SRBI ĆE PASTI U NESVIJEST: Stigao brutalan odgovor Vučiću zbog izjava o Hrvatima i napadu na zvezdaše

SPLIT - Kao da su svi jedva dočekali incident u Splitu u kojem su napadnuti srpski vaterpolisti. Ma, i jesu, sada se svatko može javiti, dati mišljenje, dobiti medijsku pozornost, mnogi od takve taštine i žive, makar se u cijeloj priči uistinu da citirati pjesma ”Ništa kontra Splita„ pokojnog Dine Dvornika. Split je u cijelom slučaju najmanje krivac, a sad što ćemo svi lamentirati o splitskom stanju uma bolest je našeg uma, a ne splitskog.

Već zamišljamo situaciju, savjetnici opsjedaju srpskog predsjednika Vučića govoreći mu kako su “srpski vaterpolisti dobili batine u Splitu” dočim sam predsjednik uzraća: ”Sjajno, sad ću imati što pričati, da se maknemo od ovih prosvjeda protiv mene”.

Njemu je ta situacija sjajno došla, kao naručena, baš kao i onome zastupniku iz Grada Splita koji se ismijava “kako delije plivaju u moru u februaru”. Huligani su i oni koji su tukli jadne sportaše, huligane i oni koji to tako komentiraju, makar bili zastupnici i predsjednici.

Uostalom, Vučić se i sam hvali kako je huliganizirao u Zagrebu 13. svibnja 1990. na maksimirskom stadionu.

Srpske vaterpoliste sigurno nije tukao neki invalid Domovinskog rata ili umirovljeni pripadnik Četvrte splitske brigade koji je stoput riskirao život u borbi protiv srpskog agresora. Tukao ih je neki huligan koji u svom životu drži taj čin najvećim kojeg je uopće doživio. Da, tužno je, ali je tako.

Osobno, volio bih da se više piše o onoj ženi i ljudima koji su pretučenom mladiću koji je spas našao u moru dali ruke, izvadili ga iz hladnog mora, pomogli mu, riskirajući čak i udarac u leđa, jer huligani ne biraju, oni udaraju.

Kao i u bivšoj državi sad će Split postati slučaj, ”grad slučaj”, navoditi će se droga, alkohol, huligani, Torcida, orjuna, buna, pobuna, nezaposlenost, štogod, sve za malo medijskog pojavljivanja. Svi će biti stručni za grad koji grca u svom jednom dijelu svog razvoja i drugom dijelu svog nazatka.

A igrače se tuklo po Hrvatskoj i prije, pa u Zagrebu su od huligana napadani i Hajdukovi igrači, pa i dalmatinski studenti, po plažama se u Dalmaciji ističe i pokoji purger, je li i to politika, ili samo huliganizam, one najniže vrste, bez ikakvog kodeksa i fair playa. Uostalom, svaki huligan s karizmom reći će da postoji navijački kodeks, te da se sportaši ne diraju, već oni slični njima, huliganima. I taj kodeks ovi huligani sad su prekršili.

I što je sada Split? Grad slučaj? Ni slučajno.

Pazite sad ovo, ovo su riječi srpskog trenera Božidara Maljkovića što je usred rata doživio u Splitu:

“Bio je rat, a krvi je bilo do koljena. S Panathinaikosom gostujem tamo negdje 1995. godine u Splitu i ne znam što će biti. Kažem tada mojim igračima, Split je moj klub, ali hoću pobjedu. Utakmica završi, moji Grci pobjede s 12 razlike i krenem prema izlazu. No, vidim nitko od gledatelja se ne miče, nitko ne ide. Počinje pljesak. Buran pljesak. Mislio sam da je došao u dvoranu Goran Ivanišević ili možda netko od nogometaša Hajduka, ali ne. Netko mi je rekao, Božidare tebi plješću! Cijela dvorana. Ostao sam zapanjen. To je tada bilo više od sporta, to je bilo ljudski. To je taj Split, to vam je takav grad”.

I tko će sada tu biti pametan. Svako selo, kamoli grad, ima svoje huligane koji patološki uživaju u nanošenju ne samo fizičke, nego i duševne boli. Njima je to hrana, kao mravu mrvice, a kriviti Split za njegovo stanje uma, pokrivajući vlastite grijehe je licemjerno i zlo.

Jest, Split je u teškoj situaciji, napose oko svog ponosa, kluba, Hajduka i frustracija navijača, prvenstva se ne osvajaju, financijski problemi su stalno za vratom, Savez favorizira Dinamo koji i ovako i onako dominira, reprezentacija je izgnana iz grada, broji se svaki navijački poklik, klub se kažnjava pa se nasrće i na Ivana Zvonimira Čička, k tome se navijački puk podijelio oko načina upravljanja klubom, možda u tome treba tražiti uroke nasilja. Ali, ne ih i opravdavati.

Već smo istakli, u konkretnom slučaju zakazala je sigurnosna procjena, dogodilo se to što se dogodilo, a jadnije od tog batinjanja jest batinjanje po medijima, te SDP, te HDZ, te ovaj, te onaj. Svi imaju nešto za reći. A najviše je rekla ona žena koja je ozlijeđenom mladiću u moru dala ruke, da ga izvadi iz vode.

Split nije grad slučaj, jer grad slučaj nema Splitsko ljeto, Meštrovićev muzej, katedralu Svetog Duje, nema Hajdukovu povijest, nadamo se i budućnost. Jest, ima huligane, no tko ih nema. Naime, huliganizam nije lokalni problem, to može znati i Vučić i onaj zastupnik koji se smije delijama i svatko tko voli pričati o događaju sa splitske rive.