SUD: „Josip Šimić bio podvrgnut ponižavajućem i nehumanom tretmanu. Prekršeno mu pravo na slobodu i sigurnost“!

Dana 10. 06. 2020. godine, a o čemu su svi mediji pisali, Općinski sud u Sarajevu, sudija Melika Murtezić, donio je i javno objavio Presudu, broj: 65 0 K 665895 18 K, kojom se optuženi Josip Šimić-Đinđić, a na osnovu člana 299. točka c). ZKP-a F BiH, oslobađa od svih optužbi Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, da je:

„pod tačkom 1. počinio krivično djelo Krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, pod tačkom 2. krivično djelo Lažno predstavljanje iz člana 369. stav 1. KZ F BiH, pod tačkom 3. produženo krivično djelo  Krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH u vezi sa članom 55. KZ F BiH, pod tačkom 4. krivično djelo Krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, pod tačkama 5., 6. i 7. produženo krivično djelo Prijevare iz člana 294. stav 1. KZ F BiH u vezi sa članom 55. KZ F BiH, sve u vezi sa članom 54. KZ F BiH“.

U izreci presude, sud je potvrdio, da su „Vještaci Ćemalović, Begić i Ahmić, liječnici neuropsihijatri i Melina Lučkin, psiholog i psihoterapeut, na glavnom pretresu  pojasnili  način  na koji  je vještačenje  Šimića obavljeno, prirodu i tok intervjua koji su obavljali svakodnevno tokom višednevnog boravka Šimića na klinici i nalaz i mišljenje koje su na kraju izveli te izložili na glavnom pretresu. Obzirom da sud nalazi da djela koja su opisana pod tačkama od I. do  7.  izreke  presude nisu dokazana van razumne sumnje, za odluku suda sam sadržaj provedenog vještačenja nije od značaja. Naime,  vještaci  su  saglasni u stavu daje Josip Šimić  raspravno sposoban,  te  su dalje zaključili da je njegova sposobnost rasuđivanja i upravljanja svojim postupcima u vrijeme tempore criminis bila smanjena, ali ne bitno, te u konačnici da isti  ne  boluje  od  trajne  ili privremene duševne bolesti psihotičnog karaktera, odnosno nije riječ o osobi sa simptomima privremene ili trajne duševne poremećenosti ili zaostalog umnog razvoja. Sud nalazi potrebnim ukazati da odbrana osnovano ukazuje da ukoliko se cijeni sadržaj nalaza i mišljenja vještaka postavlja se pitanje opravdanosti i neophodnosti višednevnog hospitaliziranja optuženog radi obavljanja predmetnog timskog vještačenja“.

Odvjetnik Ifet Feraget, branilac Josipa Šimića-Đinđića, je u toku glavnog pretresa isticao, da su Kantonalno tužilaštvo Sarajevo, postupajuća tužiteljica Nevena Aličehajić i tadašnja glavna kantonalna tužiteljica KS Dalida Burzić, zloupotrijebili svoja procesna ovlaštenja, kada su u fazi istrage protiv Josipa Šimića-Đinđića, uputili prijedlog prema Sudu da se odredi prisilni smještaj na Psihijatriju KS Josipu Šimiću-Đinđiću, te da je Šimićevo smještanje na Psihijatriju KS na jedinici intezivne /akutne njege u periodu od 16.10.2017. – 25.10.2017. godine, apsolutno bilo bespotrebno, jer je Josip Šimić-Đinđić psihički zdrava i uravnotežena osoba. Feraget je kazao, da je Tužilaštvo Kantona Sarajevo, uz pomoć vještaka Dževada Begića, dezavuisalo sud, jer je vještak po uputi tužilaštva napisao da je potrebno, da se nad Šimićem obavi timsko vještačenje na Psihijatriji Kantona Sarajevo, a sve s ciljem Šimićeve diskreditacije i ponižavanja, jer je tužilaštvo, bez naredbe suda, prikupljalo medicinsku dokumentaciju o liječenju Josipa Šimića, a koja medicinska dokumentacija je dostupna isključivo sudu za potrebe postupka koji je u toku.

Sud smatra, da branilac Ifet Feraget osnovano ukazuje, da su prisilnim smještanjem Josipa Šimića-Đinđića na Psihijatriju KS, kao psihički zdrave osobe, istome prekršena prava, zagarantovana, i to:

1. Članom II/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno pravo lica, da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni. U konkretnom slučaju donošenjem ovakvog Rješenja Opićinskog suda u Sarajevu, po sudiji Tinu Begtaševiću, a koje Rješenje je i realizovano, bez postojanja valjanih razloga predstavlja primjer nehumanog ili ponižavajućeg postupanja. Ovakav nehuman postupak u konkretnom slučaju dostigao je potreban stepen jačine, da bi se moglo govoriti o kršenju člana 3. EKLJP. U našoj sudskoj praksi nije zabilježen slučaj, da je neki novinar bio u pritvoru zbog navodnog krivotvorenja ili lažnog predstavljanja ili na Psihijatriji KS, što upućuje na to, da je lišen slobode isključivo radi ponižavanja u smislu položaja i reputacije koju ima u društvu, obzirom, da je u svojim novinskim člancima već duži period pisao o kriminalu i korupciji glavne tužiteljice Tužilaštva Kantona Sarajevo Dalide Burzić;
2. Članom II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 1. e. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, jer se prema Josipu Šimiću, kao psihički zdravoj osobi odredilo višednevno prisilno vještačenje u zdravstvenoj ustanovi, a sve s ciljem njegova ponižavanja i diskreditacije;
3. Članom II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, jer se sudska odluka zasnivala na nezakonitom dokazu, a sve u namjeri, da se diskreditira zbog svojih javnih članaka o Dalidi Burzić;
4. Članom II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, moje pravo, kao tada osumnjičenog, na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana 8. EKLJP. Naime, javna vlast nema pravo da se miješa u vršenja ovoga prava, ako takve mješanje nije predviđeno zakonom i ako to nije neophodna mjera u demokratskom društvu u smislu sprečavanja zločina ili zaštite prava i sloboda drugih. Iz navedenog je sasvim jasno, da moje prisilno smještanje na Psihijatrijsku bolnicu KS predstavlja kršenje prava na poštivanje privatnog života;
5. Članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, pravo uživanja prava i sloboda bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status, jer je Šimić postao meta napada zbog svojih javnih članaka o glavnoj tužiteljici Tužilaštva Kantona Sarajevo Dalidi Burzić.

Feraget je u toku postupka isticao, da je tužilaštvo KS razotkrilo svoje prave namjere, a nakon presude to je i potvrđeno, jer sud zauzima stav, da je smještanje Josipa Šimića-Đinđića na Psihijatriju KS, kao psihički zdrave osobe, bilo neopravdano i bespotrebno.

Naime, kao svjedok obrane na sudu je saslušana potpredsjednica VSTV-a BiH Ružica Jukić, koja je na sudu potvrdila, da joj je „Josip Šimić-Đinđić mjesec dana prije lišenja slobode, točnije u toku 7. ili 8. mjeseca 2017. godine, upoznao, da ga u to vrijeme glavna kantonalna tužiteljica KS Dalida Burzić u cilju osvete i odmazde, zbog njegovih javnih članaka o Dalidi Burzić, u kojim člancima ukazuje na njezine kriminalne radnje, želi uhapsiti i na Psihijatriju KS smjestiti, te da mu prijeti, da će ga staviti u pritvor ukoliko ne prestane pisati, da za ovo ima informacije iz policijskih struktura. Sve navedeno se i ostvarilo. Šimić je dana 05.09.2017.g., uhićen, a samo mjesec dana kasnije po prijedlogu Tužiteljstva KS na Psihijatriju KS smješten, gdje ga Burzićeva preko njoj podložnih vještaka pokušala neuračunljivim proglasiti, ali bezuspješno“, kao što je posvjedočila Jukićeva na sudu.