fbpx

TEMA TJEDNA: Zaboravljeni branitelji ne tražite pomoć od ministara i ne blokirajte granice!?

Autor: Ružica Zeljko / Dnevno.ba

ŠIROKI BRIJEG - Strašno i zalosno je koliko su nas ubili u pojam. Koliko magle prodali. Koliko istina izobličili. Koliko laži i nepravde prikrili i još pozlatili. Najteže mi je uvijek bilo kad nešto vidim i shvatim da je struka zakazala. Htjeli ili ne, logično je da vjerujemo struci makar u visokom postotku. Bio je i rat, ne tako davno.

Eto još ima živih branitelja. Ima i zaboravljenih. Ovih dana pratim što im se to događa. Te čujem, nije im Rezolucija ušla u razmatranje. Shvatila sam za što se bore. Shvatila sam da ih se proba iscrpiti do odustajanja. Svo vrijeme nešto mi nije jasno. Možda nije moje da se miješam, ali ne da se šutit. Čudno mi što pomalo čujem teške riječi, kao borba do zadnje kapi krvi. Pa blokiranje svega i svačega. Pa nešto kao: tko se ne odazove…

Ma tko to prijeti? Ako se ne odazove smatrat će se… Kao su ljudi maloumni. Ako će samo krava ostat taj dan nenapasena nek se pastir ne odazove. Primili smo nazad dezertere, a sad bi tu nekom prijetili zbog neodazivanja na ovo… Znam da legalnim putevima traže svoja prava i da je struka odradila tu svoje. Moja podrška, ako to ikome išta znači.

Dakako da sam ja laik u svemu tome, nisam ni od struke, ali evo pitanje, kao građanin koji razmišlja. Traže li se prvo alimentacija ili utvrđivanje očinstva i priznanje od strane roditelja kod djece koja nisu priznata? Traži li se kod prava nasljedstva samo dio ili se utvrdi tko ima pravo da sudjeluje u dijeljenju, pa onda svatko uzme ako hoće svoj dio.

Eto to ste dragi zaboravljeni branitelji vi. Ako niste uvaženi i nemate nikakva prava, vi ste “vanbračna djeca” ministarstva branitelja. Ako tražite svoj dio u nečemu, a nije se raščistilo tko uživa, a nema pravo na isto, na vaše, teško će se to ispravno riješiti. Stoga razmislite gdje se iscrpljujete i zbog čega, eto takoreći zadnjim atomima snage. Neki vaš predsjednik spominje blokiranje granica, puteva i svega i svačega. Ponovo pitam. Kad bismo utvrđivali očinstvo radi alimentacije bismo li blokirali, susjeda, škole, puteve, porodilište ili ?!?

zaboravljeni17042017

Stoga molim, predlažem, blokirajte prije svega, a možda isključivo ministarstva branitelja. Jer dragi moji, blokiranjem ičega drugoga blokirate ono što ste oslobodili s drugima zajedno. Neće vam ništa riješiti oni koje blokirate besmisleno, vec smisleno. Oni su nastali, jer vi postojite. Da nije bilo rata i branitelja, ne bi bilo ni ministarstva istih. Ne iscrpljujete se besmisleno, jer netko upravo to i hoće. Da lipsate. I na kraju za šta? Za koje novce?

Koji vam to novci sada mogu nadoknaditi sve što niste dobili? Posao, uredan život, dostojanstvo, nemoć da svojima pružite što treba, mirnu starost? Ne. Ne pristajte na mizeriju. Spominju vam da može proračun biti ugrožen. Ne brinu oni za to. Samo da oni ne budu ugroženi. Samo to može njih zabrinuti. Koga? Pa one koji su potpisali drugima prava na nešto što ste trebali i vi dijeliti.

Nema dijete dva oca ni dvije majke. Može ga svak svojatati ili ga se odricati. Ali ima samo jedne roditelje. Samo jedan je potpis u rodnom listu. Može taj i da ne bude roditelj tom djetetu, ali potpis je tu dok se ne utvrdi drugačije. Ne znam odakle se čisti riba, ali znam kako se onesposobi, a kako ubije zmija. Znate i vi. Ako si bez štapa, ne ideš na zmiju. Ako te ugrozi, ne gnječiš joj rep… Tek si onda ugrožen.

Ako sada stanete na neke crte, razmislite dobro gdje će one biti. Ovaj put vi crtate crte! I svi ste na prvoj crti. Nisam pravnik, a ni branitelj. Ali znam tko jeste i tko dobro zna kako i koliko vas mogu vući za nos, ali vas i sebe izlaže tome. Mnogi u ovoj zemlji ne mogu doći do svojih prava. Niste jedini. To što vas netko lijepo zove najčasniji sinovi ove zemlje bilo bi pohvalno da ne vrijeđa još mnoge časne ljude koji su dali čak i život. Hoću samo da vam ukažem da razmislite u ovoj svojoj nadam se posljednjoj borbi, tko vas i čime vodi.

Znate valjda da to može trajati desetljećima. Ne govorim da odustanete. Ne daj Bože. Ali nedajte se uvući u neke šatore i na neke blokade dok dobijete reumu ili vam te već reumatične kosti izdrže. Nemojte trunuti više za ničiju mizeriju. Većina vas ima djecu koju ste odgojili bez marke dječjeg doplatka? Govorili vam to još više o nebrizi vlasti za narod. Kažu, bez vas ne bi bilo ove zemlje. Bilo bi, samo kakva bi bila? Možda gora?! Molim vas u čemu? Šta može biti još gore?

Usmjerite snage u pravom smjeru. Nemojte da budete glinene ptice za beskarakterne. Ako su vaše vođe tako uvjerene u uspjeh vaše eventualne “revolucije”,neka vam nečim to jamče i dokažu. Neka vam pokažu primjerom da je u ovoj zemlji moguće “izgonjat pravdu”. Ja ću vam prikazati par svojih primjera da nije. I sad mi jedna žalba na presudu po pitanju radnog spora stoji tri godine na Vrhovnom sudu u Sarajevu. Mogu šta hoće.

Ne mislite…mi smo ih izabrali… NISTE!!! Nismo ih mi izabrali. Onaj je koga treba da štite. Dvije anonimne žene na izborima u najmanjem gradu u BiH dobile šest tisuća glasova na izborima. Ako vjerujete u to da je toliko ljudi vladali za njih onda ja vjerujem da netko novac namjenjen vama i za dječji doplatak svo vrijeme u nešto pametno ulaže i uskoro ćete i vi i sva naša djeca, sada već mnoga odrasla dobiti malo bogatstvo.

Pitajte struku ili nekog s iskustvom u sličnoj borbi na koje kote sada da udarite? Ne pitajte ministre branitelja ni jedne države kojoj pripadate ili želite pripadati. Da su vam oni prijatelji riješili bi to do sada. Pravi roditelj traži dijete preko cijelog svijeta da mu da ljubav i potrebito. Pravi roditelj ne zataji svoje dijete. Neka vam je Bog na pomoći.

Ako pak nešto blokirate osim onog što pomenuh po mom mišljenju, osobno ću doći i reći tim vašim predsjednicima da su mene blokirali. Do tada radit ću gdje šta ima i čekati da institucije riješe moj predmet na sudu i vašu Rezoluciju…i opet, ako budem sposobna, raditi gdje ima posla, jer ja im taj kruh sad ne bih ni da me na koljenima mole da ga uzmem. Neka ga jede netko tko nije sposoban drugačije doći do kruha nego otimanjm drugome. Neću čekati da padne kiša da mi zalije baštu, niti da mi sve uvene dok ja blokiram neku granicu. Vjerujem ni vi, ali eto moram vas nekako pozdraviti.

Autor: Ružica Zeljko / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI