Stipe Mesić i Ankica Tuđman primaju najveće mirovine u Republici Hrvatskoj

ZAGREB - Prema podacima mirovinskog zavoda, prosječan hrvatski radnik s 40 i više godina staža ostvaruje pravo na mirovinu koja je manja od 3700 kuna. Podatak je to koji posebno bode u oči, kada se znade da oni koji su u povlaštenim mirovinama primaju znatno veće iznose, iako je iza njih mnogo manje staža.

Usprkos tome resorni ministar Marko Pavić poručuje kako su oni koji su u povlaštenoj mirovini iste zaradili pa mu po svemu sudeći nije pretjerano jasan niti sindikalni bunt. Ipak, u kontekstu ove priče valja imati na umu i podatak kako je u Hrvatskoj zapravo malo umirovljenika s 40 i više godina staža pa je i prosječna starosna imovina značajno niža, konkretnije prosječan staž onih koji ove godine odlaze u mirovinu jest 30 godina, dok je prosječna starosna mirovina koja sjeda na njihove računa skromnih 2115,71 kunu. Paralelno s time brojne skupine umirovljenika koje su ostvarila pravo po posebnim propisima, a sa znatno manje staža ostvaruju pravo na veće mirovine. Kada je o povlaštenim mirovinama riječ, valja reći da na tom polju vlada potpuna konfuzija, jer riječ je o izrazito raslojenoj skupini, koju nije moguće svesti pod jednu kategoriju.

Prema podacima Zavoda za konac veljače vidljivo je da među 17 korisnika povlaštenih mirovina, najmanji prosječan staž imaju pripadnici HVO-a riječ je u prosjeku o svega sedam godina i tri mjeseca. Branitelji iz Domovinskog rata prema tim podacima prosječno imaju 18 godina i osam mjeseci staža, radnici koji su tijekom radnog vijeka bili izloženi azbestu imaju pak oko 27 godina staža. Kada je o stažu riječ s preko 40 godina u prosjeku prednjače akademici. U ovoj se priči vrijedi dotaći i saborskih zastupnika, bivših članova vlade i ustavnih sudaca, sa stažem od 30-ak godina oni spadaju u kategoriju najplaćenijih umirovljenika u državi.

Djelatne vojne osobe raspolažu s 30-ak godina staža, a tu su i sudionici NOR-a koji imaju također oko 30 godina staža. U 17 povlaštenih skupina zajedno je oko 175 tisuća osoba čija se mirovina određuje prema pravilima koje proizlaze iz posebnih propisa, a uz to na njihove mirovine godišnje se slije oko 8,5 milijardi kuna. najviše se pak novca oko 4,8 milijardi kuna isplati braniteljima, dok dodatna milijarda kuna odlazi na osobe čije su mirovine priznate prema općim propisima. Od većih skupina tu su još i bivši policajci i vojnici na čije mirovine ide 1,4 milijarde kuna. Nakon tih skupina dolaze partizani, čiji godišnji budžet za mirovine iznosi 415 milijuna kuna, pripadnici HVO-a 241 milijuna, domobrani 156 milijuna. Kada je o najnižim mirovinama riječ, tu spada oko 247 tisuća korisnika, a riječ je o onima koji su zarađivali minimalnu plaću ili su plaćali mirovinske doprinose na minimalnu osnovicu.

Iz podataka HZMO-a država najviše doplaćuje poljoprivrednicima, oko 855 kuna po svakome u prosjeku, a kada bi se poljoprivrednicima mirovine zbrajale po uplatama one bi za 21 godinu staža iznosile svega 550 kuna. S doplatama 34 tisuće poljoprivrednika raspolaže s prosječnom mirovinom od 1405 kuna, a transferi idu i prema 12 tisuća bivših obrtnika čija mjesečna primanja se podebljavaju s 434 kune na prosječnih 1744 kuna, prosječan obrtnički staž je 32 godine, dok bi bez ovog podebljavanja primali mirovinu od 1310 kuna. Premda su političke mirovine ukinute prije nekoliko godina i dalje raste broj onih koji na iste ostvaruju zakonsko pravo, koje je vrijedilo prije ukidanja.

Jednako tako, rastu i iznosi mirovina koji im se isplaćuju. Mirovine nekadašnjih saborskih zastupnika godinama su bile aktualna tema u hrvatskoj javnosti, a podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje otkrivaju da danas više no ikada trošimo na mirovine bivših saborskih zastupnika te nekoliko drugih dužnosnika koji ostvaruju pravo na povlaštenu mirovinu po posebnim propisima.

Prema posljednjim podacima ispada da takve mirovine prima 650 osoba, a u prosjeku ista iznosi 9561,30 kuna, što pak znači da za tu stavku na godišnjoj razini iz proračuna odlazi oko 70 milijuna kuna. Prije desetak godina, mirovinu po posebnim propisima za bivše visoke dužnosnike primalo je oko 400 osoba te se na to godišnje izdvajalo 45 milijuna kuna, a 2003.saborske mirovine primalo je 270 osoba, za što se na godinu izdvajala trećina od trenutnog iznosa. Inače, vlada Zorana Milanovića 2012. u potpunosti je ukinula povlaštene mirovine za zastupnike, ali odlukom Ustavnog suda iz 2014. pravo na istu priznato je svima koji su takav oblik mirovine ostvarili po nekom od zakona koji su bili na snazi prije njihova konačnog ukidanja.

Kada je o najvećim dužnosničkim mirovinama i konkretnim imenima riječ tada valja reći da najveće mirovine u državi uživaju Vlatko Pavletić, Stipe Mesić te Ankica Tuđman. Riječ je o iznosima od oko 20 tisuća kuna. Niz je nekadašnjih, ali i aktualnih saborskih zastupnika svojevremeno ne jedan dan otišlo u mirovinu, uz Vladimira Šeksa učinili su to i Stjepan Milinković, Ivanka Roksandić i Ana Lovrin iz HDZ-a, bivši HDSSB-ovac Boro Grubišić, te zastupnici manjina Deneš Šoja i Furio Radin, a zahvaljujući tome manevru do kraja života primati će povlaštene mirovine, koje ovisno o njihovoj dobi, stažu i drugim uvjetima iznose i do deset tisuća kuna.

Koliko je priča suluda svjedoči podatak kako je prosječna hrvatska mirovina 2000 kuna, a najveća radnička mirovina 2300 kuna, dok veliki dio hrvatskih umirovljenika živi od 1600 kuna na mjesec. Zahtjev za izdavanje potvrda o trajanju mandata – kao preduvjet za dodjelu mirovine – podnijeli su još i zastupnici Đurđa Adlešič, Željka Antunović, Mladen Barišić, Luka Bebić, Božo Biškupić, Dragutin Bodakoš, Marin Brkarić, Karmela Caparin, Ivan Čehok, Miljenko Dorić, Josip Friščić, Ivo Grbić, Stanko Grčić, Boro Grubišić, Ivan Hanžek, Andrija Hebrang, Danica Hursa, Ivan Jarnjak, Ana Lovrin, Nevenka Majdenić, Anton Mance, Nevenka Marinović, Krunoslav Markovinović, Marina Matulović Dropulić, Nazif Memedi, Stjepan Milinković, Petar Mlinarić, Živko Nenadić, Božidar Pankretić, Niko Rebić, Jerko Rošin, Ivo Sanader, Petar Selem, Nevio Šetić, Vesna Škulić, Dubravka Šuica, Šemso Tanković, Marko Turić, Vedran Rožić, Davorko Vidović, Antun Vujić i Dragan Vukić koji su uhvatili zadnji vlak i mirovine prije njih.