fbpx
Foto: Pixsell

(VIDEO) ODBACUJEM SVE TEORIJE ZAVJERE Jedino su na početku informacije o broju zaraženih u Kini bile upitne

Autor: dnevno.ba

Intervju s ministrom zdravstva Vilijem Berošem odvijao se u salonu najvećega jedrenjaka na svijetu, Brodosplit 483, usidrenoga u sjevernoj luci splitskoga škvera. Brodosplit je ponosan što je jedan takav jedrenjak njihovo djelo, a nazočnost ministra zasigurno je potpora njima i domaćoj proizvodnji uopće.

Jedrenjak je isključivo namijenjen jedrenju, iako ima dva potpuno neovisna motora električne propulzije. Dug je 162 i širok 18,5 metra, nosivosti 2000 tona. Ima pet paluba. Luksuzno je uređen sa štihom koji podsjeća na stare jedrenjake. Raspolaže najmodernijom navigacijskom i komunikacijskom opremom. Na otvorenim palubama tri su bara i tri bazena. Prvi je jedrenjak na svijetu s ugrađenim najvišim “Safe return to port” sigurnosnim standardima. Metaforički, ulijeva sigurnost poput ministra Vilija Beroša, široj javnosti poznatog zbog nemilih trenutaka koje je izazvao COVID-19. Danas je ministar i u ulozi kandidata za predstojeće izbore, prvi na listi u desetoj izbornoj jedinici. Svakako nije političar na kakve smo navikli, oslanja se na svoj rad.

Zato je pitanje o njegovim počecima, djetinjstvu i mladosti na sunčanome Hvaru adekvatan izbor za početak intervjua. Naravno da ga je odredio njegov rodni kraj Jelsa na Hvaru, odgovara skromno, kao i svakoga čovjeka. Nada se da će se jednoga dana u mirovini vratiti na svoj otok. Vezano uz to, zanimalo me otkud takva besprijekorna štokavica s obzirom na otočki dijalekt u kojem je živio do 17. godine. Ministar ne misli da je besprijekorna. Smatra da treba govoriti jezikom sredine u koju dolazite i koja vam nudi mogućnosti. Nije zaboravio svoj hvarski i rado mu se vraća kada se odmara u svojoj Jelsi.

Na pitanje o borbi anacionalnoga i nacionalnog Hvara te o Josipovićevoj pobjedi u većini hvarskih mjesta, ministar je odgovorio da je Hvar rekao svoje u Domovinskom ratu, da su mnogi Hvarani bili spremni žrtvovati svoje živote, a i iz osobnoga iskustva, mišljenja je da nacionalno lice ipak prevladava.

Zov domovine

Govoreći o medicini kao o svome životnom pozivu te o privlačnosti političkoga erosa, ministar Beroš je rekao kako je od djetinjstva bio opčinjen biologijom i životnim procesima, a manualno izražavanje ga je privuklo neurokirurgiji. Radeći u gradskome sustavu, primijetio je da se mnoge promjene odvijaju presporo. To ga je ponukalo da pokuša nešto unaprijediti. U dvije godine, kao pomoćnik ministra upoznao se s bolničkom i primarnom zdravstvenom zaštitom te drugim segmentima zdravstva. Smatra da ima ideje kako riješiti situaciju koja, onakva kakva je sada, nije održiva. Razlozi su financijski, kadrovski, organizacijski. “Nemam čarobni štapić, ali mislim da je moja obveza  pokušati nešto riješiti”, kaže ministar koji vjeruje da je zdravlje nacije pitanje, između ostaloga, i nacionalne sigurnosti.

Dotaknuvši se odlaska liječnika u inozemstvo zbog velikih prihoda, ministar je rekao kako je i on imao takvih ponuda, ali se nije odazvao. Prvo je imao malu djecu, a kasnije, kada su došle druge ponude, krenuo je putem ostvarivanja svoje karijere u domovini: “Mislim da je najbolja opcija kada možete raditi u domovini ono što najbolje radite i tako na neki način vratiti dug jer smo se educirali ovdje”. Zadatak liječnika je prenijeti znanje i na mlađe generacije. On je sada u drugoj poziciji, u poziciji da promijeni zdravstveni sustav nabolje. Ne on sam, nego tim ljudi s kojima surađuje, i ima mogućnosti to ostvariti. I drago mu je što je donio odluku da ostane u Hrvatskoj.

Za 8,5 milijardi kuna duga zdravstva, što zvuči alarmantno, ministar navodi da su te brojke ukupan dug, a da je stvarni dug 4,2 milijarde. Naravno, također je velik i predstavlja opterećenje. Zato je financijsko stanje zdravstvenoga sustava ovakvo kakvo je sada neodrživo i stoga su nužne promjene. Ulaganje u zdravstveni sustav 7,4% BDP-a nije dovoljno. Najbolji sustavi su sustavi onih zemalja koje ulažu 9-12% BDP-a. Javni sustav je u koronakrizi pokazao svoj puni značaj, ali takav sustav ne može imati sve oblike dijagnostike, stoga je ministar mišljenja da treba kombinirati javno i privatno s naglaskom na javno, i pronaći neki modus suživota, za što će se osobno zalagati. Kod privatnih sustava prvi interes je profit, a samo profit ni po kriterijima zdravstvene organizacije ne može regulirati odnose u zdravstvu: “Interes zdravlja naroda mora biti primaran, a sve ostalo se može nadograđivati”.

Korak ispred virusa

Problem odlaska medicinskoga osoblja izvan zemlje mučio je i druge zemlje nakon ulaska u EU. “Hrvatska je raj na zemlji”, a poboljšanjem organizacijskih uvjeta, više negoli financijskih, uklanjaju se prepreke te omogućuje ostanak medicinskoga kadra u domovini, smatra ministar. Tek novijom izmjenom Zakona o zdravstvenoj zaštiti riješit će se ono što brine mlade liječnike – kako i kada do željene specijalizacije. Na pitanje vraćaju li se liječnici koji su se etablirali vani, ministar odgovara kako svjedoči tome da se vraćaju jer ipak je “zov domovine”, čežnja za povratkom onome što vas određuje, dominantna, a znanje i iskustvo povratnika je dragocjeno.

Prvi susret s koronavirusom bila je spoznaja da se to događa u dalekoj Kini i postojanje mogućnosti širenja te ugroze u Europu. Već su tada, početkom siječnja, dok je još bio pomoćnik ministra zdravstva, počeli razgovori o toj mogućnosti. Ministrom je imenovan nekoliko dana nakon imenovanja kriznoga stožera. U rad se krenulo vrlo ozbiljno. Ministru su pomogli kontakti koje je imao s liječnicima izvan domovine. Posebno mu je pomogao liječnik Josip Car iz Singapura, zemlje koja je imala loše iskustvo sa SARS-om. Znanstvenik Car detaljno je opisao desetljetne pripreme singapurske vlade za ovu ugrozu, i to su na neki način bila promišljanja koja su pomogla pri formiranju faza obrane od virusa. Pokazalo se učinkovitim. Strategije su se mijenjale u skladu sa saznanjima, ali je bitna pripremljenost i da se nije dogodila Italija. Loše talijansko iskustvo pokazalo je da svi bolnički kapaciteti ne smiju biti određeni za borbu s koronavirusom. Da virus ne bi ušao u bolnice i da bi se omogućila uobičajena zdravstvena zaštita, organizirani su dodatni kapaciteti. Na pitanje je li se prepao, s obzirom na to da je izvana djelovao kao sedativ, ministar je odlučno odgovorio: “U medicini nema mjesta strahu, ima mjesta samo oprezu”. Kao neurokirurg, susretao se sa smrću. U početku možda i sa strahom, ali s vremenom je naučio donositi razborite odluke. U ovoj je situaciji, priznaje, iznutra ponekad bio nemiran jer su postojale mnoge dvojbe, ali je bio svjestan svoje uloge i da ovakve stvari treba transparentno prikazivati i otkloniti moguću paniku.

Selektivne mjere

Govoreći u onome što danas znamo o virusu i o optužbama SAD-a na račun Kine, ministar je odbacio bilo kakve teorije zavjere iako smatra da su u početku informacije o broju zaraženih u Kini bile donekle upitne. Ne ulazeći šire u to, objasnio je kako danas znamo kako se virus širi i kakva mu je klinička slika, ali i dalje je zadatak struke učiti iz sata u sat, iz dana u dan i biti korak ispred virusa. A s obzirom na to da je involvirana cjelokupna svjetska znanost, nada se brzom pronalasku cjepiva. Ovaj virus je stabilniji od virusa gripe, mutacije su rjeđe, a specifičan je zbog brzoga širenja. Ministar vjeruje da će “obaviti svoju misiju” na zemlji i poput svojih prethodnika otići u povijest, ali uspoređujući ga s virusom gripe koji se vraća sezonski, teško je bilo što predviđati. Beroš odbacuje sumnje o možda zakašnjelom zatvaranju granica i iznosi egzaktne brojke: da su mjere uvedene tjedan kasnije, bilo bi 6000 zaraženih i 200 umrlih, a da su uvedene dva tjedna kasnije bilo bi 13.000 zaraženih i 500 umrlih. Uz polovične mjere bilo bi 900 umrlih, a da su polovične mjere uvedene  dva tjedna kasnije, bilo bi 2100 mrtvih. Smatra da smo reagirali na vrijeme i da su se trebali osigurati koridori opskrbe po epidemiološkom ključu s minimalnim brojem zaraženih. U slučaju povratka virusa ujesen, mjere se neće ponavljati u onom obliku jer sada ipak imamo neka saznanja i jasno je koji su dijelovi populacije najugroženiji i njih treba štititi. Svi radno aktivni mogu obavljati radne aktivnosti uz pridržavanje mjera fizičkoga razmaka i higijene. Ministar zaključuje da treba donositi selektivne mjere ovisno o situaciji.

Drugo poluvrijeme

O ponašanju kolege ministra iz Srbije koji je dao bizarnu izjavu na početku koronakrize pozivajući žene u šoping u Italiju, ministar nema puno toga reći. To je svakako smiješno, a njega krasi oprez pa će radije i “puhati na hladno” nego minorizirati situaciju.

Šveđani i Britanci su uvidjeli svoje pogreške, smatra ministar Beroš, ali svatko bira svoj put, oni su zbog svoga mentaliteta, discipline, mislili da će to možda biti učinkovito, ali se ubrzo pokazalo da nije. Zbog svojih postupaka kao odgovornoga čovjeka koji stoji na čelu Ministarstva zdravstva i koji je odgovoran za zdravlje nacije ne žali.

Na pitanje što će biti kada tisuće jahtaša nekontrolirano dođu na obalu, ministar smireno odgovara da, kako je HZJZ odredio okvir ponašanja brojnih gospodarskih, sportskih i ekonomskih aktivnosti, tako će odrediti smjernice i za prihvat jahti u hrvatske luke.

Odgovarajući na pitanje je li optimizam kojim zrači istinski ili naučena liječnička poza za podizanje morala, ministar je odgovorio kako je prije svega realist i kako vjeruje struci. Vjerovanje proizlazi iz europskoga iskustva u razgovorima s ministrima drugih zemalja i Europskim centrom za prevenciju bolesti, gdje je uvažena stručnost u Republici Hrvatskoj, što mu je dalo samopouzdanja. Kada vjerujete, onda ste i optimist, ali draže mu je reći da je realist. Vraćajući se na iskustvo Italije, kaže kako oni jednostavno nisu imali sreću jer ih je prve zahvatilo i pitanje je kako bi u takvoj situaciji reagirala jedna velika Njemačka ili Francuska. Italiji se ipak dogodilo da nisu bili baš spremni jer se zdravstveni sustav u jednome trenutku preopteretio, virus je vrlo rano ušao u bolnice. Za ovakve situacije nemate udžbenike, kaže ministar, dosta toga se radi u hodu, a on je ponosan  na ono što su učinili u Hrvatskoj. No kraj je teško prognozirati. Više je puta mislio da će virus otići za par mjeseci, a još je tu. Razgovor s kolegom, profesorom Carom iz Singapura i to što više nitko relevantan u svijetu ne misli da će virus nestati, ministra i dalje drži spremnim za eventualno drugo poluvrijeme. Iako mu kolega nije objasnio na osnovi čega temelji tu spoznaju, ministar Beroš vjeruje da relevantni stručnjaci imaju kredibilitet, a njegova je obveza biti spreman.

Na posljednje pitanje vidi li se kao saborski zastupnik, ministar ili gradonačelnik Zagreba, dobili smo jednostavan odgovor: funkcionalni ministar zdravstva. Politika mu nije toliko imanentna, a po vokaciji je liječnik i voli pomagati ljudima. Nada se unapređenju hrvatskoga zdravstvenog sustava i smatra da to može ostvariti.

Autor: dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI