fbpx

Titov visokoriskantni posjet Švedskoj 1976. godine

Autor: Denis Dorić-Den

Nedavno sam - možda kao poklon u povodu 40. godišnjice Titove smrti - dobio na uvid dokument, obima pedesetak stranica, označen kodnim imenom ‘’Ostrvo’’ u kojem su vrlo iscrpno opisane sve poduzete mjere osiguranja vezano za posjet predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita Švedskoj, gdje je u vremenu od 29. ožujka do 1.travnja 1976. godine boravio na poziv kralja Karla Gustava XVI.

Za ovu priliku izdvojio sam neke detalje za koje sam procijenio, da bi mogli čitaocima biti interesantni.

Petnaest dana ranije u vezi te posjete  u Stockholm je stigla jugoslavenska sigurnosna prethodnica u kojoj je bilo devet rukovodečih ljudi Službe državne sigurnost, savezne i republičkih razina, koji su s pripadnicima švedske službe sigurnosti trebali utanačiti čitavu lepezu mjera u pogledu  sigurnosti Titovog boravka.

Na prvom mjestu, s jugoslavenske strane, ukazano je da pripadnici hrvatske političke emigracije u Švedskoj spadaju među najorganiziranije od svih drugih takovih grupacija u svijetu, a posebno na planu mogućih diverzantsko-terorističkih akcija, pa se stoga tražilo, da se najistaknutiji pojedinci s takovim namjerama, stave pod efikasne mjere strogog nadzora. Pritom je kao potsjetnik spomenuto ubojstvo jugoslavenskog ambasadora  Vladimira Rolovića u Švedskoj 1971. godine.

Iako se komentarima i ocjenama nisu osvrtali na imena hrvatskih ekstremista, bilo je očito, da švedska tajna služba već raspolaže s gotovo istovjetnim podacima, pa čak i više od toga.

S obje strane je dogovoreno, da se točan datum posjete kao i svi momenti programa posjete drže u najvećoj tajnosti, ipak je ‘’procurilo’’ na način da su švedski listovi ‘’Arbetet’’(23. ožujak) i ‘’Aftonbladet’’(24. ožujak) objavili sve detalje.

Šef švedske policije H. Lagerhorn pretpostavlja, da su novinari na ‘’brifingu’’ u Ministarstvu vanjskih poslova, iako upozoreni na faktor tajnosti datuma, dobivenu informaciju zlouptrijebili, ali da istragu o tome ipak neće provesti.

Inaće, u štabu švedskog štaba osiguranja je isticano, da im je Titova posjeta najsloženiji zadatak do tada. Primjerice, navode, da čak i prethodne posjeta ruskih državnika Nikite Hruščova i kasnije Alekseja Kosigina, kada je u njihovom osiguranju učestvovalo 2 500 policajaca nisu bili na takovoj razini osjetljivosti zadatka. Angažiranje gigantskih snaga švedska strana je obrazlagala riječima:’’Ako mi pozovemo stranog šefa države, onda se u skladu sa sigurnosnim procjenama, moramo pobrinuti da on preživi’’.

Pred sam početka Titove posjete, dva dana ranije, u Stockholmu su hrvatski ekstremisti, njih oko 300  protestirajući protiv ‘’posjete diktatora Tita Švedskoj’’ organizirali demonstracije pritom djeleći letke sličnog sadržaja. Na skupu je govorio hrvatski politički emigrant Branko Salaj (op. DDD- nakon uspostave samostalne Hrvatske 1990. godine bio čovjek Tuđmanovog povjerenja: ravnatelj HINA-e i veleposlanik u Parizu).

Iako švedska policija nije onemogućavala demonstracije, ipak je oduzela 17 transparenata s tekstom: ‘’Tito ubica’’. Nekoliko grafita s istim sadržajem prebrisala je sprejem. Ostale parole tipa ‘’Dolje Jugoslavija’’, ‘’Živjela slobodna Hrvatska’’i sl. nije oduzimala. Namjeru demonstranata, da ambasadoru SFRJ Feliksu Gorskom predaju protestno pismo u vezi Titove posjete, švedska policija u dogovoru s jugoslavenskom stranom nije dozvolila.

Prema zapažanju jugoslavenski ‘’sigurnjaka’’ demonstracije nisu uopće pobudile pažnju švedskih građana.

U redakciju švedskog lista ‘’Dagens Nyheter’’ je dana 31. ožujka prispjelo prijeteče pismo – najava atentata na Tita – , u kojem se nalazio i jedan metak 9 mm  , a potpisano kao ‘’HORA’’( Hrvatska oslobodilačka revolucionarna armija).

Švedska policija je promptno reagirala u smislu otkrivanja autora.

Pored  ogromnog vanjskog osiguranja i unutrašnjeg osiguranja na mjestima boravka i posjeta, za neposrednu Titovu osobnu zaštiti švedska policija je odredila pet policajaca-tjelohranitelja, a za njegovu suprugu Jovanku, te Fadilja Hodžu i Miloša Minića, političare u Titovoj delegaciji po tri ‘’specijalca’’ za svaku od tih osoba.

Za vrijeme boravka u Stockholmu Tito je koristio blindirani automobile marke ‘’Kadilak’’. Radi se o vozilu, koje je kao specijalna narudžba švedske vlade izrađen u SAD 1966. godine. Osnovne karakteristike: ima 778 KS, težine tri i pol tone i mogućnost razvijanja brzine do 200 km na sat.

Vozač spomenutog automobile je ujedno i vrhunski obučen ‘’specijalac’’.

Po završetku posjete Tito je funkcionerima švedske policije, koji su učestvovali u organizaciji osiguranja posredstvom protokola predao poklone ( zlatni sat, zlatna dugmad za košulju, kristalna vaza), dok su policajci u funkciji tjelohranitelja dobili izvjesnu količinu biranih jugoslavenskih pića.

***

Što se tiče Jovanke Broz, njoj je putovanje s Titom u Švedsku bilo predzadnje. Iako u dokumentu nije zapisano, u kuloarima se moglo čuti, da i dalje ‘’komplicira’’ porodične odnose ( uplitanje u Titove državne i političke aktivnosti), a što je započelo još početkom sedamdesetih.

Tito ju je kao pratilju-incidentnu osobu poveo još samo u kolovozu 1976. godine kada je sudjelovao na sastanku nesvrstanih u Colombu.

Zbog neučestvovanja u Titovim narednim putovanjima Jovanka je od strane nekog duhovitog anonimusa dobila novo ime: ‘’Čuči Kući’’.

Autor: Denis Dorić-Den

ZADNJE VIJESTI