fbpx

U MEĐUGORJU SE SVE TO ZAVRŠAVA: Trokut ljubavi

Autor: Vlado Marušić / Dnevno.ba

MEĐUGORJE - Drugi posjet apostolskog vizitatora, umirovljenog poljskog biskupa Henryka Hosera Međugorju dočekan je s još većim oduševljenjem lokalne župne zajednice na čijem je čelu fra Marinko Šakota, koji je pozvao župljane da mole svetu krunicu u čast dolaska tog biskupa i Pape Franje koji ga je poslao u Međugorje. Hoser je i prigodom prvog posjeta naglasio kako cilj njegove posjete nije utvrđivanje autentičnosti Gospinih ukazanja u Međugorju već nadzor i pastoralna skrb nad milijunima hodočasnika koji se godišnje slijevaju u Međugorje sa svih strana svijeta, a procjenjuje se kako ih svake godine Međugorje pohodi od 2 do 2 i pol milijuna a prošlo je već 37 godina od prvih ukazanja.

Mediji su također prenijeli riječi biskupa Hosera koji je i prigodom svog prvog posjeta a i po dolasku drugi put u Međugorje davao izjave kako:

-Međugorje treba štititi.

-Međugorje je jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta u svijetu.

-Međugorje je proročko i karizmatično mjesto molitve za mir u svijetu.

Kada se k tome pridodaju izjave Svetog Oca Pape Ivana Pavla II koji je za Međugorje u više navrata javno izjavljivao:

-Međugorje je nada svijeta,

-Međugorje je najveća ispovjedaonica svijeta,

-Međugorje je mjesto posebne Božje naklonosti, dok je vidjelica Lucija dos Santos iz Fatime prenijela Gospine riječi urbi et orbi: “što sam započela u Lourdesu i Fatimi dovršiti ću u Međugorju“.

U 37 godina Gospinih ukazanja u Međugorju su se dogodila mnoga milosrdna čuda. U Međugorju i u vezi s Međugorjem dogodila su mnoga tjelesna i duhovna ozdravljenja, obraćenja, zaređenja u svećenike i časne sestre, mnogi su se odrekli svojih strasti za drogom, kockom, alkoholom, bludničenjem, razvratom, mnogi su spasili svoje brakove, mnogi su se upravo zahvaljujući Međugorju oženili i udali, pronašli stazu svog uzaludnog i izgubljenog života, oprostili jedni drugima, pronašli smisao svog života, mnogi su pronašli put do Boga, dok je u tom istom mjestu podijeljeno na stotine milijuna svetih hostija, održano na desetine tisuća svetih Euharistija, na desetine tisuća Svetih klanjanja Presvetom Oltarskom Sakaramentu onda doista fenomen Međugorje treba promatrati s aspekta božanskog i evanđeoskog mjesta.

Sveti Otac Papa ma tko on bio i odakle dolazio s posebnom pozornošću predvodnika Pastira kršćanskih ovčica u svijetu mora obratiti posebnu pozornost na svako takvo mjesto a Međugorje u njegovim očima u svakom slučaju mora naći svoje posebno mjesto. U tom smislu formirano je Povjerenstvo na čije je čelo papa Bendikt VXI imenovao kardinala Ruinija, koje sustavno prati fenomen Međugorja, a čiji rad pozorno prati i Kongregacija za nauk vjere kako bi se fenomen Međugorja studiozno promotrio.

Fenomen Međugorja se nikako ne može zanijekati pa je stoga logično slanje apostolskog vizitatora za Međugorje umirovljenog poljskog biskupa Henryka Hosera koji je isključivo zadužen nadzirati pastoralnu skrb koja se pruža milijunima hodočasnika koji tu dolaze . On će također u zajedništvu s lokalnom župnom zajednicom tražiti i pronalaziti načine za organizirani dolazak većeg broja svećenika u Međugorje sa hodočasnicima čime je ukinuta zabrana iz bivše SFRJ kada je u nekoliko navrata odlukama biskupske konferencije Jugoslavije biskupima i svećenicima bilo zabranjeno organizirati dolazak hodočasnika u Međugorje, a tom stavu se priklonila i kongregacija za nauk vjere, koja odluka biskupa Hosera je dočekana s odobravanjem cijele Međugorske lokalne zajednice a i svih ljudi dobre vjere koji Međugorje promatraju u svijetlu Božje istine a ne laži, čime se povećava broj svećenika za Svete ispovijedi što je sada bilo jako deficitarno u tom mjestu, proširiti vanjski prostor oltara za danonoćno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakaramentu, poboljšanje lokalne infrastrukture, te raditi na unaprjeđenju i poboljšanju kvalitete života hodočasnika, te nadzoru izgradnje i popravke lokalnih pristupnih putova u Međugorje.

Tu se nikako ne treba izostaviti uporno i sistematsko negiranje autentičnosti Međugorskih ukazanja od strane biskupa mostarske biskupije počev od Pavla Žanića pa do ovog sadašnjeg Ratka Perića koji su napisali na tisuće dokumenata osporavajući autentičnost ukazanja Blažene Djevice Marije u tom malom mjestu Međugorju koju su sveli pod isti zajednički nazivnik: “STAV BISKUPSKOG ORDINARIJATA U MOSTARU JE KAKO SE GOSPA U MEĐUGORJU NE UKAZUJE“!

Zbog tih izjava vodećih ljudi Mostarske biskupije među katolicima Hrvatima te biskupije i diljem cijelog svijeta nastupila je velika podijeljenost. Neki su se priklonili stavu tih biskupa dok su neki među koje spada i moja malenkost čvrsto povjerovali, (da li zbog svoje malo vjernosti, gluposti, oskudnog znanja ili čega li još) u autentičnost svih Međugorskih ukazanja od 1981. godine do dana današnjeg (punih 37 godina). U autentičnost svih ukazanja a ne samo prvih 7/sedam kako to plašljivo nagovješćuju neki krugovi iz crkvenih redova bliskih povjerenstvu za Međugorje odnosno Kongregaciji za nauk vjere.

Ako se uzme kao zdravo za gotovo kako je samo prvih 7/sedam ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju onoj nevinoj dječici autentično da li to znači kako vidioci svih ovih 37 godina lažu svima o ostalim ukazanjima? Ako je to točno onda se logično postavlja pitanje gdje je nestala Blažena Djevica Marija koja im se prvih 7/puta ukazala (ako im se ukazala) i onda odjednom nestala iz njihovog i našeg života ostavivši tu dječicu na milost i nemilost vucima da ih blate, ponižavaju, vrijeđaju na svakom koraku kao i sve one koji povjerovaše u Njena ukazanja? Da nije Blažena Djevica Marija kojim slučajem računala kako će Ona sa svojih prvih 7/sedam ukazanja uvjeriti sve ljude ovog svijeta kako se Ona doista ukazala u Međugorju, a kada je vidjela kako ih nije uvjerila jednostavno nestala, a ova nevina dječica su nastavila sračunato lagati i sebe i druge kako bi se oni i cijelo Međugorje obogatili na plodovima laži?

E tu se moram odmah oglasiti na način kako su sva moja vjerovanja i sva moja uvjerenja kao i uvjerenja na desetine tisuća ljudi koji rezoniraju kao i ja suprotna izjavama a ne uvjerenjima biskupa Žanića ili Perića, a idu u smjeru kako Blažena Djevica Marija nikada neće ostaviti na cjedilu dječicu kojoj se ukazala (ako im se ukazala prvih sedam puta), jer to je za nas autentična Blažena Djevica Marija a ne Blažena Djevica Marija kako ju zamišljaju biskupi Perić i Žanić koji izjavljuju kako „autentična Blažena Djevica Marija ne izgleda, ne priča i ne oblači se“ kao ona Blažena Djevica Marija koju su opisivala ta nevina dječica. Kako bi potvrdili svoje sumnje u autentičnost svojih izjava o „neukazanju“ Blažene Djevice Marije navedeni biskupi navode upravo kako se Gospa nije ukazala niti prvih sedam puta jer bi njihovim priznanjem sva njihova teorija pala u vodu, a čime zapravo negiraju i Nalaz i mišljenje Povjerenstva iz Vatikana koje upravo razmatra kako bi prvih sedam ukazanja Gospe priznali dok se o ostalima čeka konačan sud, a to Povjerenstvo je po svom ustroju i hijerarhiji iznad biskupskog ordinarijata u Mostaru jer je članove tog povjerenstva imenovao sam Papa Benedikt XVI.

Postavlja se i pitanje otkud su ta dječica tako snažna, spretna, složna, prifrgana i kvalificirana lagati najgorim zlikovcima bivšeg sustava koji su ih protresali i uzduž i poprijeko tražeći upravo od njih da kažu ono što uporno biskupi Perić i Žanić traže a to je kako svi do jednoga lažu. A itko imalo svjestan koji je ikada u onom sustavu upao u šake tajnih službi i „nabrijanih“ brkatih inspektora i „milicajaca“ onog sustava nije imao načina išta im slagati, a ovdje ispada kako su ta dječica tim inspektorima i milicajcima a usput svim nama slagala i dovela nas u zabludu. Kako je to moguće uopće? Da ta nevina dječica nisu na neki način hipnotizirana ili žive od 25.06.1981. u nekom snu ili kako to vole samozvani stručnjaci reći: “u svijetu masovne halucinacije“.

Sva ta pitanja i odgovori sadržani su u stavu Biskupskog ordinarijata u Mostaru jer promatrajući racionalno i pragmatično izjavu biskupa Žanića i Perića se jedino to dade zaključiti.

S jedne strane naša Sveta Katolička i Apostolska crkva ima svoja pravila i sve svoje odluke donosi na temelju Kanonskog-crkvenog prava i njoj se nikamo ne žuri zbog čega je i opstala preko dvije tisuće godina dok su sva druga carstva propala a izgledala su mnogo moćnije i opasnije od crkvenog carstva. Svi također moraju prihvatiti nauk te crkve sadržan u II Vatikanskom koncilu koji kaže kako crkva nikada ne griješi ako Papa kao predvodnik te crkve iznosi opće prihvaćen stav te crkve o nekom pitanju ili dogmi. Crkva je u tom slučaju bezgrešna jer je vođena darom Duha Svetoga. A kada neki Papa ili njen biskup iznosi svoj osobni stav ili mišljenje on može pogriješiti a u tom svijetlu se može promatrati i izjava pape Franje koji je jedne prigode medijima u zrakoplovu rekao (ako je rekao???) kako: „Gospa nije poštanski ured da se preko njega prenose Gospine poruke koje su prenijeli vidioci iz Međugorja“.

U tom smislu se mogu promatrati i izjave biskupa Žanića i Perića koje su izrekli u ime biskupskog ordinarijata u Mostaru: “Kako je stav tog ordinarijata da se Gospa u Međugorju ne ukazuje“. Znači li to da je stav tog ordinarijata ujedno i stav svih katolika koji pripadaju tom ordinarijatu u Mostaru pa i moj stav koji pripadam tom ordinarijatu,ili stav desetina tisuća katolika tog ordinarijata koji misle drugačije? Znači li to da i ja i svi koji drugačije mislimo od Žanića i Perića griješimo i trebali bi trkom na ispovijed?

Ipak bez obzira na sve konačna odluka o Međugorju se čeka i svi ćemo je željno iščekivati premda je za razliku od običnog nestrpljivog katoličkog puka crkva u prednosti jer postoji onaj opće prihvaćeni stav unutar same crkve: “Što je crkvi sto godina“? a običnom puku duga je i jedna godina.

Sada se vratimo na dolazak Henryka Hosera u pastoralnu posjetu Međugorju. Ta je posjeta odista došla kako jedno veliko osvježenje među puk Međugorski a i Hercegovački. Među puk kojemu je potrebit duhovni pastir koji će ga usmjeravati na željene i plodonosne pašnjake. Ne na pašnjake na kojima se uživa već na pašnjake na kojima se „ora et labora“. Moli i radi. To je od sveg najvažnije,premda se svi koji napadaju Međugorje uvijek i iznova pozivaju na taj materijalni moment u kojemu: “Međugorski vidici uživaju,djeca im se drogiraju, kupuju i voze bijesna auta, gdje su se neki od vidioca i razveli, kako u Međugorju vlada blud, razvrat, rasipništvo i sve vrste nemorala. Kako poslodavci pa čak i vidioci koji imaju u svom vlasništvu motele i hotele izrabljuju svoje radnike praveći od njih robove odnosno bespogovornu stoku radničku“. Kada se Međugorje spominje uvijek je taj materijalni moment na prvom mjestu umjesto da je na prvom mjestu duhovno i tjelesno ozdravljenje stotina milijuna ljudi u Međugorju i u svezi s Međugorjem.

Postavlja se također i pitanje zašto se uporno negira Međugorje i njegovi plodovi koji su kudikamo plodonosniji od navedenih materijalnih stvari koje se spočitavaju Međugorju. Ta zar nije konačno zapisano kako je Isus jedne prigode dok je bio u odlasku u hram Oca Njegova zatekao trgovce kako su svud oko hrama Oca njegovog raspostrli “kineske proizvode“ kako to lajavci o Međugorju vole reći. Isus ili Sin Božji im je sve te proizvode razbacao rukama i nogama govoreći im: “Hram Oca moga pretvorili ste u kuću trgovačku“. Zar odgovor u silnim napadima na Međugorje ne leži u činjenici kako sotonu koja je živa a nikada življa izrazito smeta i boli jedno takvo mjesto gdje se milijuni hodočasnika okuplja i pronalazi sve vrste Božjih milosti koje sotona uporno zagovara uništiti. Što konačno preostaje sotoni već da to mjesto napada,skrnavi,proklinje na sve moguće načine pronalazeći svakim danom sve više svojih pobornika u malo vjernim ljudima koji obilazeći Međugorje sa svih strana rigaju vatru o njemu,o vidiocima o Blaženoj Djevici Mariji a tako im malo nedostaje da povjeruju. Neka samo odu istoga dana na brdo ukazanja, brdo Križevac a potom na Svetu Večernju Euharistiju na kojoj će se ispovjediti i primiti Svetu Hostiju i sve će im postati kristalno jasno i Međugorju, pa čak i o njihovom dotadašnjem životu.

Konačno tko može reći kako se kuća trgovačka u Međugorju nečijom jačom voljom neće jednoga dana razbacati a Međugorje kao vječno mjesto nade i molitve će opstati i tako mora biti. A Međugorje će svejedno opstati i opstati jer svakim danom njegovi su plodovi sve veći i zreliji. Mnogi su okusili slast berući te plodove. I tu je tajna Međugorja.

Tajna Međugorja koje svoju tajnu čuva u trokutu ljubavi. A taj istostranični trokut koji povezuje mjesto brda ukazanja,brdo Križevac te crkvu Svetog Jakova u Međugorju u sebi sadrži sve milosti ovoga svijeta. Taj istostranični trokut zapravo simbolizira Trojstvo, tri jednaka dijela povezana u jedno. Trokutna aureola upotrebljava se u prikazivanju Boga,Oca ili Presvetoga Trojstva, a trokut s tri kruga predočava tri božanske osobe. Sva tajna svijeta sadržana je u tom trokutu. Sva tajna svijeta sadržana je i u trokutu koji povezuje Lourdes, Fatimu i Međugorje a vi koji imalo poznajete zemljopis lako ćete poći tim kracima i utvrditi što ti kraci predstavljaju i što povezuju. Njihovo ishodište je uvijek i iznova u Međugorju gdje se ono što je Blažena Djevica Marija započela u Lourdesu i Fatimi završava.

Autor: Vlado Marušić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI