VIDEO: Koronavirus i potres u Zagrebu, kao Božja opomena!

Autor: Dnevno.ba

ZAGREB - Crkve ćemo obnoviti, a naša vjera će još više porasti, kada tragedije, koje su nas snašle, prođu - izjavio je u Bujci na Z1 televiziji salezijanac i studentski kapelan, don Damir Stojić, koji je u nedjelju, odmah nakon potresa, zajedno s pripadnicima BBB-a, pomagao kod bolnice u Jordanovcu: - Imamo dosta momaka iz župe, koji su u Bad Blue Boysima i od jednog prijatelja, jednog od vođa BBB-a, stigla mi je poruka u kojoj je pisalo: “Dečki, trebamo ići gore na Jordanovac, na plućnu, moramo iseliti jedan cijeli odjel, trebamo 200 momaka. Idemo!” Don Danijel i ja smo se odmah obukli i krenuli. Mladi smo, zdravi smo, ništa ne radimo jer je karantena i idemo pomoći jer je to najmanje što možemo napraviti... Nama je trebalo 20-ak minuta od Jaruna, nakon što smo se spremili. Kada smo stigli, za pola sata, uspio sam izbrojiti oko 300 momaka, akcija je već završila! Svi su se trgali da rade i nije bilo dovoljno posla, koliko se ljudi odazvalo! I to je Hrvatska! To je nada u ovoj nesreći.

Don Stojić je u vrijeme velikog potresa bio u krevetu, na zagrebačkom Jarunu: – Prvo sam rekao: “Isuse, smiluj mi se!” Stvarno je to bilo kao neki kraj svijeta, pogotovo, kada čovjek spava… Petnaest sekundi činilo se kao tri minute! Vapio sam Bogu, Isusu, Gospi, šta ću drugo?! Bilo je strašno i to je jedno iskustvo, gdje čovjek može malo presložiti svoje prioritete i shvatiti što je ono najvažnije u životu. U takvim trenucima, čovjek prvo vapi za Bogom, onda se javi bližnjima. Bogoljublje pa čovjekoljublje.

NA JARUNU SE MOLILA KRUNICA, DON DAMIRA SU ODMAH PRIJAVILI!

Nastavio je hvaliti BBB-e: – Sve su to mladi momci, 18-19 godina, ja sam bio s jednom grupom iz Sesveta. Bio sam najstariji među njima i bilo je to jedno prekrasno iskustvo. Koliko sam skužio po priči, oni su na terenu bili od ranoga jutra! Krenuli su od epicentra, pomagali ljudima u Kašini i tamo gdje je bilo najteže. Oni su u epicentar došli prvi dan, a političari tek drugi!

Don Stojić je zamalo imao problema jer je s vjernicima ispred crkve na Jarunu, nakon nedjeljnog potresa, molio krunicu: – Ljudi su izašli van i spontano su došli kod nas, što je normalno jer imamo veliko parkiralište i prostor gdje nema ništa što može nekome pasti na glavu… I mi svećenici smo izašli van iz sigurnosti, a narod se spontano okupio oko naše crkve i počeo moliti krunicu. To je stvarno lijep znak.

Zbog toga su ga pojedinci odmah počeli prozivati: – Netko je komentirao da “kršimo propise”, a to je bilo takvo dostojanstvo, ljudi su molili i koliko sam vidio, držali su distance… Meni je, kao svećeniku, osobito drago što su ljudi čisto emocionalno, osjetili potrebu doći kod crkve. To je za nas svećenike puno značilo.

Don Damira su zbog nedjeljne molitve nakon potresa, prozivali isti oni, koji su svojedobno bili protiv izgradnje crkve Svete Mati Slobode: – Sjećam se kako su i tada neki novinari i kolumnisti prigovarali, zašto se gradi Sveta Mati Slobode, u kojoj su imena više od 15.000 poginulih branitelja. No, progovorio je naš hrvatski inat i mi smo našu crkvu izgradili.

GDJE SU BILE ‘NEVLADINE UDRUGE’ KADA SU BBB I HRVATSKA VOJSKA POMAGALI NAKON POTRESA?!

Na pitanje voditelja gdje su bile razne tzv. nevladine, lijevo-liberalne udruge i njihovi članovi, kada je trebalo uzeti lopate u ruke i pomagati kod bolnica i rodilišta, don Damir Stojić je odgovorio: – Svatko će stati pred Gospodinom Bogom. Na ameni je da pomažem i da rasvjetljujem…

Zanimljivo je da su tzv. nevladine udruge, koje iz državnog i gradskog proračuna uzimaju veliki novac, uvijek prve, kada treba napadati nogometne navijače, Hrvatske vojnike i ratne veterane, a sada su bili u mišjoj rupi, konstatirao je voditelj, uz napomenu da bi pripadnicima BBB-a i Hrvatske vojske trebalo dodijeliti odličja: – Mislim da je stvarno velika nepravda napravljena, posebno prema našim ratnim veteranima i prema nogometnim navijačima. To su dečki koji imaju veliko srce i dali bi sve za Hrvatsku. No, ova je kriza sada pokazala da su to zapravo naši heroji. Vođa navijača, koji me zvao da dođem s njima, nakon svega mi je poslao poruku, zahvalio mi se i napisao ‘Bog i Hrvati’.

CRKVE SU PUNO VIŠE OD OBIČNIH GRAĐEVINA…

“Šokantno je na, jednoj simboličnoj razini, bilo vidjeti Zagrebačku katedralu. Ta katedrala nije samo katedrala, to je simbol vjere Hrvatskog naroda,” govori don Damir o rušenju križa s Zagrebačke katedrale te nastavlja i o drugim oštećenim crkvama: “Zagreb je glavni grad svih Hrvata i meni je bilo šokantno ono vidjeti. Remete, Gospino svetište, Sesvete, Palmotićeva… To je bilo teško za gledati, no mi smo to vidjeli i prije tridesetak godina u Hrvatskoj. To je samo jedna opomena i znak da je Crkva puno više od građevine. Naši vjernici postaju svjesni kako vjera nadilazi naše prekrasne crkve. Ono što je srušeno, to ćemo ponovno sagraditi. Isto smo činili i nakon Domovinskog rata.”

Na pitanje je li nas Bog opomenuo svim ovim tragedijama, don Damir Stojić kaže: – Kada se dogosdi tragedija, poplava, tsunami, a u našem slučaju potres i ovaj virus, ja stvarno ne bih ulazio u to, koji su duhovni uzroci. Mislim da ih ima, ali ne znam koji su. Više bih stavio nagrasak na to da ovo bude opemena za nas da ne gledamo izvore i uzroke, već da gledamo što to sada trebamo napraviti. Za mene je ovo odličan poziv na obraćenje, na pokajanje, na pomirenje i na oproštenje… Kada se dogodio onaj potres, prvo sam vapio Bogu, a nakon toga sam tražio svoje bližnje, gdje su moja subraća… I onda slijedi poziv moga brata iz Amerike…

FRA ĆIRO IZ LIVNA: “BOG JE PROGOVORIO!”

Iz Livna se u Bujicu javio fra Ćiro Lovrić, vojni kapelan HVO-a i ratni svećenik s prve crte bojišta, koji i dalje, unatoč koronavirusu, drži Svete mise s narodnom, u svojoj župi: – Bog je progovorio! Progovorio je i mi trebamo čitati njegove znakove. Govori nam On i u vjetru i u svakom zadahu, pogotovo ovdje, u našoj livanjskoj buri, koja neprestano puše i čisti nam zrak. Bog poručuje, Bog govori, samo mi svi trebamo čitati njegove znakove i trebamo to vidjeti. Meni, kada jedno dijete koje je prvašić pa može biti i predškolske dobi, nešto rekne, ja se upitam da mi sigurno Bog nešto i preko tog dječačića govori… Na nama je da mi sada vidimo te znakove. Mnogi će reći da je to slučajan potres…

Zašto nas je Bog opomenuo, zanimalo je voditelja, a fra Ćiro je odgovorio: – Bog voli svoj narod. Dragi moj Hrvatski narode, dignimo malo glavu gore! Neka nas Bog malo opomene, neka nam kaže malo što on misli i nemojmo se predati ovome svijetu. Sve ovo što se događa, ne samo ovih dana, već godinama, gdje je čisti udar na Božje zapovijedi, na Božje zakone i onda mi to moramo vidjeti i moramo prepoznati… Ako ovo neki ljudi ne vide, baš to što su crkve opomenute… Pa kakva nam je to nedjelja, pogotovo u Zagrebu, glavnom gradu Hrvata, metropoli da u katedrali nije bilo svetih misa s narodom?!

Komentirao je zabranu Svetih misa: – Ako to netko radi, onda krivo radi. I nas nekada vjernici pitaju: “Ljeto je, mogu li pokupiti sijeno’?” Znao sam takvima reći: “Ako se ne bojiš Svetoga Ilije da te zdimi u plast, onda ti radi nedjeljom!” Nema toga Pape, kardinala ni biskupa, koji te može osloboditi od Božje zapovijedi! To zapamtimo i ako to imamo na umu, onda ćemo puno lakše živjet i biti s Bogom. Naš je život dragi moji Hrvati i Hrvatice, u Božjim rukama i sjetite se onog psalma što kaže “pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom”… Bog je sa mnom, Isus Krist je sa mnom. Hrvatski narode, Bog je s tobom i onda se nemamo čega bojati. Pa neka i mi prođemo dolinom smrti, ništa nam ne može biti. Ako je Bog odredio da me sada zovne, ja želim biti njegov.

I U TURSKO VRIJEME, KADA JE NAROD SA SVOJIM FRATRIMA BJEŽAO NA DINARU – BILO JE MISA!

“Meni je malo srce oštećeno, tako mi doktori kažu, onog 06. travnja 1992. godine, kada su me tenkovi JNA, oni četnički, jurili s Kupreške visoravni, kada sam nosio presveti oltarski sakramenat pod rukom i kada sam jednu staricu nosio preko vode, rekao sam: Isuse, ne daj da mene ovi ubiju, ako mene ubiju, tebe će pogaziti,” prisjetio se teških ratnih dana fra Ćiro Lovrić: “Mi moramo biti s Bogom i onda se nemamo čega bojati!”

Podsjetio je da ni u vrijeme Turaka, Svete mise nitko nije mogao zabraniti: – Gore na Dinari je Pratarska Draga, Otari… U ono tursku vrijeme, kada nismo imali slobode pa su fratri morali bježati na Dinaru, a dolazili su i sa sinjskoga područja, moj bi livanjski narod došao gore i fratri bi tamo imali Svete mise, krili se od Turčina, a Turci nisu smjeli u Dinaru jer će ga dočekati Hrvati, katolici i bilo je Svete mise! Bilo je i vjenčanja, krštenja, ispovijedi, svega toga bi bilo, narod bi pjevao i plakao…

“Nisam nikada doživio da su naši biskupi zabranili nama svećenicima da imamo Svete mise,” požalio se ogorčeni fratar i poručio biskupima u Hrvatskoj: ”Joj, dragi hrvatski biskupi, fra Ćiro je ovdje koji živi s narodom, ja sam narodni fratar, ne želim biti visok, želim biti jednak tom narodu, ali s tim da sam ja uvijek fratar… I sada smo, nažalost, doživjeli to da su nam naši biskupi zabranili Svete mise. Država može donijeti zakon da imaju neke restrikcije i da ih mi svi poduzmemo i da ovo svoje tjelesno zdravlje čuvamo jer Bog želi da živimo. I meni je srce oštećno onoga 06. travnja 1992. godine, kada su me tenkovi jurili s Kupreške visoravni i doktori me zbog toga opominju, ali ja njima kažem: U redu, vi činite svoje, neka medicina čini svoje, ali ja stavim križ na to svoje srce i kada se pričestim, kažem Isusu: Tvoj fra Ćiro bi, Isuse dragi, volio da mu ovo srce jpš kuca, da mogu raditi u svome vinogradu, ali prvo ću sve poduzeti da svoju dušu spasim za vječni život.”

FRA ĆIRO LOVRIĆ: “BISKUPI SU SE MALO ODVOJILI OD SVOGA NARODA!”

Fra Ćiro je uvjeren da nam je Bog poslao određenu poruku: – Naši biskupi, koji su odvojeni malo od svoga naroda, neka čuju fra Ćirin glas u našoj dragoj Bujici, našega dragoga Velimira Bujanca, neka čuju što meni narod govori. Plaću i govore: “Zar smo ovo mogli doživjeti od svojih biskupa?” Priznajem da su tu biskupi bili malo u manjku vjere! Ljudi moji, nas je oko 5.000 hrvatskih svećenika i da smo mi u nedjelju imali Svete mise, moglo ih je biti 10.000. Da su nam biskupi naredili da to imamo za suzbijanje virusa, zamislite kolika bi to bila molitva pred Gospodinom Bogom. Nažalost, oni to nisu vidjeli! Poštivat ćemo struku, poštivat ćemo medicinu i medicinsko osoblje i ja se trudim da poštivam, ali ne da nemamo Svete mise! Tu pohvaljujem našeg biskupa Franju Komaricu, koji je izdao to jutro neka zvona zvone, neka se narod okuplja i nama je četvero ovdje došlo u župnu crkvu. Nemamo nikakvoga problema. Mi molimo za medicinsko osoblje i ja sam svaki puta dodao: “Gospodine Bože, vidiš da se pojavio koronavirus, daj Isuse ti to uništi. I sada zamislimo da je u nedjelju bilo 10.000 misa, kako bi to bila velika molitva!”

Na riječi fra Ćire Lovrića, nadovezao se i gost u studiju Bujice, don Damir Stojić: – Sjetimo se da su naši branitelji u ratu nosili krunice oko vrata i ja mislim da je ta krunica oko vrata i molitiva nas spasila, to je bila Božja intervencija u Domovinskom ratu. Bogu hvala što ja nisam taj koji donosi odluke. Kao svećenik Katoličke crkve i redovnik imam zakletvu poslušnosti biskupu i mom provincijalu. Mislim da je ta poslušnost kod nas svećenika jako važna. To što mi ne možemo slaviti misu s narodom je možda i najteža odluka, koju jedan biskup može donijeti.

Don Damir je istaknuo jednu pozitivnu stvar: – Kada ovo ludilo prođe, daj Bože da ova pandemija čim prije prođe, izaći će na vidjelo kako je euharistija, kako piše katolički katehizam, središte i vrhunac života. I što se sada događa? Najedanput vjernici ne mogu doći na euharistiju, međutim, ja osjećam kod ljudi takvu vjeru da mislim da će na kraju sve izaći na dobro. Vjera će se obnoviti, garantiram.

DON DAMIR STOJIĆ: “PANDEMIJA KORONAVIRUSA JE POKAZALA DA POBAČAJ I PROMJENA SPOLA NISU HITNI SLUČAJEVI!”

“Mislim da je ovaj potres, isto kao i koronavirus osvijetlio nekve stvari,” smatra don Stojić: “Osvijetlili su istinu. Vrlo je zanimljivo kako je sada diljem svijeta, a naročito u Americi, prochoice lobi jako zabrinut jer pbačaj više nije tako dostupan. A nije dostupan zato što se i po našim bolnicama sada ne obavljaju kirurški zahvati, koji nisu nužni. Ova kriza je osvijetlila činjenicu da pobačaj nije hitan slučaj. A što se to dogodi, ako netko ne ide na pobačaj? Pa, rodi se dijete!”

Voditelja je zanimalo je li promjena spola “hitan slučaj” i koliko su otporni na koronavirus oni koji su rođeni kao muški, a osjećaju se kao žene, s obzirom da neki stručnjaci tvrde da su žene, a naročito trudnice, otpornije… Don Damir Stojić je i to prokomentirao: – Transrodni lobi govori da su oni ugroženi jer sada ne mogu imati lako dostupnom kirurgiju promjene spola, ali ova kriza sada pokazuje da ni to baš nije nužno! Vidite kako svjetlo istine izlazi iz svega ovoga; pobačaj nije medicinsko nužan zahvat, nije niti promjena spola pa nam ova tragična pandemija, omogućuje da na vidjelo izađu i neke dobre stvari. Istina! Sada se govori da su muškarci puno osjetljiviji na ovo i da su žrtve više muškarci, a gdje su ostalih 47 rodova?! Do prije tri tjedna su nam govorili da ima toliko rodova i tako dalje, a istina je da postoji muško i žensko.

Pred kraj emisije don Damir Stojić je citirao blaženog Alojzija Stepinca: – Kada nemamo ništa, imamo dvije ruke, sklopimo ih i molimo Boga. Ja duboko vjerujem da će ovo sve izaći na dobro i da će Dragi Bog čudesa činiti našem narodu.

Bujica je završila molitvom don Damira za 15-godišnju Anamariju, žrtvu potresa u Zagrebu, hrvatskog emigranta Marka Franovića, koji se nalazi u teškom stanju, u bolnici u Sydneyu, kao i za sve oboljele i žrtve koronavirusa.

Autor: Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI