobjegao! Taj zahtjev sud je 10. lipnja 2013., odbacio kao neosnovan. Sve to iole razumnom čovjeku izaziva mučninu!

Upravo ovakva neostaljinistička pravna egzibicija i brutalno gaženje zakonitosti u svrhu uništenja političkog protivnika izvodi se teatralno pred očima cijele javnosti i čak uz adekvatnu podršku zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. O orkestriranoj podršci huškačkih medija da se i ne govori. I nikom ništa! Osim ponekog intelektualca i dva-tri medija, portala, a mnogi šute. Napomene radi, Živko Budimir nekoliko je puta za medije ukazivao da se radi o “montiranom političkom procesu”, ili kako bih ja to nazvao “puzajućem državnom udaru” na Predsjednika F BiH, koji je pokušan da se realizira preko pravosudnih institucija, ali po depeši moćnih političkih pokrovitelja.

Nakon što je i Sudu BiH postalo jasno, kada je putem Federalne televizije – FTV-a, emitiran snimak skandaloznog podmetanja dokaza Živku Budimiru, koji bi Tužiteljstvu BiH bio „krunski dokaz“ za tzv. „Budimirovu korupciju“, isti se proglasi nenadležnim i spis na Općinski sud Sarajevo uputi.

Nakon 5-ogodišnjeg maratonskog procesa Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je oslobađajuću presudu bivšem predsjedniku Federacije BiH Živku Budimiru i pravosnažno ga oslobodio svih optužbi za zloupotrebu položaja, primanje dara i protuzakonito posredovanje pri zapošljavanju. 

Kantonalni sud odbio je kao neosnovanu žalbu kantonalnog tužitelja i potvrdio raniju presudu Općinskog suda u Sarajevu. Prvostepenom presudom Općinskog suda u Sarajevu, bivši predsjednik FBiH oslobođen je svih optužbi za zloupotrebu položaja, primanje dara i protuzakonito posredovanje pri zapošljavanju.

Niti za ijednu prethodno montiranu optužnicu i istragu Čavka nije odgovarao!

U međuvremenu, Čavka će zbog svoga ponašanja i djelovanja postati predmetom istrage Ureda stegovnog tužioca i tako steći titulu višestruko disciplinsko kažnjavanog tužioca. Protiv njega vođeno je nekoliko krivičnih istraga zbog korupcije.