Spaljivanje lutaka u Imotskom je čin ljubavi, istine i nade, a ne kazneno djelo!

IMOTSKI - Nedjeljno spaljivanje lutaka gay para s djetetom na čijem je licu zalijepljena fotografija saborskog zastupnika Nenada Stazića na fašniku u Imotskom naišla je „očekivano“ na osude lijevih snaga u RH koji su izrazito glasni unatrag nekoliko godina, a poglavito kada su dobili fašničkog kralja na čelu RH u liku Zorana Milanovića koji nas svakodnevno zasmijava s ponekim novim Zoranizmom iz njegovog bogatog arsenala gluposti kojima nas redovito zasiplje, zapravo bi se prije reklo kako taj smiješni lik oživotvoruje svoju ideju o RH kao „normalnoj državi različitih građana.“

Cijeli državni vrh pa i on su osudili javno spaljivanje tih lutaka. Najdalje od njih je otišao saborski zastupnik Arsen Bauk koji je najavio podizanje kaznene prijave protiv organizatora karnevala u Imotskom a u svezi s člankom 325.KZ RK koji predviđa kaznu zatvora do pet godina za one koji javno potiču na nasilje i mržnju. I upravo su Imoćani sada u nedjelju spalili lutke koje simboliziraju tu “normalnu Hrvatsku različitih građana“ čime su po Bauku i ostalima poticali na nasilje i mržnju prema onima koje je Milanović nazvao“različitim i drugačijim građanima“, čime se na mala vrata opet u javnu uporabu vraća verbalni delikt kada nitko nije smio “opsovati ili nešto ružno reći protiv Tite“.

Među onima koji su osudili taj čin spaljivanja lutaka treba navesti osvjedočenu partizanku Loru Vidovć, pučku pravobraniteljicu RH, te Bojana Glavaševića zbog čijih se izjava njegov otac Siniša Glavašević anđel na nebu više puta „okrenuo u grobu.“ Taj iscidak od oca Siniše se referirao na javno spaljivanje lutaka u Imotskom navodeći onu dvojicu homoseksualaca Ivu i Mladena koji su tražili udomljavanje djeteta i gdje je Ustavni sud presudio u njihovu korist, na način kojim je rekao neprijateljima te tzv. “različitosti“ kako promjene dolaze i kako ih nitko više ne može zaustaviti, te kako će u promjenama više uživati njih dvojica nego palitelji lutaka.

Simbolika ima višestruko značenje. Nekada ona služi kako bi se ljudima ukazalo na promjene, izrugalo nekome, i nju u principu koriste svi, a najviše pjesnici koji su čuđenje u svijetu. Simboliku je u vidu prispodoba koristio i sam Isus Krist jer je njima želio pridobiti malene, neznatne ljude umjesto farizeja, licemjera koji se slijepo drže samo onog što je zapisano, i koji nikada nisu izlazili iz zadanih okvira riječi zakona. I zbog toga licemjeri i farizeji nisu poznavali suštinsko značenje riječi ljubav na koju nas Isus poziva na svakom mjestu svojih Riječi koje nikada neće uminuti. Gradeći paralelu između Isusovih riječi kojima je pozivao na ljubav a ne na mržnju, hajdemo ih sagledati u kontekstu Riječi koje je organizator karnevala u Imotskom izrekao prije javnog spaljivanja lutaka gay para, premda se te riječi u javnim medijima nigdje ne spominju već samo čin spaljivanja lutaka.

Te riječi su izrečene ovako: “Stvarno mi se vrti od ove kulture smrti, a budući da to moje tilo mori neka ove godine nakaradna obitelj s djetetom Nenadom Stazićem gori!“ Iščitavajući pažljivo svaku riječ ove fašničke poruke odista u njoj niti jedna jedina izgovorena riječ ne poziva na mržnju i na nasilje. No, krenimo redom. Ima li ijednog domoljuba, katolika Hrvata kojemu ne da se vrti, već povraća, i tilo mori od kulture smrti kojom nas svakodnevno zasipaju sljedbenici sotone u Hrvatskoj. Ta zar kultura smrti nije legaliziranje istospolnih zajednica, usvajanje djece u te zajednice, legaliziranje abortusa, eutanazije, legaliziranje lakih opojnih droga, legaliziranje IK (istanbulske konvencije), Marakeškog sporazuma te svih drugih protubožjih i protuprirodnih zakona po naputku međunarodnih naredbodavaca, direktnih slugu sotone, koje ovi jadnici iz RH slijepo i pokorno slušaju jer su davno prodali dušu vragu svome.

Što ima lošeg u riječi “nakaradna obitelj“ kada se zna, kada je zapisano od pamtivijeka kako je jedino izvorište života, i jedina sigurnost djetetu u obitelji majke i oca (muško i žensko), koji su svoju zajednicu okrunili brakom kao trajnom i neuništivom zajednicom muškarca i žene,i to je zapisano u Svetom pismu a ne u nekom zakonu koji su skrojili ljudi, a nikako i nikada drugačije. Organizator karnevala se pametno potrudio izbjeći riječ “bolesne obitelji“ premda i ta riječ može naći svoju uporabu za one koji misle kako su „normalni i različiti“ umjesto bolesni, jer mnogi svjetski stručnjaci neuropsihijatri i psiholozi odista smatraju kako su istospolne osobe bolesne a ne normalne. No, organizator tu riječ ne koristi već „nakaradne obitelji“ što je po meni ispravnije jer nakarada znači kako se netko izruguje nečemu što je opće prihvaćeno od ljudi i od Boga.

Kako se na fašniku u Imotskom svake godine netko spali oni su odlučili spaliti taj istospolni par s djetetom na čijem licu je zalijepljen saborski zastupnik Nenad Stazić. Sada se vraćamo u sferu simbolike. Pa zar je spaljivanje tog para s fotkom Nenada Stazića poticanje na mržnju i nasilje usporedivo s njegovim izjavama izrečenim u više navrata u Saboru RH kao najvišem zakonodavnom tijelu u Hrvata kako je Tito 1945.godine „šlampavo odradio posao.“ Mogu li se Stazićeva izjava i spaljivanje lutaka u Imotskom staviti u isti kontekst. Koliko je meni poznato nitko protiv Stazića nije podigao kaznenu prijavu iz članka 325.KZ RH zbog poticaja na mržnju i nasilje, niti se digla ovolika medijska hajka kao u slučaju iz Imotskog. Sada saznajem dok pišem ovaj tekst kako mnogi imaju namjeru podići kaznene prijave protiv organizatora fašnika u Imotskom.

No, hajdemo se malo osvrnuti na svečanost otvaranja manifestacije u kojoj je rijeka proglašena EPK u kojoj je taj grad umjesto EPK trebalo nazvati EPT (Europska prijestolnica torture) protiv napaćenog domoljubnog i katoličkog puka hrvatskog. EPK u kojoj sena vrh njenog nebodera podiže zločinačka zvijezda petokraka, dok se novcem poreznih obveznika obnavlja brod Galeb, ploveći kupleraj mega zločinca Tita. U Rijeci gdje seovih dana u karnevalskim povorkama slobodno šeće mega zločinac Tito s kubanskim cigarama u prepoznatljivoj bijeloj vojnoj odori u pratnji nakinđurenih spodoba više ne znaš kojeg spola i roda iz same Sodome i Gomore u njegovoj pratnji. Svake godine u Kumrovcu se skupljaju otpaci otpdaka propalog jugo-komunističkog ili antifašističkog pokreta, olinjali i ishlapjeli simpatizeri s područja tzv. “regiona“ najgoreg sustava u povijesti čovječanstva gdje se javno slavi zločinačka krvava zvijezda petokraka pod krinkom proslave rođendana „druga Tita.“

Kada se redatelj Oliver Frljić izruguje hrvatskim katoličkim i domoljubnim svetinjama, bez ikakve mjere i granice čime šokira i one koji se ne bi trebali šokirati, to je umjetnost i simbolika, poput zvijezde petokrake na Riječkom neboderu, kako to „stručno“ pojašnjava ministrica kulture RH Nina Obuljen. I nitko ne podiže kaznene prijave protiv organizatora takvih protubožjih i protuprirodnih zločinačkih manifestacija.Gdje god su takve manifestacije to je istina, to je simbolika, to je umjetnost a gdje su dirne u njihove tzv. “svetinje“ premda oni nemaju nikakvih svetinja jer su sve svetinje pogazili to je poticanje na nasilje i mržnju. Čak i ptice na grani mogu biti osuđene na poticanje na mržnju i nasilje ukoliko njihov pjev asocira na izrugivanje “normalnim i različitim građanima.“

“E moj narode“, lijepo je otpjevao Thompson. “Antikristi i masoni, komunisti ovi oni, šire sotonske fraze, da nas poraze. E moj narode, e moj narode. Uzmimo u ruke sudbinu i sreću. Ni ja tako više ne mogu i neću. E moj narode, e moj narode.“ Njegove riječi uvijek traže i pronalaze put ka istini. A ta vječna i neponovljiva istina je danas ugroženija nego ikada. Jer sljedbenici sotone su se propeli na zadnje noge i rigaju vatru na sve strane. Danas su to Arsenije Bauk, Lora Vidović, Bojan Glavašević, jučer su to Nenad Stazić i Krešo Beljak, sutra će to biti neki Željko Jovanović, Davor Bernardić, Vesna Pusić, Pupovac, B.A.B.E, Dokumente, Teršelićke, Pusići, Markovine, Jakovine, Ante Tomići, Jergovići, Pilseli, ludače, Rudanice, Obersneli, te mnogi,mnogi drugi.Likovi koji zastupaju tu tzv. “različitost i istinu“ pobjednicu u II svjetskom ratu a koja istina je ostavila rijeke krvi iza sebe od završetka tog rata do dana današnjeg, Krvave tragove kojih se ne bi postidio ni sami sotona.

Preko 110 milijuna ljudi je izgubilo svoj život pod tim krvavim tragovima, jer su bili “različiti i drugačiji“ od njih samo što ta različitost nije od sotone već od Boga,a najveći broj njih nije ništa skrivio a svirepo su ubijeni. Čak i oni koji su bili nešto „eventualno“ krivi trebali su odgovarati pred redovnim sudovima,no njima je sudila ta tzv. “istina“ koja je čista negacija Bogu i njegovim zakonima. Sada se te navedene sluge sotone naprosto takmiče tko će prije i žešće sastaviti kaznenu prijavu protiv organizatora karnevala u Imotskom jer je spaljivanje“nakaradne obitelji s djetetom koji podsjeća na Nenada Stazića“ poticanje na mržnju i nasilje.

Za razliku od onih koji smatraju kako je spaljivanje lutaka u Imotskom poticanje na mržnju i nasilje, ja opravdano držim kako je spaljivanje lutaka u Imotskom poticanje na ljubav, empatiju, suosjećanje i vraćanje na Božji put. Kada smo kod simbolike jedan savjet za organizatore karnevala u Imotskom kada se nađu na sudu po kaznenim prijavama podnesenim protiv njih. Neka se brane na način kojim će podnositeljima kaznenih prijava reći: “Mi smo samo simbolički ukazali svim dokazanim nakaradnim a ne različitim i normalnim osobama RH, LGBTIQ osobama kako će završiti u paklu ukoliko se ne vrate na Božji put. A ono spaljivanje lutaka je samo simbolički prikaz pakla, vječnog ognja u kojemu će završiti svi oni koji se ne poprave i ne vrate na Božji put. Put pravednosti i istine.“

Stoga je javno spaljivanje lutaka gay para s djetetom u Imotskom čin istine, ljubavi i nade a ne kazneno djelo.