Što Turska želi od Bošnjaka?

SARAJEVO - Dok se u bh. i međunarodnoj javnosti propituje uloga Turske na Balkanu i njen koncept "soft power" (engl. tiha, meka moć) politike, kako ju je definirao aktualni turski premijer i bivši šef diplomacije Ahmet Davutolu, u političkim krugovima u našoj zemlji, ali i unutar struktura međunarodne zajednice, ozbiljno se analizira krajnji cilj turskih interesa u Bosni i Hercegovini i, posebno, u kontekstu Bošnjaka.

Osmanska osovina

Na osnovu poglavlja “Temeljni principi turske politike na Balkanu” iz knjige “Strategijska dubina”, koju je još 2001. godine objavio upravo Davutolu, a 2012. kod nas dijelom prevela redakcija lista “Preporod”, moguće je rekonstruirati neke od tih ciljeva.

Davutolu tako podsjeća na tzv. osmansku osovinu u kontekstu “historijskih zona utjecaja”, a Bošnjake i Albance postavlja kao “bazu” za interese moderne Turske (čitaj: strukture aktualne turske vlasti koju predvodi AK partija), jer su se, kako se navodi, identificirali s osmanskom kulturom.

Za razliku od težnji iz devedesetih, koje je propagirala i SDA – da Bošnjaci budu slobodan i suveren evropski narod u nezavisnoj BiH – turska nacionalna politika u Bošnjacima vidi nove osmanske podanike! Nažalost, u tome nalazi partnere među Bošnjacima koji vode vlast.

Prema Davutoluu, nužno je da Turska “svoje faktore borbe za globalnu dominaciju” pažljivo reflektira na područje Balkana.

– Potrebno je uspostaviti diplomatska i realna sredstva koja će Turskoj omogućiti intervenciju u regiji – napisao je Davutolu prije 14 godina te podsjetio da “od razdoblja vladavine Osmanlija na Balkanu, pa nadalje, tradicionalna osmansko-turska politika na tom području se naslanja na dvije temeljne grupe: Bošnjake i Albance”. Bosna i Hercegovina, smatra današnji premijer Turske, i dalje je u poziciji “produžene ruke” preko koje se “Turska u političkom, ekonomskom i kulturnom smislu pruža do srednje Europe”.

Jer, kako on smatra, društva koja su ostala iza Osmanlija na Balkanu i “svoju sudbinu vežu uz regionalnu moć i utjecaj Turske”!? To, ističe, predstavlja najvažnije sredstvo za uspostavu zone utjecaja na Balkanu.

– Linija koja se sa sjeverozapada proteže od Bihaća preko srednje i istočne Bosne, zatim Sandžaka, Kosova, Albanije, Makedonije, Kirdžalije do istočne i zapadne Trakije predstavlja, sa stanovišta geopolitike i geokulture Balkana, koridor od životne važnosti za Tursku – konstatirao je, između ostalog, Davutolu.

Ko će platiti ceh?

Plan iscrtan u Davutoluovoj bilježnici, turske vlasti već dosljedno provode. Izrečeni cilj da se u konačnici dominira nad BiH i Bošnjacima ima više krakova i zahvata u politiku, vjeru, tradiciju, kulturu… Sve to zajedno može imati dugoročne posljedice, a ceh će, nema sumnje, platiti BiH i Bošnjaci riskirajući za svoj međunarodni položaj.

Među bh. intelektualcima, sve više sazrijeva uvjerenje da Bošnjaci, kao “turska baza”, u budućnosti maksimalno mogu dosegnuti nivo monete za potkusurivanje u realizaciji i čuvanju budućih turskih interesa. Dosadašnja iskustva daju mnogo argumenata ovom stavu.

Krenimo redom. Za razliku od očekivanih investicija kojima bi mogla nametati i svoje političke težnje (politika i ekonomija idu zajedno), Turska se u kontekstu BiH i Bošnjaka opredijelila za skromna ulaganja, i to uglavnom u propagandu, medije te razne kulturne, vjerske i tradicijske manifestacije.

Računali su, ne posve pogrešno, da će na taj način jeftino moći napraviti utisak sveprisutnosti i utjecaja u našoj zemlji. O tome dovoljno govori činjenica da je Turska na popisu zemalja koje lani uopće nisu ulagale u BiH! Ukupne direktne strane investicije u našoj domovini od januara do septembra 2014. godine iznosile su 554,5 miliona KM (283,5 miliona eura), od čega su investitori iz Rusije uložili 95 miliona eura.

Potom slijede Velika Britanija, Austrija i Luksemburg. Osim ovih zemalja, prošle godine novac u Bosnu su donosili investitori iz Kuvajta, Hrvatske, Švicarske, Holandije te Slovenije, ali ne i dužnosnika Ankara.

Podaci o robnoj razmjeni s Turskom, koje, također, nema među top-zemljama s kojima razmjenjujemo robu, mnogo su skromniji od zemalja susjedstva i EU.

Sunetluci i mehteri

Trebali li spomenuti primjer “Turkish Airlinesa”? Svjetska aviokompanija poznata po odličnim reklamama, u režiji člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića dovedena je kao velika nada, ali su jeftinim marifetlucima do temelja uništili ionako slabu bh. nacionalnu aviokompaniju! Turci imaju običaj reći da su Bošnjaci dobri radnici kada su im oni šefovi. Ali, u slučaju aviokompanije, ni to nije pomoglo.

Što smo onda dobili od turskih velikih riječi? Red masovnih sunetluka, turske nošnje, mehtera, pa turskih zastava na Ajvatovici, proslavu Erdoanovog rođendana u srcu Bosne, obilježavanje turskog Dana djeteta te promocije knjiga (poput one lani u Visokom kada je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, obraćajući se Erdoanu, izgovorio čuveno: “Stojimo pred tobom iz poštovanja…!”). Prema ocjeni vrha aktuelne turske politike, takva “ulaganja” – dovoljna su da se od Bošnjaka napravi baza koja, očito, ima cilj da nekritički služi interesima Ankare, ali na štetu svojih.

U tom naumu da u BiH ostvari ključni utjecaj, i to za male pare date pojedincima iz vrhova vladajuće bošnjačke politike, Erdoanu – koji se nalazi na udaru sve žešćih kritika u Turskoj i u međunarodnim krugovima – najvažniji partner je vladajuća SDA. Utjecaj je u posljednje vrijeme takav da se stječe utisak da ovdje više ne vladaju Izetbegović i SDA, već da su oni samo dron u rukama Erdoana i AK partije.

Veze koje su započele za života rahmetli Alije Izetbegovića na temelju borbe za obranu BiH, sada koristi Bakir za svoje lične, ali daleko više za turske nacionalne interese. Izetbegovićevo ime, naime, Erdoanu je veoma korisno za unutrašnje potrebe zbog popularnosti rahmetli Alije Izetbegovića i stradanja Bosne te velikog broja bošnjačkih potomaka u toj zemlji. To AK stranka odavno obilato koristi. Zato i Aliji Izetbegoviću podižu spomenke, na što bi se i on sam kao vjernik sigurno gnušao.

Tursko vodstvo ima ogroman utjecaj na Izetbegovića mlađeg i zato ga, nažalost, kao vjernog slugu, podržavaju i svotama novca i pažnjom koju mu poklanjaju. Nije slučajno da Turci za potrebe SDA osnivaju medije, da daju kredite putem svoje banke ili da, kako je zabilježeno, za potrebe kampanje SDA kupuju pakete hrane koji su dijeljeni uoči proteklih izbora.

Unutrašnji neprijatelj

Izetbegović, primjerice, na zahtjev Turske (a ne zbog interesa BiH) nije prisustvovao Samitu nesvrstanih kada je 2012. održavan u Teheranu, da bi se uključio u Erdoanovu izbornu kampanju i da je prilikom prošlomjesečnog susreta na brodu Mustafe Kemala Ataturka – Erdoan osobno tražio od Izetbegovića da pomogne zatvaranje škola i institucija koje imaju veze s pokretom Hizmet, bliskim učenjaku Fetullah Gulenu .

Inače, Erdoan je “unutrašnjeg neprijatelja” izmislio kako bi sakrio istinu o ogromnom kriminalu urađenom pod njegovim plaštom, što potvrđuju napisi turskih medija. Turski dužnosnici javno se hvale utjecajem na Izetbegovića, što sebi ne dozvoljavaju ni lideri turkofonih zemalja bivšeg SSSR-a.

Sve se to pomno prati iz zapadne Europe, s kojom je aktualna vlast u Turskoj ozbiljno narušila odnose, pogotovo nakon žestokih riječi turskih zvaničnika na račun pape Franje zbog priznanja genocida nad Ermenima. Treba li ovdje spomenuti da je Vatikan dao signal bh. Hrvatima da glasaju za nezavisnost BiH?

Da li i ko u Kabinetu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH vodi računa o ozbiljnim sumnjama s kojima na utjecaj Turske na Bošnjake i BiH gleda Njemačka, koja želi snažno povući našu zemlju ka EU. Zanemaruje se i stav Sjedinjenih Američkih Država (SAD), gdje su sve više zabrinuti za gušenje demokratskih sloboda na Bosforu. Sve to skupa, u situaciji kada Milorad Dodik prijeti deklaracijom o nezavisnosti, dok hrvatski političari traže podršku EU za rješavanje “hrvatskog pitanja” u BiH, moglo bi imati vrlo opasne konsekvence i nimalo ne ide naruku dugoročnim interesima Bošnjaka i BiH.

 Zašto Erdoanu smeta Radončić

Zbog servilnosti Izetbegovića, turske vlasti ne žale novca i svojih institucija, počevši od obavještajnih i paraobavještajnih struktura, da ga očuvaju na vlasti. Zbog toga oštro napadaju sve koji nisu za vazalski položaj BiH i Bošnjaka, koji ukazuju na očajnu politiku SDA i koji svoj “stav” ne žele podvesti pod turske riječi “Tamam, abi”.

Zbog toga se napadaju duhovni, intelektualni i politički autoriteti Bošnjaka koji logično pitaju – što to želi Turska od BiH i Bošnjaka. Posebno je na udaru Fahrudin Radončić, predsjednik druge najjače stranke u FBiH, SBB-a. Lider opozicije “zaslužio” je cijele kaznene ekspedicije iz Turske koje su dolazile i dolaze kao podrška napadima na njega i njegov prozapadnu politiku.

On je smetnja jer u Turcima ne želi vidjeli svoje vladare, i Bošnjake kao njihove podanike, već isključivo prijatelje BiH i Bošnjaka, potencijalne poslovne i međunarodne partnere. Naravno, zamjera mu se jer kaže istinu o tome da Turska ima ogromnu moć na bošnjačke političare, a da država BiH od toga nema ništa.

Kome je obećan “BH Telecom”?

Prevelik utjecaj Turske na bošnjačke političare, prema upućenima, ima i svoj konkretan cilj u smislu kontrole ključnih resursa u BiH, na sličan način kako se to dešavalo na Kosovu.

Tako se u političkim i biznis krugovima u Sarajevu u posljednje vrijeme uvelike priča kako su SDA i Bakir Izetbegović obećali Turcima “porodično srebro”, kompaniju “BH Telecom”. Prema ocjenama upoznatih s političkim gibanjima u BiH, čak i ako to ne budu htjeli rado uraditi, čelništvo vladajuće SDA morat će ići putem prepuštanja profitabilne kompanije turskim interesima, zbog ogromnih hipoteka kod turskog vodstva.

Ove činjenice za sada nije moguće provjeriti, ali znakovito je da je vodeći turski telekom operater „Turkcell“ ranije potvrdio da je zainteresiran za “BH Telecom”. Iz „Turkcella“ su još 2012. godine kazali da izbliza prate rad sarajevske kompanije te da turska kompanija priprema ponudu za “BH Telecom”.

Nijemci pažljivo prate

Komentirajući bosansko-turske veze iz njemačkog ugla, Benjamin Pargan, urednik Programa “Deutsche Wellea” za BiH, konstatira da se u BiH važnost tih odnosa često precjenjuje.

To se prije svega odnosi na percepciju ekonomske suradnje, koja je, prema statističkim podacima, mnogo manja nego što to misle obični ljudi.

– Malo je drugačija situacija kada se radi o direktnom političkom utjecaju Turske: tu postoje različita mišljenja. U Njemačkoj se s tim u vezi čak jedno vrijeme govorilo i o nekoj vrsti neoosmanizma i pokušajima turske vlade da se na Balkanu pozicionira kao regionalna sila. Takav razvoj, naravno, ne dopada se svim akterima njemačke vanjske politike. Ipak, u nadležnom referatu njemačkog ministarstva vanjskih poslova smatraju da većina stanovništva u BiH perspektivu svoje zemlje vidi u EU i više gleda u pravcu zapadne Evrope i EU nego u pravcu Turske – rekao je, između ostalog, Pargan.

Savez Ankare sa Srbijom i Rusijom

Treba imati na umu da aktualne turske vlasti kao politički faktor mnogo više poštuju Beograd i Srbiju od Sarajeva i BiH, pa i, iako će to mnoge iznenaditi, više poštuju Srbe od Bošnjaka.

Turska je mnogo spremnija ulagati u Srbiju nego u BiH. Bh. javnosti malo je poznato da je, primjerice, Turska podržala izbor Vuka Jeremića za predsjedavajućeg Generalne skupštine UN-a, iako je on kasnije u više navrata brutalno iskoristio tu poziciju namećući srbijansku verziju agresije na BiH.

Aktuelni predsjednik Turske ljutio se na Bošnjake što, za njegove interese, nisu širokim zagrljajem dočekali predsjednika Srbije Borisa Tadića u Srebrenici, iako se u to vrijeme uhapšeni bh. patrioti poput Ejupa Ganića ili Jove Divjaka! Istovremeno, Turska blisko surađuje s Rusijom, a projekt plinovoda “Turski tok” koji rade Rusi i Turci, faktički, odvojeno promatra entitet RS od BiH.